Česta pitanja u robnom prometu
UNOS ROBE NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE
Sva roba koju se iz zemalja izvan EU unosi u carinsko područje EU predmet je carinskog nadzora i utvrđivanja carinskog statusa te carinskih postupaka. Kako bi carinjenje bilo olakšano potrebno je znati neke stvari.
Što čini carinsko područje Unije?
Carinsko područje Unije uključuje sljedeća državna područja, uključujući njihove teritorijalne vode, unutrašnje vode i zračni prostor:
— državno područje Kraljevine Belgije,
— državno područje Republike Bugarske,
— državno područje Češke Republike,
— državno područje Kraljevine Danske, osim Farskih otoka i Grenlanda,
— državno područje Savezne Republike Njemačke, osim otoka Helgolanda i područja Büsingena (Ugovor od 23. studenoga 1964. između Savezne Republike Njemačke i Švicarske Konfederacije),
— državno područje Republike Estonije,
— državno područje Irske,
— državno područje Helenske Republike,
— državno područje Kraljevine Španjolske, osim Ceute i Melille,
— državno područje Francuske Republike, osim francuskih prekomorskih zemalja i područja na koje se odnose odredbe dijela četvrtog UFEU-a,
— državno područje Republike Hrvatske,
— državno područje Talijanske Republike, osim općine Livigno,
— državno područje Republike Cipra, u skladu s odredbama Akta o pristupanju iz 2003.,
— državno područje Republike Latvije,
— državno područje Republike Litve,
— državno područje Velikog Vojvodstva Luksemburga,
— državno područje Mađarske,
— državno područje Malte,
— državno područje Kraljevine Nizozemske u Europi,
— državno područje Republike Austrije,
— državno područje Republike Poljske,
— državno područje Portugalske Republike,
— državno područje Rumunjske,
— državno područje Republike Slovenije,
— državno područje Slovačke Republike,
— državno područje Republike Finske,
— državno područje Kraljevine Švedske, i
— državno područje Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i Kanalskih otoka i Otoka Mana.
Sljedeća područja, uključujući njihove teritorijalne vode, unutrašnje vode i zračni prostor, koji su smješteni izvan državnih područja država članica, uzimajući u obzir konvencije i ugovore koji se na njih primjenjuju, smatraju se dijelom carinskog područja Unije:
(a) FRANCUSKA
Područje Monaka, kako se definira u Carinskoj konvenciji potpisanoj u Parizu 18. svibnja 1963. (Journal Officiel de la République française - Službeni list Francuske Republike - od 27. rujna 1963., str. 8679.);
(b) CIPAR
Područje suverenih vojnih baza Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia, kako je definirano u Ugovoru koji se odnosi na osnivanje Republike Cipra, potpisanom u Nikoziji 16. kolovoza 1960. (United Kingdom Treaty Series No 4 (1961) Cmnd. 1252).
— državno područje Kraljevine Belgije,
— državno područje Republike Bugarske,
— državno područje Češke Republike,
— državno područje Kraljevine Danske, osim Farskih otoka i Grenlanda,
— državno područje Savezne Republike Njemačke, osim otoka Helgolanda i područja Büsingena (Ugovor od 23. studenoga 1964. između Savezne Republike Njemačke i Švicarske Konfederacije),
— državno područje Republike Estonije,
— državno područje Irske,
— državno područje Helenske Republike,
— državno područje Kraljevine Španjolske, osim Ceute i Melille,
— državno područje Francuske Republike, osim francuskih prekomorskih zemalja i područja na koje se odnose odredbe dijela četvrtog UFEU-a,
— državno područje Republike Hrvatske,
— državno područje Talijanske Republike, osim općine Livigno,
— državno područje Republike Cipra, u skladu s odredbama Akta o pristupanju iz 2003.,
— državno područje Republike Latvije,
— državno područje Republike Litve,
— državno područje Velikog Vojvodstva Luksemburga,
— državno područje Mađarske,
— državno područje Malte,
— državno područje Kraljevine Nizozemske u Europi,
— državno područje Republike Austrije,
— državno područje Republike Poljske,
— državno područje Portugalske Republike,
— državno područje Rumunjske,
— državno područje Republike Slovenije,
— državno područje Slovačke Republike,
— državno područje Republike Finske,
— državno područje Kraljevine Švedske, i
— državno područje Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i Kanalskih otoka i Otoka Mana.
Sljedeća područja, uključujući njihove teritorijalne vode, unutrašnje vode i zračni prostor, koji su smješteni izvan državnih područja država članica, uzimajući u obzir konvencije i ugovore koji se na njih primjenjuju, smatraju se dijelom carinskog područja Unije:
(a) FRANCUSKA
Područje Monaka, kako se definira u Carinskoj konvenciji potpisanoj u Parizu 18. svibnja 1963. (Journal Officiel de la République française - Službeni list Francuske Republike - od 27. rujna 1963., str. 8679.);
(b) CIPAR
Područje suverenih vojnih baza Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia, kako je definirano u Ugovoru koji se odnosi na osnivanje Republike Cipra, potpisanom u Nikoziji 16. kolovoza 1960. (United Kingdom Treaty Series No 4 (1961) Cmnd. 1252).
Što je carinski nadzor?
„Carinski nadzor” znači djelovanje koja carinska tijela općenito poduzimaju s ciljem osiguranja poštovanja carinskog zakonodavstva i, po potrebi, ostalih odredaba koje se primjenjuju na robu koja podliježe takvoj radnji.
Što je ulazna skraćena deklaracija?
„Ulazna skraćena deklaracija” znači radnja kojom osoba obavješćuje carinska tijela, u propisanom obliku i na propisani način, unutar određenog roka, da će se roba unijeti u carinsko područje Unije.
Za robu koja se unosi na carinsko područje Unije podnosi se ulazna skraćena deklaracija.
Od obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije odstupa se:
a) za prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, a koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području, i
Carinska tijela mogu prihvatiti da se ulazna skraćena deklaracija podnese korištenjem trgovinskih, lučkih ili prijevozničkih informacijskih sustava ako takvi sustavi sadrže potrebne podatke za takvu deklaraciju te su ti podaci dostupni u određenom roku, prije nego što se roba unese na carinsko područje Unije.
Carinska tijela mogu, umjesto podnošenja ulazne skraćene deklaracije, prihvatiti podnošenje obavijesti i pristup podacima ulazne skraćene deklaracije u računalnom sustavu gospodarskog subjekta.
Za robu koja se unosi na carinsko područje Unije podnosi se ulazna skraćena deklaracija.
Od obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije odstupa se:
a) za prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, a koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području, i
b) u drugim slučajevima kada je to valjano utemeljeno na vrsti robe ili prometa ili se to zahtijeva međunarodnim sporazumima.Ulazna skraćena deklaracija sadrži podatke koji su potrebni za analizu rizika za potrebe sigurnosti i zaštite.
Carinska tijela mogu prihvatiti da se ulazna skraćena deklaracija podnese korištenjem trgovinskih, lučkih ili prijevozničkih informacijskih sustava ako takvi sustavi sadrže potrebne podatke za takvu deklaraciju te su ti podaci dostupni u određenom roku, prije nego što se roba unese na carinsko područje Unije.
Carinska tijela mogu, umjesto podnošenja ulazne skraćene deklaracije, prihvatiti podnošenje obavijesti i pristup podacima ulazne skraćene deklaracije u računalnom sustavu gospodarskog subjekta.
Tko je obveznik podnošenja ulazne skraćene deklaracije?
Ulaznu skraćenu deklaraciju podnosi prijevoznik. Neovisno o obvezama prijevoznika, ulaznu skraćenu deklaraciju može umjesto njega podnijeti jedna od sljedećih osoba:
(a) uvoznik ili primatelj ili druga osoba u čije ime ili za čiji račun prijevoznik djeluje;
(b) svaka osoba koja može podnijeti dotičnu robu ili koja može organizirati da se roba podnese ulaznom carinskom uredu.
(a) uvoznik ili primatelj ili druga osoba u čije ime ili za čiji račun prijevoznik djeluje;
(b) svaka osoba koja može podnijeti dotičnu robu ili koja može organizirati da se roba podnese ulaznom carinskom uredu.
Kome se podnosi ulazna skraćena deklaracija?
Ulazna skraćena deklaracija podnosi se u carinskom uredu prvog ulaska u određenom roku, prije nego što se roba unese na carinsko područje Unije.
Carinska tijela mogu dopustiti da se ulazna skraćena deklaracija podnese u drugom carinskom uredu, pod uvjetom da on odmah obavijesti carinski ured prvog ulaska ili mu elektroničkim putem omogući pristup potrebnim podacima.
Carinska tijela mogu dopustiti da se ulazna skraćena deklaracija podnese u drugom carinskom uredu, pod uvjetom da on odmah obavijesti carinski ured prvog ulaska ili mu elektroničkim putem omogući pristup potrebnim podacima.
Koje robe su oslobođene podnošenja ulazne skraćene deklaracije?
Obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije oslobođene su sljedeće robe:
(a) električna energija;
(b) roba koja ulazi cjevovodom;
(c) predmeti korespondencije;
(d) kućanski predmeti kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici pod uvjetom da se ne prevoze u okviru ugovora o prijevozu;
(e) roba za koju je dopuštena usmena carinska deklaracija u skladu s člankom 135. i člankom 136. stavkom 1. PUCZU pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;
(f) roba iz članka 138. točaka od (b) do (d) te iz točke (h) ili iz članka 139. stavka 1. PUCZU koja se smatra deklariranom u skladu s člankom 141. PUCZU pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;
(g) roba koja je u osobnoj prtljazi putnika;
(h) roba koja se premješta ili upotrebljava u kontekstu vojnih aktivnosti pod pokrićem obrasca NATO 302 ili EU 302;
(i) oružje i vojna oprema koju su tijela države članice nadležna za vojnu obranu unijela na carinsko područje Unije u vojnom prijevozu ili prijevozu koji upotrebljavaju isključivo vojna tijela;
(j) sljedeća roba unesena na carinsko područje Unije izravno s objekata na moru kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije:
(l) sljedeća roba na plovilima ili u zrakoplovima:
(n) proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su ribarska plovila Unije izvadila iz mora izvan carinskog područja Unije;
(o) plovila, i roba koja se na njima prevozi, koja ulaze u teritorijalne vode države članice isključivo radi ukrcavanja zaliha bez povezivanja s bilo kojim lučkim objektom;
(p) roba obuhvaćena karnetom ATA ili CPD pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;
(q) brodski otpad, pod uvjetom da je prethodna obavijest o isporuci otpada iz članka 6. Direktive (EU) 2019/883 dostavljena u jedinstvenom nacionalnom pomorskom sučelju ili putem drugih sredstava obavješćivanja koja su prihvatljiva nadležnim tijelima, uključujući carini.
(a) električna energija;
(b) roba koja ulazi cjevovodom;
(c) predmeti korespondencije;
(d) kućanski predmeti kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici pod uvjetom da se ne prevoze u okviru ugovora o prijevozu;
(e) roba za koju je dopuštena usmena carinska deklaracija u skladu s člankom 135. i člankom 136. stavkom 1. PUCZU pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;
(f) roba iz članka 138. točaka od (b) do (d) te iz točke (h) ili iz članka 139. stavka 1. PUCZU koja se smatra deklariranom u skladu s člankom 141. PUCZU pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;
(g) roba koja je u osobnoj prtljazi putnika;
(h) roba koja se premješta ili upotrebljava u kontekstu vojnih aktivnosti pod pokrićem obrasca NATO 302 ili EU 302;
(i) oružje i vojna oprema koju su tijela države članice nadležna za vojnu obranu unijela na carinsko područje Unije u vojnom prijevozu ili prijevozu koji upotrebljavaju isključivo vojna tijela;
(j) sljedeća roba unesena na carinsko područje Unije izravno s objekata na moru kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije:
i. roba koja je ugrađena u te objekte na moru u svrhu izgradnje, popravka, održavanja ili preinake;
ii. roba koja se upotrebljavala za montažu ili opremanje objekata na moru;
iii. zalihe koje se upotrebljavaju ili troše na objektima na moru;
iv. neopasni otpad s navedenih objekata na moru;
(k) roba oslobođena na temelju Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961., Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963., ostalih konzularnih konvencija ili Njujorške konvencije o specijalnim misijama od 16. prosinca 1969.;(l) sljedeća roba na plovilima ili u zrakoplovima:
i. roba isporučena za ugradnju kao dio tih plovila ili zrakoplova ili njihov pribor;
ii. roba za rad motora, strojeva i druge opreme tih plovila ili zrakoplova;
iii. prehrambeni proizvodi i druga roba koja će se trošiti ili prodavati na plovilu ili u zrakoplovu;
(m) roba koja se unosi na carinsko područje Unije iz Ceute i Melille, Gibraltara, Helgolanda, Republike San Marino, Države Vatikanskoga Grada ili općine Livigno;(n) proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su ribarska plovila Unije izvadila iz mora izvan carinskog područja Unije;
(o) plovila, i roba koja se na njima prevozi, koja ulaze u teritorijalne vode države članice isključivo radi ukrcavanja zaliha bez povezivanja s bilo kojim lučkim objektom;
(p) roba obuhvaćena karnetom ATA ili CPD pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;
(q) brodski otpad, pod uvjetom da je prethodna obavijest o isporuci otpada iz članka 6. Direktive (EU) 2019/883 dostavljena u jedinstvenom nacionalnom pomorskom sučelju ili putem drugih sredstava obavješćivanja koja su prihvatljiva nadležnim tijelima, uključujući carini.
Postoje li rokovi za podnošenje skraćene deklaracije?
Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije su propisani i ovise o vrsti prijevoza, kako slijedi
1. Pomorski prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije pomorskim prijevozom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u sljedećim rokovima:
(a) za teret u kontejnerima, osim kada se primjenjuje točka (c) ili točka (d), najkasnije 24 sata prije utovara robe na plovilo na kojem će se unijeti na carinsko područje Unije;
(b) za rasuti teret ili teret u komadima, osim kada se primjenjuje točka (c) ili (d), najkasnije četiri sata prije dolaska plovila u prvu luku ulaska na carinskom području Unije;
(c) najkasnije dva sata prije dolaska plovila u prvu luku ulaska na carinskom području Unije u slučaju robe koja dolazi s bilo kojeg od sljedećih:
2. Zračni prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije zračnim prijevozom, potpuni podaci za ulaznu skraćenu deklaraciju podnose se u najkraćem mogućem roku, a svakako unutar sljedećih rokova:
(a) za letove koji traju kraće od četiri sata, najkasnije do trenutka stvarnog polaska zrakoplova;
(b) za ostale letove, najkasnije četiri sata prije dolaska zrakoplova u prvu zračnu luku na carinskom području Unije.
3. Željeznički prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije željeznicom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u sljedećim rokovima:
(a) ako putovanje vlakom od zadnje željezničke stanice koja se nalazi u trećoj zemlji do carinskog ureda prvog ulaska traje manje od dva sata, najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan taj carinski ured;
(b) u svim ostalim slučajevima najkasnije dva sata prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.
4. Cestovni prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije cestom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.
5. Unutarnji plovni putovi
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije unutarnjim plovnim putovima, ulazna skraćena deklaracija podnosi se najkasnije dva sata prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.
6. Kombinirani prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije prijevoznim sredstvom koje se i samo prevozi aktivnim prijevoznim sredstvom, rok za podnošenje ulazne skraćene deklaracije je rok koji se primjenjuje na aktivno prijevozno sredstvo.
1. Pomorski prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije pomorskim prijevozom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u sljedećim rokovima:
(a) za teret u kontejnerima, osim kada se primjenjuje točka (c) ili točka (d), najkasnije 24 sata prije utovara robe na plovilo na kojem će se unijeti na carinsko područje Unije;
(b) za rasuti teret ili teret u komadima, osim kada se primjenjuje točka (c) ili (d), najkasnije četiri sata prije dolaska plovila u prvu luku ulaska na carinskom području Unije;
(c) najkasnije dva sata prije dolaska plovila u prvu luku ulaska na carinskom području Unije u slučaju robe koja dolazi s bilo kojeg od sljedećih:
i. Grenland;
ii. Farski otoci;
iii. Island;
iv. luke na Baltičkom moru, Sjevernom moru, Crnom moru i Sredozemnom moru;
v. sve luke Maroka;
vi. luke Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, osim luka u Sjevernoj Irskoj, te luke Kanalskih otoka i otoka Mana;
(d) za kretanje, osim kada se primjenjuje točka (c), između područja izvan carinskog područja Unije i francuskih prekomorskih departmana, Azora, Madeire ili Kanarskih otoka, ako putovanje traje manje od 24 sata, najkasnije dva sata prije dolaska u prvu luku ulaska na carinskom području Unije.
2. Zračni prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije zračnim prijevozom, potpuni podaci za ulaznu skraćenu deklaraciju podnose se u najkraćem mogućem roku, a svakako unutar sljedećih rokova:
(a) za letove koji traju kraće od četiri sata, najkasnije do trenutka stvarnog polaska zrakoplova;
(b) za ostale letove, najkasnije četiri sata prije dolaska zrakoplova u prvu zračnu luku na carinskom području Unije.
3. Željeznički prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije željeznicom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u sljedećim rokovima:
(a) ako putovanje vlakom od zadnje željezničke stanice koja se nalazi u trećoj zemlji do carinskog ureda prvog ulaska traje manje od dva sata, najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan taj carinski ured;
(b) u svim ostalim slučajevima najkasnije dva sata prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.
4. Cestovni prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije cestom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.
5. Unutarnji plovni putovi
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije unutarnjim plovnim putovima, ulazna skraćena deklaracija podnosi se najkasnije dva sata prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.
6. Kombinirani prijevoz
Ako se roba unosi na carinsko područje Unije prijevoznim sredstvom koje se i samo prevozi aktivnim prijevoznim sredstvom, rok za podnošenje ulazne skraćene deklaracije je rok koji se primjenjuje na aktivno prijevozno sredstvo.
Postoje li odstupanja od zadatih rokova za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju više sile?
Rokovi iz članaka 105. do 109. ne primjenjuju se u slučaju više sile.
Informacijski sustav koji se koristi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije?
Za potrebe ICS2 trenutno se u zračnom prometu koristi EU ICS2 sustav koji je povezan s nacionalnim ICS2 sustavom.
Za sve ostale vrste prijevoza (pomorski, cestovni, željeznički, unutarnji plovni putevi) za podnošenje USD koristi se nacionalni ICS2 sustav. Pri tome je NCTS5 sustav u cestovnom i željezničkom prometu u većini slučajeva sustav podnošenja ulazne skraćene deklaracije kada NCTS5 carinska deklaracija pored carinskih podataka sadrži i podatke za sigurnosnu analizu rizika.
