Trošarine u Europskoj uniji – harmonizirani sustav
Područje trošarinskog oporezivanja, koje je uređeno Zakonom o trošarinama i njegovim podzakonskim propisima, harmonizirano je na razini Europske unije, i to u bitnome direktivama koje uređuju:
Pravni temelj te harmonizacije sadržan je u Direktivi Vijeća 2008/118/EU od 16. prosinca 2008. godine o općem sustavu trošarina, koja predstavlja temeljni europski propis kojim se uređuje opći okvir trošarinskog oporezivanja. Direktiva Vijeća 2008/118/EC propisuje opće uvjete oporezivanja proizvoda podložnih trošarinama, njihovo skladištenje, proizvodnju, kretanje i nadzor i predstavlja pravni okvir koji osigurava pretpostavke za stvaranje i funkcioniranje unutarnjeg europskog tržišta za slobodno kretanje trošarinskih proizvoda.
Osim te opće ili, kako se često naziva, horizontalne Direktive, za svaku grupu trošarinskih proizvoda donesene su i posebne direktive kojima se definiraju predmeti oporezivanja, trošarinske osnovice, oslobođenja, izuzeća i druge posebnosti i pojedinosti.
Pri tome je bitno uočiti da je opće načelo harmoniziranog trošarinskog oporezivanja da se trošarinski proizvodi oporezuju u zemlji potrošnje (po stopama koje se primjenjuju u toj zemlji).
Praktična primjena trošarinskih instituta nakon ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije u bitnome je uvjetovana potrebom prilagodbe poslovanja na jedinstvenom europskom tržištu na kojem je trošarinsko postupanje harmonizirano.
To znači da su nakon ulaska u Europsku uniju hrvatski gospodarski subjekti koji podliježu trošarinskim propisima nužno morali prilagoditi svoje poslovanje novim uvjetima.
Dakle, iako je promet roba, pa i trošarinskih proizvoda u Europskoj uniji slobodan, on ipak radi jedinstvene primjene europskih trošarinskih propisa podliježe određenim pravilima koja se moraju poštivati.
Zato su se hrvatski gospodarski subjekti morali u smislu trošarinskih propisa statusno odrediti kako bi mogli poslovati s trošarinskim proizvodima s drugim državama članicama Europske unije.
To statusno određenje u bitnome podrazumijeva registraciju gospodarskih subjekata za potrebe trošarinskih propisa kao i, ovisno o konkretnim gospodarskim potrebama, ishođenje statusa ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta, registriranog primatelja ili primatelja trošarinskih proizvoda već puštenih u potrošnju u drugoj državi članici Europske unije.
- opći porezno-pravni okvir (primjerice utvrđivanje porezne osnovice, obračun poreza, naplativost porezne obveze, porezni nadzor i drugi porezno-pravni odnosi),
- sustav kretanja trošarinskih proizvoda na jedinstvenom europskom tržištu sukladno načelima slobode kretanja roba, usluga, ljudi i kapitala na unutarnjem tržištu te
- minimalne visine oporezivanje uz uređenje okvira za primjenu obveznih i opcionalnih oslobođenja od plaćanja trošarine te primjene sniženih ili diferenciranih stopa oporezivanja na pojedine trošarinske proizvode unatoč općenito propisanim obveznim minimalnim visinama trošarine.
Pravni temelj te harmonizacije sadržan je u Direktivi Vijeća 2008/118/EU od 16. prosinca 2008. godine o općem sustavu trošarina, koja predstavlja temeljni europski propis kojim se uređuje opći okvir trošarinskog oporezivanja. Direktiva Vijeća 2008/118/EC propisuje opće uvjete oporezivanja proizvoda podložnih trošarinama, njihovo skladištenje, proizvodnju, kretanje i nadzor i predstavlja pravni okvir koji osigurava pretpostavke za stvaranje i funkcioniranje unutarnjeg europskog tržišta za slobodno kretanje trošarinskih proizvoda.
Osim te opće ili, kako se često naziva, horizontalne Direktive, za svaku grupu trošarinskih proizvoda donesene su i posebne direktive kojima se definiraju predmeti oporezivanja, trošarinske osnovice, oslobođenja, izuzeća i druge posebnosti i pojedinosti.
Pri tome je bitno uočiti da je opće načelo harmoniziranog trošarinskog oporezivanja da se trošarinski proizvodi oporezuju u zemlji potrošnje (po stopama koje se primjenjuju u toj zemlji).
Praktična primjena trošarinskih instituta nakon ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije u bitnome je uvjetovana potrebom prilagodbe poslovanja na jedinstvenom europskom tržištu na kojem je trošarinsko postupanje harmonizirano.
To znači da su nakon ulaska u Europsku uniju hrvatski gospodarski subjekti koji podliježu trošarinskim propisima nužno morali prilagoditi svoje poslovanje novim uvjetima.
Dakle, iako je promet roba, pa i trošarinskih proizvoda u Europskoj uniji slobodan, on ipak radi jedinstvene primjene europskih trošarinskih propisa podliježe određenim pravilima koja se moraju poštivati.
Zato su se hrvatski gospodarski subjekti morali u smislu trošarinskih propisa statusno odrediti kako bi mogli poslovati s trošarinskim proizvodima s drugim državama članicama Europske unije.
To statusno određenje u bitnome podrazumijeva registraciju gospodarskih subjekata za potrebe trošarinskih propisa kao i, ovisno o konkretnim gospodarskim potrebama, ishođenje statusa ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta, registriranog primatelja ili primatelja trošarinskih proizvoda već puštenih u potrošnju u drugoj državi članici Europske unije.