Za sve ostale vrste prijevoza (pomorski, cestovni, željeznički, unutarnji plovni putevi) za podnošenje USD koristi se nacionalni ICS2 sustav. Pri tome je NCTS5 sustav u cestovnom i željezničkom prometu u većini slučajeva sustav podnošenja ulazne skraćene deklaracije kada NCTS5 carinska deklaracija pored carinskih podataka sadrži i podatke za sigurnosnu analizu rizika.
Što je ICS2 sustav i koji su rokovi njegove implementacije?
Sustav kontrole uvoza druge generacije (ICS2) u okviru Carinskog zakonika Unije je potpuno novi sustav kontrole uvoza u smislu provođenja analize rizika prije utovara ili prije dolaska robe na područje Unije.
Cilj ovog programa je ojačati sigurnost i zaštitu prije dolaska kad je riječ o robi koja ulazi u Uniju primjenom novih zahtjeva iz Carinskog zakonika Unije u pogledu podnošenja i obrade ulaznih skraćenih deklaracija (USD-a), odnosno dostavljanja podataka iz ulazne skraćene deklaracije u više podnesaka i/ili posredovanjem različitih osoba te razmjene tih podataka i rezultata analize rizika među carinskim tijelima. Sustavom kontrole uvoza druge generacije uspostavlja se potpuno novu arhitekturu, a zamjena postojećeg transeuropskog sustava kontrole uvoza provodi se kroz tri verzije (faze).
Verzija 1 obuhvaća obvezu relevantnih gospodarskih subjekata (pružatelja poštanskih usluga i pružatelja kurirskih usluga u zračnom prijevozu) da dostave minimalne podatke, tj. skup podataka iz ulazne skraćene deklaracije (ENS) prije utovara u trećšj zemlji. Ista se primjenjivala za poštanske i kurirske robne pošiljke u zračnom prometu od 15.03.2021. i zaključno do 19.04.2024.
Verzija 2 obuhvaća provedbu svih novih obveza u pogledu ulazne skraćene deklaracije, povezanih postupaka poslovanja i upravljanja rizikom za svu robu u zračnom prometu. Ista zamjenjuje verziju 1 za pošiljke u poštanskom i kurirskom prometu koje dolaze zrakoplovom i u primjeni je od 01.03.2023. Pri tome države članice mogle su koristi prijelazni period za razvoj svog uvoznog sustava za verziju 2 ICS2 do 01.07.2024. (sukladno derogacijskom dokumentu Europske komisije). Gospodarski subjekti su mogli nacionalno tražiti odgodu implementacije verzije 2 ICS2 do 02.10.2023.
Verzija 3 obuhvaća provedbu svih novih obveza u pogledu ulazne skraćene deklaracije, povezanih postupaka poslovanja i upravljanja rizikom za svu robu u pomorskom prijevozu, prijevozu unutarnjim plovnim putovima te u cestovnom i željezničkom prometu (to uključuje robu u poštanskim pošiljkama koja se prevozi u tim prijevoznim sredstvima).
Uvođenje verzije 3. provest će se zbog izuzetnog broja sudionika i kompleksnosti procesa na sljedeći način: prvo će se postupno povezivati pomorski prijevoznici i prijevoznici unutarnjim plovnim putovima (1. korak). Početak nacionalne implementacije 03.06.2024. Gospodarski subjekti, prije svega prijevoznici, moga zatražiti vremenski okvir za razvoj svojih sustava dakle odgodu do 04.12.2024.
Otpremnici u pomorskom prometu i prometu unutarnjim plovnim putovima (2. korak) mogu zatražiti vremenski okvir za razvoj svojih sustava do 04.12.2024.
Cestovni i željeznički prijevoznici (3. korak) mogu zatražiti vremenski okvir za razvoj svojih sustava do 01. 09.2024. ovdje treba istaći da će aktivnosti u smislu podnošenja USD u cestovnom i željezničkom prometu uveliko ovisiti o razvoju i produkciji NCTS6.
Cilj ovog programa je ojačati sigurnost i zaštitu prije dolaska kad je riječ o robi koja ulazi u Uniju primjenom novih zahtjeva iz Carinskog zakonika Unije u pogledu podnošenja i obrade ulaznih skraćenih deklaracija (USD-a), odnosno dostavljanja podataka iz ulazne skraćene deklaracije u više podnesaka i/ili posredovanjem različitih osoba te razmjene tih podataka i rezultata analize rizika među carinskim tijelima. Sustavom kontrole uvoza druge generacije uspostavlja se potpuno novu arhitekturu, a zamjena postojećeg transeuropskog sustava kontrole uvoza provodi se kroz tri verzije (faze).
Verzija 1 obuhvaća obvezu relevantnih gospodarskih subjekata (pružatelja poštanskih usluga i pružatelja kurirskih usluga u zračnom prijevozu) da dostave minimalne podatke, tj. skup podataka iz ulazne skraćene deklaracije (ENS) prije utovara u trećšj zemlji. Ista se primjenjivala za poštanske i kurirske robne pošiljke u zračnom prometu od 15.03.2021. i zaključno do 19.04.2024.
Verzija 2 obuhvaća provedbu svih novih obveza u pogledu ulazne skraćene deklaracije, povezanih postupaka poslovanja i upravljanja rizikom za svu robu u zračnom prometu. Ista zamjenjuje verziju 1 za pošiljke u poštanskom i kurirskom prometu koje dolaze zrakoplovom i u primjeni je od 01.03.2023. Pri tome države članice mogle su koristi prijelazni period za razvoj svog uvoznog sustava za verziju 2 ICS2 do 01.07.2024. (sukladno derogacijskom dokumentu Europske komisije). Gospodarski subjekti su mogli nacionalno tražiti odgodu implementacije verzije 2 ICS2 do 02.10.2023.
Verzija 3 obuhvaća provedbu svih novih obveza u pogledu ulazne skraćene deklaracije, povezanih postupaka poslovanja i upravljanja rizikom za svu robu u pomorskom prijevozu, prijevozu unutarnjim plovnim putovima te u cestovnom i željezničkom prometu (to uključuje robu u poštanskim pošiljkama koja se prevozi u tim prijevoznim sredstvima).
Uvođenje verzije 3. provest će se zbog izuzetnog broja sudionika i kompleksnosti procesa na sljedeći način: prvo će se postupno povezivati pomorski prijevoznici i prijevoznici unutarnjim plovnim putovima (1. korak). Početak nacionalne implementacije 03.06.2024. Gospodarski subjekti, prije svega prijevoznici, moga zatražiti vremenski okvir za razvoj svojih sustava dakle odgodu do 04.12.2024.
Otpremnici u pomorskom prometu i prometu unutarnjim plovnim putovima (2. korak) mogu zatražiti vremenski okvir za razvoj svojih sustava do 04.12.2024.
Cestovni i željeznički prijevoznici (3. korak) mogu zatražiti vremenski okvir za razvoj svojih sustava do 01. 09.2024. ovdje treba istaći da će aktivnosti u smislu podnošenja USD u cestovnom i željezničkom prometu uveliko ovisiti o razvoju i produkciji NCTS6.
Tko podnosi USD-e za pošiljke u poštanskom prometu?
Ako se robne poštanske pošiljke prevoze zrakom iz treće zemlje i krajnje im je odredište država članica Unije, od datuma utvrđenog u skladu s Prilogom Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2019/2151 za uvođenje verzije 2 sustava iz članka 182. stavka 1. Provedbene uredbe (EU) poštanski operateri dužni su podnositi odgovarajuće vrste ulaznih skraćenih deklaracija.
Pri tome najranije 01.03.2023. odnosno najkasnije od 02.10.2023 EU poštanski operateri dužni su podnositi odgovarajuće podneske ulaznih skraćenih deklaracija (USD) koristeći europsko sučelje za gospodarstvenike tzv Shared Trader Interface (STI) koji dostavlja podatke iz USD-a putem zajedničkog Eu repozitorija u nacionalni ICS2 sustav sukladno specifikacijama za ICS2 sustav kontrole uvoza druge generacije.
Navedeni početak primjene ovisi o vremenskom okviru koji su carinska tijela odobrila za implementaciju verzije 2 ICS2. Za poštanske pošiljke podnosi se USD od strane poštanskog operatera na razini interne pošiljke i poštanske vreće prije utovara robe u zrakoplov (podnesak s minimalnim skupom podataka podnesak F43 te na razini vreće djelomični skup podataka podnesak F44). Zračni prijevoznik je dužan najkasnije od 02.10.2023. putem sučelja STI podnositi USD s djelomičnim skupom podataka F42 na razini glavnog zračnog tovarnog lista sukladno propisanim rokovima u zračnom prometu a prije dolaska zrakoplova na područje Unije.
Pri tome podaci iz USD F43 i F44 poštanskog operatera koji su podneseni u fazi prije ukrcaj robe u zrakoplov povezuju preko broja vreće s podacima koje u ulaznoj skraćenoj deklaraciji F42 podnosi zračni prijevoznik. Navedene USD-e F43 i F44 i moraju biti pravovremeno podnesene (pri utovara) kako bi s podnošenjem USD-a F42 zračnog prijevoznika činile potpuni USD.
Ako se robne poštanske pošiljke prevoze zrakom i krajnje im je odredište treća zemlja ili područje tzv. transhipment, najranije od 01.7.2023 odnosno najkasnije od 02.10.2023. za njih se podnosi potpuna ulazna carinska deklaracija odnosno zračni prijevoznik u kombinaciji podnosi USD F42 u kombinaciji s podnošenjem USD F43 i F44 poštanskog operatera treće zemlje.
Ako se robne poštanske pošiljke prevoze morem, cestom ili željeznicom, do datuma utvrđenog u skladu s Prilogom Provedbenoj odluci (EU)2023/2879 za uvođenje verzije 3 sustava iz članka 182. stavka 1. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447. oslobođeni su podnošenja USD-e.
Pri tome poštanski operateri u pomorskom prometu sukladno Prilogu Provedbene odluke (EU)2023/2879 za uvođenje verzije 3 podnositi će djelomične skupove kao što ih sad podnose u zračnom prijevozu (podaci na razini minimalnog skupa podataka USD F43 i djelomičnog skupa podataka USD F44).
Pomorski prijevoznici podnositi će USD F45 s podacima na razini glavne teretnice u pomorskom prometu najranije od 03.06.2024. odnosno najkasnije od 04.12.2024. Navedeni početak primjene ovisi o vremenskom okviru koji su carinska tijela odobrila za implementaciju verzije 3 ICS2. Pomorski prijevoznici moraju se obratiti Carinskoj upravi Središnjem uredu Sektoru za carinski sustav kako bi zatražili u pisanom obliku vremenski okvir za implementaciju verzije 3 ICS2. Zahtjev se podnosi putem zajedničke elektroničke adrese ICS2@carina.hr uz prethodnu najavu kako bi carinska tijela pomogla, u pravilu prijevoznicima s poslovnim nastanom na području RH (Hrvatski EORI broj), u kreiranju pisanog zahtjeva.
Pri tome najranije 01.03.2023. odnosno najkasnije od 02.10.2023 EU poštanski operateri dužni su podnositi odgovarajuće podneske ulaznih skraćenih deklaracija (USD) koristeći europsko sučelje za gospodarstvenike tzv Shared Trader Interface (STI) koji dostavlja podatke iz USD-a putem zajedničkog Eu repozitorija u nacionalni ICS2 sustav sukladno specifikacijama za ICS2 sustav kontrole uvoza druge generacije.
Navedeni početak primjene ovisi o vremenskom okviru koji su carinska tijela odobrila za implementaciju verzije 2 ICS2. Za poštanske pošiljke podnosi se USD od strane poštanskog operatera na razini interne pošiljke i poštanske vreće prije utovara robe u zrakoplov (podnesak s minimalnim skupom podataka podnesak F43 te na razini vreće djelomični skup podataka podnesak F44). Zračni prijevoznik je dužan najkasnije od 02.10.2023. putem sučelja STI podnositi USD s djelomičnim skupom podataka F42 na razini glavnog zračnog tovarnog lista sukladno propisanim rokovima u zračnom prometu a prije dolaska zrakoplova na područje Unije.
Pri tome podaci iz USD F43 i F44 poštanskog operatera koji su podneseni u fazi prije ukrcaj robe u zrakoplov povezuju preko broja vreće s podacima koje u ulaznoj skraćenoj deklaraciji F42 podnosi zračni prijevoznik. Navedene USD-e F43 i F44 i moraju biti pravovremeno podnesene (pri utovara) kako bi s podnošenjem USD-a F42 zračnog prijevoznika činile potpuni USD.
Ako se robne poštanske pošiljke prevoze zrakom i krajnje im je odredište treća zemlja ili područje tzv. transhipment, najranije od 01.7.2023 odnosno najkasnije od 02.10.2023. za njih se podnosi potpuna ulazna carinska deklaracija odnosno zračni prijevoznik u kombinaciji podnosi USD F42 u kombinaciji s podnošenjem USD F43 i F44 poštanskog operatera treće zemlje.
Ako se robne poštanske pošiljke prevoze morem, cestom ili željeznicom, do datuma utvrđenog u skladu s Prilogom Provedbenoj odluci (EU)2023/2879 za uvođenje verzije 3 sustava iz članka 182. stavka 1. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447. oslobođeni su podnošenja USD-e.
Pri tome poštanski operateri u pomorskom prometu sukladno Prilogu Provedbene odluke (EU)2023/2879 za uvođenje verzije 3 podnositi će djelomične skupove kao što ih sad podnose u zračnom prijevozu (podaci na razini minimalnog skupa podataka USD F43 i djelomičnog skupa podataka USD F44).
Pomorski prijevoznici podnositi će USD F45 s podacima na razini glavne teretnice u pomorskom prometu najranije od 03.06.2024. odnosno najkasnije od 04.12.2024. Navedeni početak primjene ovisi o vremenskom okviru koji su carinska tijela odobrila za implementaciju verzije 3 ICS2. Pomorski prijevoznici moraju se obratiti Carinskoj upravi Središnjem uredu Sektoru za carinski sustav kako bi zatražili u pisanom obliku vremenski okvir za implementaciju verzije 3 ICS2. Zahtjev se podnosi putem zajedničke elektroničke adrese ICS2@carina.hr uz prethodnu najavu kako bi carinska tijela pomogla, u pravilu prijevoznicima s poslovnim nastanom na području RH (Hrvatski EORI broj), u kreiranju pisanog zahtjeva.
Tko podnosi USD-e za žurne (tzv. kurirske) pošiljke u zračnom prometu?
Za žurne pošiljke u zračnom prometu žurni operateri podnose USD F32s minimalnim skupom podataka, prije utovara robe, putem STI sučelja u zemlji gdje je carinski ured prvog ulaska. U pravilu žurni operater podnosi potpuni skup podataka USD F30 u fazi prije dolaska zrakoplova na područje Unije. Naime žurni operater u pravilu raspolažu podatcima o primateljima i pošiljateljima robe na razini interne pošiljke te su u mogućnosti podnesti USD-e kako prije utovara robe u zrakoplov tako i prije dolaska.
U ostalim slučajevima kad različiti sudionici raspolažu različitim informacijama (na razinama internih pošiljaka ili glavnog prijevoznog ugovora ) moguće se kombinacije podnošenja USD-a prema ilustraciji dolje. Pri tome USD F31 je potpuni USD koji podnosi zračni prijevoznik prije dolaska.
F33 USD za žurne pošiljke u sklopu općeg zračnog tereta s djelomičnim skupom podataka odnosno s podatkom o interni zračnom tovarnom listu prije dolaska podnosi žurni operater. F21 USD prije dolaska zrakoplova na područje Unije za zračni teret (opći) u kojem se prevoze žurne pošiljke podnosi prijevoznik s podacima na razini glavnog zračnog tovarnog lista.
U ostalim slučajevima kad različiti sudionici raspolažu različitim informacijama (na razinama internih pošiljaka ili glavnog prijevoznog ugovora ) moguće se kombinacije podnošenja USD-a prema ilustraciji dolje. Pri tome USD F31 je potpuni USD koji podnosi zračni prijevoznik prije dolaska.
F33 USD za žurne pošiljke u sklopu općeg zračnog tereta s djelomičnim skupom podataka odnosno s podatkom o interni zračnom tovarnom listu prije dolaska podnosi žurni operater. F21 USD prije dolaska zrakoplova na područje Unije za zračni teret (opći) u kojem se prevoze žurne pošiljke podnosi prijevoznik s podacima na razini glavnog zračnog tovarnog lista.
Kako se podnose USD-e za robe pošiljke u zračnom prometu (koje nisu poštanske ili kurirske pošiljke)?
U zračnom prometu robe za koje se podnosi USD, kao i kod poštanskih i kurirskih robnih pošiljaka, podnose se također na dvije razine prije utovara i prije dolaska.
Zračni prijevoznici su u pravilu osobe koje podnose ulazne skraćene deklaracije u zračnom prijevozu putem sučelja STI. No sukladno dolje priloženoj tabeli USD-e za analizu rizika prije utovara uz zračne prijevoznike podnesti USD-e mogu i špediteri u trećim zemljama ili uvoznici. Pri tome radi se u pravilu o djelomičnom skupu ili minimalnom skupu podatka kako je definirano Prilogom B, poglavljem 2. odjeljkom 1. Delegirane Uredbe 2446/2015 glede podataka za USD-e F22, F23, F24, F25, F26.
Zračni prijevoznici su osobe koje podnose USD prije dolaska. U pravilu govorimo o djelomičnom skupu ili potpunom skupu podatka kako je definirano Prilogom B, poglavljem 2. odjeljkom 1. Delegirane Uredbe 2446/2015 podataka za USD-e F20, F21, F27, F28, F29.
Pri tome USD F20 i F28 podnose zračni prijevoznik prije utovara kao potpuni USD. Isti sadrži podatke kako o glavno zračnom tovarnom listu tako i o internim pošiljkama unutar njega.
USD F21 podnosi kao djelomični skup podataka zračni prijevoznik prije dolaska. S obzirom da se radi o djelomičnom skupu podataka na razini glavnog zračnog tovarnog lista isti se mora podnositi nakon su prije utovara podnesene USD F26 ili USD F23+F25 koje sadrže podatke o internim pošiljkama. Stoga na razini interne pošiljke prije dolaska zrakoplova na područje Unije podnosi se i USD F22.
USD F27 i F29 predstavljaju potpune USD koje podnose zračni prijevoznici prije dolaska zrakoplova na područje Unije. Odgovornost je prijevoznika da na vrijeme podnose odgovarajuće USD prije dolaska. Kombinacija podnošenja USD-a od strane prijevoznika i drugih sudionika ovisi prije svega o podacima na razini internih pošiljaka ili glavnog zračnog tovarnog lista koje isti sadrže ovisno radili si se o fazi prije utovara robe na zrakoplov ili se radi o fazi prije dolaska robe na područje Unije.
Zračni prijevoznici su u pravilu osobe koje podnose ulazne skraćene deklaracije u zračnom prijevozu putem sučelja STI. No sukladno dolje priloženoj tabeli USD-e za analizu rizika prije utovara uz zračne prijevoznike podnesti USD-e mogu i špediteri u trećim zemljama ili uvoznici. Pri tome radi se u pravilu o djelomičnom skupu ili minimalnom skupu podatka kako je definirano Prilogom B, poglavljem 2. odjeljkom 1. Delegirane Uredbe 2446/2015 glede podataka za USD-e F22, F23, F24, F25, F26.
Zračni prijevoznici su osobe koje podnose USD prije dolaska. U pravilu govorimo o djelomičnom skupu ili potpunom skupu podatka kako je definirano Prilogom B, poglavljem 2. odjeljkom 1. Delegirane Uredbe 2446/2015 podataka za USD-e F20, F21, F27, F28, F29.
Pri tome USD F20 i F28 podnose zračni prijevoznik prije utovara kao potpuni USD. Isti sadrži podatke kako o glavno zračnom tovarnom listu tako i o internim pošiljkama unutar njega.
USD F21 podnosi kao djelomični skup podataka zračni prijevoznik prije dolaska. S obzirom da se radi o djelomičnom skupu podataka na razini glavnog zračnog tovarnog lista isti se mora podnositi nakon su prije utovara podnesene USD F26 ili USD F23+F25 koje sadrže podatke o internim pošiljkama. Stoga na razini interne pošiljke prije dolaska zrakoplova na područje Unije podnosi se i USD F22.
USD F27 i F29 predstavljaju potpune USD koje podnose zračni prijevoznici prije dolaska zrakoplova na područje Unije. Odgovornost je prijevoznika da na vrijeme podnose odgovarajuće USD prije dolaska. Kombinacija podnošenja USD-a od strane prijevoznika i drugih sudionika ovisi prije svega o podacima na razini internih pošiljaka ili glavnog zračnog tovarnog lista koje isti sadrže ovisno radili si se o fazi prije utovara robe na zrakoplov ili se radi o fazi prije dolaska robe na područje Unije.
| Opći zračni prijevoz |
| (Podnošenje USD - Podatkovni element na razini Interne pošiljke prije utovara) | (Podnošenje USD -Glavni zračni tovarni list podatkovni element - prije dolaska) |
| F22 | F20 |
| F23 | F21 |
| F24 | F27 |
| F25 | F28 |
| F26 | F29 |
Kako se podnosi obavijest o dolasku za potrebe ICS2?
Za potrebe ICS2 obavijesti o dolasku zrakoplova, za zračne prijevoznike koji od 01.07.2023. podnose USD-e putem zajedničkog sučelja za gospodarstvenike (STI) moguće je na isti način podnositi i obavijesti o dolasku. Druga opcija je da se obavijest o dolasku podnese putem nacionalnog sučelja. Navedeno je odluka države članice. CURH je odlučila, vodeći se potrebom optimalizacije troškova, da se obavijest o dolasku za potrebe ICS2 podnose korištenjem europskog sučelja za korisnike - STI (kao i USD-e).
Kako se podnosi obavijest o podnošenju robe za potrebe ICS2 i tko ju podnosi?
Obavijest o podnošenju robe za potrebe ICS2 trenutne podnose zemaljske usluge u ime prijevoznika na zračnim lukama prvog istovara robe na području Unije sukladno članku 139. carinskog zakonika Unije (Uredba EU 952/2013). Radi se o nacionalnoj poruci IE3G301 koja je dio nacionalnih specifikacija (ICS2 R2 nacionalna pravila V1.9 i razmjena poruka s gospodarstvenicima V1.14) objavljenih na stranici https://carina.gov.hr/istaknute-teme/e-carina/ics2/9322.
Dodatno podnošenje robe na carinskom uredu odredišta podnose poštanski operateri na razini internih pošiljaka.
Dodatno podnošenje robe na carinskom uredu odredišta podnose poštanski operateri na razini internih pošiljaka.
DOLAZAK ROBE I UNOS U CARINSKO PODRUČJE
Podliježe li carinskom nadzoru roba koja se unosi u carinsko područje i do kada ostaje pod carinskim nadzorom?
Roba koja se unosi na carinsko područje Unije podliježe carinskom nadzoru od vremena ulaska i može podlijegati carinskim provjerama. Prema potrebi, ona podliježe takvim zabranama i ograničenjima koja su opravdana na temelju, između ostalog, javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite okoliša, zaštite nacionalnog blaga s umjetničkom, povijesnom ili arheološkom vrijednošću i zaštite industrijskog ili trgovačkog vlasništva, uključujući provjere na prekursore za droge, robe koja krši određena prava intelektualnog vlasništva i gotovinu, kao i primjenu mjera za očuvanje i upravljanje ribarstvom i mjera trgovinske politike.
Ona ostaje pod takvim nadzorom koliko god je potrebno za utvrđivanje njezinog carinskog statusa i ne izuzima se ispod carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela.
Ne dovodeći u pitanje članak 254. CZU, roba Unije ne podliježe carinskom nadzoru kada se utvrdi njezin carinski status.
Roba koja nije roba Unije ostaje pod carinskim nadzorom dok joj se ne promijeni carinski status ili se iznese iz carinskog područja Unije ili uništi.
Ona ostaje pod takvim nadzorom koliko god je potrebno za utvrđivanje njezinog carinskog statusa i ne izuzima se ispod carinskog nadzora bez dozvole carinskih tijela.
Ne dovodeći u pitanje članak 254. CZU, roba Unije ne podliježe carinskom nadzoru kada se utvrdi njezin carinski status.
Roba koja nije roba Unije ostaje pod carinskim nadzorom dok joj se ne promijeni carinski status ili se iznese iz carinskog područja Unije ili uništi.
Ima li posjednik robe pravo pregledati robu koju se unosi u carinsko područje ili uzeti uzorke?
Posjednik robe pod carinskim nadzorom može, uz dozvolu carinskih tijela, u svako doba pregledati robu ili uzeti uzorke, osobito kako bi se utvrdilo njezino osobito kako bi se utvrdilo njezino razvrstavanje u carinsku tarifu, carinska vrijednost ili carinski status.
Što je carinski status robe?
„Carinski status” znači status robe kao robe Unije ili robe koja nije roba Unije.
„Roba Unije” znači roba koja potpada pod bilo koju od sljedećih kategorija:
(a) roba koja je u cijelosti dobivena na carinskom području Unije i ne sadrži robu koja je uvezena iz zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije;
(b) roba koja je unesena u carinsko područje Unije iz zemalja ili područja izvan tog područja i koja je puštena u slobodni promet;
(c) roba dobivena ili proizvedena u carinskom području Unije, ili isključivo iz robe iz točke (b) ili iz robe iz točaka (a) i (b);
„Roba koja nije roba Unije” znači svu robu osim one definirane pojmom „roba Unije“ ili ona koja je izgubila carinski status kao roba Unije.
Više na https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/upute-za-postupanje/postupak-provoza/uputa-br-5-24-o-dokazivanju-carinskog-statusa-robe-unije/14184.
„Roba Unije” znači roba koja potpada pod bilo koju od sljedećih kategorija:
(a) roba koja je u cijelosti dobivena na carinskom području Unije i ne sadrži robu koja je uvezena iz zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije;
(b) roba koja je unesena u carinsko područje Unije iz zemalja ili područja izvan tog područja i koja je puštena u slobodni promet;
(c) roba dobivena ili proizvedena u carinskom području Unije, ili isključivo iz robe iz točke (b) ili iz robe iz točaka (a) i (b);
„Roba koja nije roba Unije” znači svu robu osim one definirane pojmom „roba Unije“ ili ona koja je izgubila carinski status kao roba Unije.
Više na https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/upute-za-postupanje/postupak-provoza/uputa-br-5-24-o-dokazivanju-carinskog-statusa-robe-unije/14184.
Smatra li se uvozom kupovina/stjecanje robe iz drugih država članica EU?
Kupovina/stjecanje robe Unije u drugim državama članicama EU smatra se unutarnjom trgovinom, NE smatra se uvozom, ne podliježe mjerama carinskog nadzora ni naplati uvoznih davanja.
Što je važno znati prije uvoza robe iz zemalja i područja izvan EU?
Sva roba koja se iz zemalja izvan EU unosi u EU mora biti stavljena u carinski postupak, ovisno o namjeni.
Do stavljanja u robe u neki od carinskih postupaka roba koja nije roba Unije može ostati u privremenom smještaju.
Do stavljanja u robe u neki od carinskih postupaka roba koja nije roba Unije može ostati u privremenom smještaju.
Što je privremeni smještaj robe?
Privremeni smještaj znači situacija u kojoj je roba koja nije roba Unije privremeno smještena pod carinski nadzor u razdoblju između podnošenja carini i stavljanja u carinski postupak ili ponovni izvoz.
Roba koja nije roba Unije u privremenom je smještaju od trenutka njezinog podnošenja carini.
Roba koja nije roba Unije u privremenom je smještaju od trenutka njezinog podnošenja carini.
Uvjeti i rokovi privremenog smještaja?
Roba koja nije roba Unije, a nalazi se u privremenom smještaju, stavlja se u carinski postupak ili ponovo izvozi u roku od 90 dana. Taj rok ne može se produžiti.
Roba u privremenom smještaju podliježe samo takvim oblicima rukovanja kakvi su namijenjeni osiguranju njenog očuvanja u nepromijenjenom stanju, bez promjene njezinog izgleda ili tehničkih karakteristika.
Korisnik odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj ili osoba koja pohranjuje robu u slučajevima kada je roba smještena na drugim mjestima koja su odredila ili odobrila carinska tijela odgovorni su za osiguravanje da se roba u privremenom smještaju ne izuzme iz carinskog nadzora, te ispunjavanje svih obveza koje proizlaze iz smještaja robe u privremenom smještaju.
Ako se, iz bilo kojeg razloga, roba više ne može zadržati u privremenom smještaju (npr. istek roka smještaja, utvrđena nepravilnost), nadležni carinski ured bez odlaganja poduzima sve potrebne mjere da regulira stanje robe u skladu s člancima 197., 198. i 199. CZU-a.
Roba u privremenom smještaju podliježe samo takvim oblicima rukovanja kakvi su namijenjeni osiguranju njenog očuvanja u nepromijenjenom stanju, bez promjene njezinog izgleda ili tehničkih karakteristika.
Korisnik odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj ili osoba koja pohranjuje robu u slučajevima kada je roba smještena na drugim mjestima koja su odredila ili odobrila carinska tijela odgovorni su za osiguravanje da se roba u privremenom smještaju ne izuzme iz carinskog nadzora, te ispunjavanje svih obveza koje proizlaze iz smještaja robe u privremenom smještaju.
Ako se, iz bilo kojeg razloga, roba više ne može zadržati u privremenom smještaju (npr. istek roka smještaja, utvrđena nepravilnost), nadležni carinski ured bez odlaganja poduzima sve potrebne mjere da regulira stanje robe u skladu s člancima 197., 198. i 199. CZU-a.
Što je EORI broj?
EORI broj je jedinstveni broj koji se koristi za identifikaciju gospodarskih subjekata i drugih osoba u aktivnostima na koje se primjenjuju carinski propisi. Dodjeljuju ga nadležna carinska tijela država članica i on je jedinstven u Europskoj uniji.
Danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU započela je obvezna primjena EORI sustava u Republici Hrvatskoj, a registracijski proces, koji obuhvaća podnošenje zahtjeva za dodjeljivanje EORI broja te određivanje i dodjeljivanje EORI broja, započeo je 1. veljače 2013. godine.
Sve osobe (pravne osobe, obrtnici, udruženja) koje imaju namjeru obavljati djelatnosti iz nadležnosti carinskog zakonodavstva Europske unije (uvoz, izvoz, provoz itd.) moraju imati prethodno dodijeljen EORI broj.
Gospodarski subjekti iz trećih država (tj. koje nisu članice EU) mogu se registrirati i dobiti EORI broj kod nadležnog ureda u bilo kojoj državi članici EU.
Danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU započela je obvezna primjena EORI sustava u Republici Hrvatskoj, a registracijski proces, koji obuhvaća podnošenje zahtjeva za dodjeljivanje EORI broja te određivanje i dodjeljivanje EORI broja, započeo je 1. veljače 2013. godine.
Sve osobe (pravne osobe, obrtnici, udruženja) koje imaju namjeru obavljati djelatnosti iz nadležnosti carinskog zakonodavstva Europske unije (uvoz, izvoz, provoz itd.) moraju imati prethodno dodijeljen EORI broj.
Gospodarski subjekti iz trećih država (tj. koje nisu članice EU) mogu se registrirati i dobiti EORI broj kod nadležnog ureda u bilo kojoj državi članici EU.
Mora li fizička osoba s nastanom u Republici Hrvatskoj imati ishođen EORI broj kada uvozi ili izvozi robu za svoje osobne potrebe?
Fizička osoba s nastanom u Republici Hrvatskoj oslobođena je obveze posjedovanja EORI broja kada uvozi ili izvozi robu za vlastite potrebe.
Što se smatra carinskim postupcima?
Carinski postupak znači bilo koji od sljedećih postupaka u koji se roba može staviti:
- puštanje u slobodni promet
- posebni postupci
- izvoz
Što su posebni postupci?
Posebni carinski postupci mogu biti:
- provoz, koji se sastoji od vanjskog i unutarnjeg provoza;
- smještaj, koji se sastoji od smještaja u carinskom skladištu i slobodnih zona;
- posebna uporaba, koja se sastoji od privremenog uvoza i uporabe u posebne svrhe;
- prerada, koja se sastoji od unutarnje i vanjske proizvodnje.
Na koji način se robu stavlja u carinske postupke?
Sva roba koja se namjerava staviti u carinski postupak, osim u slobodnu zonu, mora biti obuhvaćena primjerenom carinskom deklaracijom za određeni postupak.
Deklaracija se podnosi tehnikama elektroničke obrade podataka te u posebnim slučajevima korištenjem drugih sredstava (druge isprave, usmena deklaracija, radnja).
Roba Unije koja je deklarirana za izvoz, unutarnji provoz Unije ili vanjsku proizvodnju, podliježe carinskom nadzoru od vremena prihvaćanja deklaracije do vremena kada se ona iznese iz carinskog područja Unije ili se ustupa u korist države ili uništava ili se carinska deklaracija poništava.
Deklaracija se podnosi tehnikama elektroničke obrade podataka te u posebnim slučajevima korištenjem drugih sredstava (druge isprave, usmena deklaracija, radnja).
Roba Unije koja je deklarirana za izvoz, unutarnji provoz Unije ili vanjsku proizvodnju, podliježe carinskom nadzoru od vremena prihvaćanja deklaracije do vremena kada se ona iznese iz carinskog područja Unije ili se ustupa u korist države ili uništava ili se carinska deklaracija poništava.
Tko bira carinski postupak?
Osim ako je drukčije predviđeno, deklarant može slobodno izabrati carinski postupak u koji želi staviti robu, pod uvjetima za taj postupak, bez obzira na prirodu ili količinu robe, zemlju njezinog podrijetla, pošiljku ili odredište.
Što je puštanje robe u slobodni promet?
Roba koja nije roba Unije, a koja je namijenjena stavljanju na tržište Unije ili za osobnu uporabu ili potrošnju na carinskom području Unije, stavlja se u postupak puštanja u slobodni promet.
Puštanje u slobodni promet sastoji se od sljedećeg:
(a) naplate sve dospjele uvozne carine;
(b) naplate, po potrebi, ostalih davanja, kako se predviđa prema odgovarajućim važećim odredbama koje se odnose na naplatu tih davanja;
(c) primjene mjera trgovinske politike i zabrana i ograničenja ukoliko ih nije trebalo primijeniti u ranijoj fazi; i
(d) ispunjavanja drugih formalnosti koje se navode u vezi s uvozom robe.
Puštanjem u slobodni promet roba koja nije roba Unije stječe status robe Unije.
Za puštanje robe u slobodni promet koristi se standardna carinska deklaracija podnesena tehnikama elektroničke obrade podataka u sustav HRAIS.
Iznimno, roba namijenjena osobnim potrebama deklarira se, na graničnom prijelazu, usmenom deklaracijom a obračun uvoznih davanja se provodi na pojednostavnjen način.
Više na https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/upute-za-postupanje/postupak-uvoza/2342
Puštanje u slobodni promet sastoji se od sljedećeg:
(a) naplate sve dospjele uvozne carine;
(b) naplate, po potrebi, ostalih davanja, kako se predviđa prema odgovarajućim važećim odredbama koje se odnose na naplatu tih davanja;
(c) primjene mjera trgovinske politike i zabrana i ograničenja ukoliko ih nije trebalo primijeniti u ranijoj fazi; i
(d) ispunjavanja drugih formalnosti koje se navode u vezi s uvozom robe.
Puštanjem u slobodni promet roba koja nije roba Unije stječe status robe Unije.
Za puštanje robe u slobodni promet koristi se standardna carinska deklaracija podnesena tehnikama elektroničke obrade podataka u sustav HRAIS.
Iznimno, roba namijenjena osobnim potrebama deklarira se, na graničnom prijelazu, usmenom deklaracijom a obračun uvoznih davanja se provodi na pojednostavnjen način.
Više na https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/upute-za-postupanje/postupak-uvoza/2342
Gdje se robe podnosi radi stavljanja u carinski postupak?
Radi stavljanja u carinski postupak robu se podnosi carinskom uredu nadležnom za stavljanje robe u carinski postupak.
Može li se roba staviti u carinski postupak podnošenjem na drugom mjestu različitom od carinskog ureda?
Radi stavljanja u carinski postupak robu se može podnijeti i drugom mjestu različitom od nadležnog carinskog ureda ako je to prethodno odobrilo nadležno carinsko tijelo.
Što je carinski posebni postupak provoza?
Provozni postupak omogućava kretanje robe od otpremnog carinskog ureda do odredišnog carinskog ureda, uz suspenziju plaćanja uvoznih carina i ostalih davanja (PDV-a, trošarina, posebnih poreza i mjera trgovinske politike) tijekom njezina kretanja. Postoje dvije kategorije postupka provoza:
- postupak vanjskog provoza,
- postupka unutarnjeg provoza.
Što je vanjski provoz?
U postupku vanjskog provoza, roba koja nije roba Unije može se kretati od jedne točke do druge točke unutar carinskog područja Unije, a da ne podliježe sljedećemu: uvoznoj carini; drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama; mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.
U posebnim slučajevima roba Unije stavlja se u postupak vanjskog provoza.
Kretanje robe u vanjskom provozu odvija se na jedan od sljedećih načina:
U posebnim slučajevima roba Unije stavlja se u postupak vanjskog provoza.
Kretanje robe u vanjskom provozu odvija se na jedan od sljedećih načina:
- u postupku vanjskog provoza Unije;
- u skladu s Konvencijom TIR, pod uvjetom da je takvo kretanje:
- započelo ili će završiti izvan carinskog područja Unije;
- obavljeno između dvije točke na carinskom području Unije na području zemlje ili područja izvan carinskog područja Unije;
- u skladu s Konvencijom ATA/Istanbulskom konvencijom, ako je riječ o kretanju u provozu;
- pod pokrićem Rajnskog manifesta (članak 9. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom);
- pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskoga ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951.;
- prema poštanskom sustavu u skladu s aktima Međunarodne poštanske unije, kada robu prevoze nositelji prava i obveza ili se prevozi za nositelje prava i obveza prema tim aktima.
Što je unutarnji provoz?
U postupku unutarnjeg provoza roba Unije može se kretati od jednog do drugog mjesta na carinskom području Unije i proći kroz zemlju ili područje izvan tog carinskog područja bez promjene svojeg carinskog statusa. Takvo kretanje odvija se na jedan od sljedećih načina:
(a) u postupku unutarnjeg provoza Unije, pod uvjetom da se takva mogućnost predviđa međunarodnim sporazumom;
(b) u skladu s Konvencijom TIR;
(c) u skladu s Konvencijom ATA/Istanbulskom konvencijom, ako je riječ o kretanju u provozu;
(d) pod pokrićem Rajnskog manifesta (članak 9. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom);
(e) pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskoga ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951.;
(f) prema poštanskom sustavu u skladu s aktima Međunarodne poštanske unije, kada robu prevoze nositelji prava i obveza ili se prevozi za nositelje prava i obveza prema tim aktima.
(a) u postupku unutarnjeg provoza Unije, pod uvjetom da se takva mogućnost predviđa međunarodnim sporazumom;
(b) u skladu s Konvencijom TIR;
(c) u skladu s Konvencijom ATA/Istanbulskom konvencijom, ako je riječ o kretanju u provozu;
(d) pod pokrićem Rajnskog manifesta (članak 9. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom);
(e) pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskoga ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951.;
(f) prema poštanskom sustavu u skladu s aktima Međunarodne poštanske unije, kada robu prevoze nositelji prava i obveza ili se prevozi za nositelje prava i obveza prema tim aktima.
Što je provoz Unije i kako se dijeli?
Provoz Unije provodi se obveznom uporabom sustava NCTS.
Iznimno, u slučaju nedostupnosti ili kvara na IT aplikacijama gospodarskog subjekta, IT aplikacijama carinskih tijela ili na njihovim međusobnim vezama, uz prethodno odobrenja nadležnih carinskih tijela, umjesto NCTS sustava može se koristiti postupak osiguranja kontinuiteta poslovanja.
Postupak vanjskog provoza Unije (T1) primjenjuje se uglavnom na kretanje robe koja nije roba Unije. Međutim, u postupku vanjskog provoza Unije (T1) kreće se i izvozno ocarinjena roba za koju je predviđen povrat carina u okviru zajedničke poljoprivredne politike, zatim roba Unije ako dolazi iz interventnih zaliha u okviru zajedničke poljoprivredne politike, roba Unije koja je prihvatljiva za povrat ili otpust uvozne carine (u skladu s člankom 118. stavkom 4. CZU-a), roba Unije koja se izvozi u treću zemlju i premješta unutar carinskog područja Unije u okviru postupka TIR ili postupka provoza u skladu s Konvencijom ATA ili Istanbulskom konvencijom te izvozno ocarinjena roba iz članka 1. Direktive 2008/118/EZ.
Postupak unutarnjeg provoza (T2) primjenjuje se na kretanje robe Unije od jedne točke do druge točke unutar carinskog područja Unije kad roba prolazi kroz zemlju ili područje izvan tog područja bez bilo kakve promjene njezina carinskog statusa. Postupak unutarnjeg provoza (T2) primjenjuje se i u slučaju kretanja robe iz Unije u zemlju zajedničkog provoza, gdje postupak unutarnjeg provoza (T2) prati postupak izvoza. Međutim, kada se roba u potpunosti prevozi morem ili zrakom postupak unutarnjeg provoza (T2) ne primjenjuje se.
Postupak unutarnjeg provoza Unije T2F primjenjuje se na robu Unije koja se premješta s posebnog fiskalnog područja na drugi dio carinskog područja Unije koji nije posebno fiskalno područje, kao i na kretanje robe između posebnog fiskalnog područja i drugog dijela carinskog područja Unije.
Iznimno, u slučaju nedostupnosti ili kvara na IT aplikacijama gospodarskog subjekta, IT aplikacijama carinskih tijela ili na njihovim međusobnim vezama, uz prethodno odobrenja nadležnih carinskih tijela, umjesto NCTS sustava može se koristiti postupak osiguranja kontinuiteta poslovanja.
Postupak vanjskog provoza Unije (T1) primjenjuje se uglavnom na kretanje robe koja nije roba Unije. Međutim, u postupku vanjskog provoza Unije (T1) kreće se i izvozno ocarinjena roba za koju je predviđen povrat carina u okviru zajedničke poljoprivredne politike, zatim roba Unije ako dolazi iz interventnih zaliha u okviru zajedničke poljoprivredne politike, roba Unije koja je prihvatljiva za povrat ili otpust uvozne carine (u skladu s člankom 118. stavkom 4. CZU-a), roba Unije koja se izvozi u treću zemlju i premješta unutar carinskog područja Unije u okviru postupka TIR ili postupka provoza u skladu s Konvencijom ATA ili Istanbulskom konvencijom te izvozno ocarinjena roba iz članka 1. Direktive 2008/118/EZ.
Postupak unutarnjeg provoza (T2) primjenjuje se na kretanje robe Unije od jedne točke do druge točke unutar carinskog područja Unije kad roba prolazi kroz zemlju ili područje izvan tog područja bez bilo kakve promjene njezina carinskog statusa. Postupak unutarnjeg provoza (T2) primjenjuje se i u slučaju kretanja robe iz Unije u zemlju zajedničkog provoza, gdje postupak unutarnjeg provoza (T2) prati postupak izvoza. Međutim, kada se roba u potpunosti prevozi morem ili zrakom postupak unutarnjeg provoza (T2) ne primjenjuje se.
Postupak unutarnjeg provoza Unije T2F primjenjuje se na robu Unije koja se premješta s posebnog fiskalnog područja na drugi dio carinskog područja Unije koji nije posebno fiskalno područje, kao i na kretanje robe između posebnog fiskalnog područja i drugog dijela carinskog područja Unije.
Koje su obveze korisnika postupka provoza Unije za robu koja se kreće u postupku provoza?
Korisnik postupka provoza Unije odgovoran je za sve sljedeće:
- podnošenje robe u nepromijenjenom stanju i potrebnih podataka odredišnom carinskom uredu u propisanom roku i u skladu s mjerama koje poduzimaju carinska tijela radi osiguranja njezinog prepoznavanja;
- poštivanje carinskih odredaba u vezi s postupkom;
- osim ako je carinskim zakonodavstvom drukčije predviđeno, polaganje osiguranja radi osiguranja plaćanja iznosa uvozne ili izvozne carine koja odgovara carinskom dugu ili ostalim davanjima, kako se predviđa drugim odgovarajućim važećim odredbama, koje mogu nastati u vezi s robom.
Kada je obveza korisnika postupka provoza ispunjena?
Obveza korisnika postupka ispunjenja je a postupak provoza zaključen kad carinska tijela mogu utvrditi, temeljem usporedbe podataka koji su na raspolaganju otpremnom carinskom uredu i podataka na raspolaganju odredišnom carinskom uredu, da je postupak ispravno završen.
Tko je uz korisnika postupka provoza odgovoran za podnošenje robe u postupku provoza?
Prijevoznik ili primatelj robe koji prihvaća robu znajući da se kreće u postupku provoza Unije odgovoran je za podnošenje robe u nepromijenjenom stanju odredišnom carinskom uredu unutar propisanog roka i u skladu s mjerama koje poduzimaju carinska tijela radi osiguranja njezinog prepoznavanja.
U kakvom obliku se može položiti osiguranje carinskog duga u postupku provoza?
Kako bi se osiguralo plaćanje carine i ostalih davanja u slučaju nastanka duga radi nepravilnog završetka postupka provoza, korisnik postupka mora položiti osiguranje (ako nije od toga izuzet odredbama CZU ili odobrenjem).
Osiguranje može biti u obliku novčanog pologa ili ga može položiti jamac.
Osiguranje može biti pojedinačno osiguranje kojim je pokriven jedan postupak provoza ili zajedničko osiguranje kojim je pokriveno nekoliko postupaka. Pojedinačno osiguranje koje pruža jamac može biti u obliku kupona koji jamac izdaje korisnicima postupka te u obliku obveze jamca.
Upotreba zajedničkog osiguranja podložno je prethodnom odobrenju carinskih tijela.
Osiguranje može biti u obliku novčanog pologa ili ga može položiti jamac.
Osiguranje može biti pojedinačno osiguranje kojim je pokriven jedan postupak provoza ili zajedničko osiguranje kojim je pokriveno nekoliko postupaka. Pojedinačno osiguranje koje pruža jamac može biti u obliku kupona koji jamac izdaje korisnicima postupka te u obliku obveze jamca.
Upotreba zajedničkog osiguranja podložno je prethodnom odobrenju carinskih tijela.
Pojednostavnjenja postupka provoza?
Carinska tijela mogu, na zahtjev podnositelja, odobriti sljedeća pojednostavljenja vezana uz stavljanje robe u postupak provoza Unije ili završetak tog postupka:
- status ovlaštenog pošiljatelja koji omogućuje korisniku odobrenja stavljanje robe u zajednički provozni postupak/postupak provoza Unije bez njezinog podnošenja carini;
- status ovlaštenog primatelja koji omogućuje korisniku odobrenja primanje robe koja se kreće u zajedničkom provoznom postupku/postupku provoza Unije na odobrenom mjestu kako bi se postupak završio ;
- uporabu posebne vrste plombi, ako je plombiranje potrebno za osiguranje prepoznavanja robe koja je stavljena u zajednički provozni postupak/postupak provoza Unije;
- uporabu carinske deklaracije sa smanjenim skupom podataka za stavljanje robe u postupak provoza Unije;
- uporabu elektroničke prijevozne isprave kao carinske deklaracije za stavljanje robe u postupak provoza
- uporabu zajedničkog provoznog postupka/postupka provoza Unije u papirnatom obliku za robu koja se prevozi zrakom (primjenjivo isključivo do datuma nadogradnje sustava NCTS);
- uporabu postupka provoza Unije u papirnatom obliku za robu koja se prevozi morem (primjenjivo isključivo do datuma nadogradnje sustava NCTS).
Što je posebni carinski postupak smještaja?
Posebni carinski postupak smještaja čine:
Prostor smještaja omogućuju da se proizvodi u provozu skladište unutar Unije bez plaćanja uvozne carine, a s druge strane, kada se proizvodi namjeravaju prodati na ovom carinskom području, da se uvozne carine plaćaju tek nakon završetka razdoblja skladištenja (kada se robu stavi u postupak puštanja u slobodni promet) ili da se uskladištena roba stavi u drugi carinski postupak.
Roba Unije može se staviti u postupak carinskog skladištenja ili u slobodnu zonu u skladu sa zakonodavstvom Unije koje uređuje posebna područja ili kako bi se okoristila odlukom koja odobrava povrat ili otpust uvozne carine.
Ako postoji gospodarska potreba i carinski nadzor neće biti ugrožen, carinska tijela mogu odobriti smještaj robe Unije u prostor za smještaj za carinsko skladištenje. Ne smatra se da je ta roba u postupku carinskog skladištenja.
- postupak smještaja u carinsko skladište i
- postupak smještaja u slobodnu zonu.
Prostor smještaja omogućuju da se proizvodi u provozu skladište unutar Unije bez plaćanja uvozne carine, a s druge strane, kada se proizvodi namjeravaju prodati na ovom carinskom području, da se uvozne carine plaćaju tek nakon završetka razdoblja skladištenja (kada se robu stavi u postupak puštanja u slobodni promet) ili da se uskladištena roba stavi u drugi carinski postupak.
Roba Unije može se staviti u postupak carinskog skladištenja ili u slobodnu zonu u skladu sa zakonodavstvom Unije koje uređuje posebna područja ili kako bi se okoristila odlukom koja odobrava povrat ili otpust uvozne carine.
Ako postoji gospodarska potreba i carinski nadzor neće biti ugrožen, carinska tijela mogu odobriti smještaj robe Unije u prostor za smještaj za carinsko skladištenje. Ne smatra se da je ta roba u postupku carinskog skladištenja.
Koliko može trajati postupak smještaja?
Trajanje postupka smještaja nije ograničeno.
U iznimnim okolnostima carinska tijela mogu odrediti rok u kojem se mora zaključiti postupak smještaja, posebno ako vrsta i priroda robe mogu, u slučaju dugotrajnog smještaja, predstavljati prijetnju zdravlju ljudi, životinja ili biljaka ili okolišu.
U iznimnim okolnostima carinska tijela mogu odrediti rok u kojem se mora zaključiti postupak smještaja, posebno ako vrsta i priroda robe mogu, u slučaju dugotrajnog smještaja, predstavljati prijetnju zdravlju ljudi, životinja ili biljaka ili okolišu.
Što je carinsko skladištenje?
U postupku carinskog skladištenja, roba koja nije roba Unije može se smjestiti u prostorima ili na drugim mjestima koja carinska tijela odobre za takav postupak i pod carinskim nadzorom („carinska skladišta”).
Carinska skladišta mogu biti na raspolaganju svim osobama za carinsko skladištenje robe („javno carinsko skladište”) ili korisniku odobrenja za carinsko skladištenje za smještaj robe („privatno carinsko skladište”).
Roba koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja može se privremeno iznijeti iz tog carinskog skladišta. Osim u slučaju više sile, takvo iznošenje unaprijed odobravaju carinska tijela.
Carinska tijela mogu, ako postoji gospodarska potreba i carinski nadzor neće biti ugrožen, odobriti preradu robe u postupku unutarnje proizvodnje ili postupku uporabe u posebne svrhe u carinskom skladištu, u skladu s uvjetima koji se predviđaju tim postupcima. Pri tome se ta roba ne smatra robom u postupku carinskog skladištenja.
Carinska skladišta mogu biti na raspolaganju svim osobama za carinsko skladištenje robe („javno carinsko skladište”) ili korisniku odobrenja za carinsko skladištenje za smještaj robe („privatno carinsko skladište”).
Roba koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja može se privremeno iznijeti iz tog carinskog skladišta. Osim u slučaju više sile, takvo iznošenje unaprijed odobravaju carinska tijela.
Carinska tijela mogu, ako postoji gospodarska potreba i carinski nadzor neće biti ugrožen, odobriti preradu robe u postupku unutarnje proizvodnje ili postupku uporabe u posebne svrhe u carinskom skladištu, u skladu s uvjetima koji se predviđaju tim postupcima. Pri tome se ta roba ne smatra robom u postupku carinskog skladištenja.
Za što su odgovorni korisnik odobrenja za carinsko skladištenje ili postupka?
Korisnik odobrenja i korisnik postupka odgovorni su za sljedeće:
(a) osiguravanje da se roba u postupku carinskog skladištenja ne izuzme iz carinskog nadzora; i
(b) ispunjavanje obveza koje proizlaze iz smještaja robe u okviru postupka carinskog skladištenja;
Odstupajući od prethodnog stavka, ako se odobrenje odnosi na javno carinsko skladište, ono može predvidjeti da se odgovornosti na koje se odnosi stavak 1. točke (a) ili (b) prenose isključivo na korisnika postupka.
Korisnik postupka odgovoran je za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja.
(a) osiguravanje da se roba u postupku carinskog skladištenja ne izuzme iz carinskog nadzora; i
(b) ispunjavanje obveza koje proizlaze iz smještaja robe u okviru postupka carinskog skladištenja;
Odstupajući od prethodnog stavka, ako se odobrenje odnosi na javno carinsko skladište, ono može predvidjeti da se odgovornosti na koje se odnosi stavak 1. točke (a) ili (b) prenose isključivo na korisnika postupka.
Korisnik postupka odgovoran je za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja.
Je li za otvaranje carinskog skladišta potrebno prethodno odobrenje?
Prethodno odobrenje potrebno je za upravljanje prostorom za carinsko skladište osim u slučaju ako prostor za smještaj vodi samo carinsko tijelo.
Na koji način se podnosi zahtjev i izdaje prethodna odluka za upravljanje prostorom carinskog skladišta?
Zahtjevi za donošenje odluke podnose se putem nacionalnog sustava carinskih odluka (HR CDS). Nacionalni sustav carinskih odluka (HR CDS) je elektronički sustav za podnošenje zahtjeva, donošenje odluka i daljnje upravljanje odlukama koje imaju učinak na području Republike Hrvatske.
Zahtjevi mogu biti:
Zahtjevi mogu biti:
- CWP - Zahtjev ili odobrenje za vođenje prostora za carinsko skladištenje u privatnom carinskom skladištu;
- CW1 - Zahtjevi i odobrenja za vođenje prostora za carinsko skladištenje u javnom carinskom skladištu tipa I;
- CW2 - Zahtjevi i odobrenja za vođenje prostora za carinsko skladištenje u javnom carinskom skladištu tipa II.
U kojem roku carinsko tijelo donosi odluku na temelju podnesenog zahtjeva za carinsko skladište?
Rok za donošenje odluke je 60 dana od prihvaćanja zahtjeva a tijelo nadležno za donošenje odluke je Služba za nadzor Područnog carinskog ureda.
Što je smještaj u slobodnim zonama?
Države članice Unije mogu dijelove carinskog područja Unije odrediti kao slobodne zone. Za svaku slobodnu zonu država članica određuje područje koje zauzima i određuje ulazne i izlazne točke.
Više na https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/posebni-postupci/smjestaj/uputa-br-17-16-o-provedbi-mjera-carinskog-nadzora-u-slobodnim-zonama/4115.
Više na https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/posebni-postupci/smjestaj/uputa-br-17-16-o-provedbi-mjera-carinskog-nadzora-u-slobodnim-zonama/4115.
Moraju li slobodne zone biti ograđene?
Slobodne zone moraju biti ograđene.
Neposredni pristupni prostor i ulazne i izlazne točke područja slobodnih zona podliježu carinskom nadzoru. Osobe, roba i prijevozna sredstva koja ulaze ili napuštaju slobodne zone mogu podlijegati carinskim provjerama.
Neposredni pristupni prostor i ulazne i izlazne točke područja slobodnih zona podliježu carinskom nadzoru. Osobe, roba i prijevozna sredstva koja ulaze ili napuštaju slobodne zone mogu podlijegati carinskim provjerama.
Je li potrebno prethodno odobrenje za izgradnju zgrade u slobodnim zonama?
Za izgradnju bilo koje zgrade u slobodnoj zoni potrebno je prethodno odobrenje carinskih tijela.
Koje djelatnosti su odobrene u slobodnim zonama?
U slobodnoj zoni dopuštene su sve industrijske, trgovinske ili uslužne djelatnosti. Obavljanje takvih djelatnosti podložno je obavješćivanju carinskih tijela unaprijed.
Carinska tijela mogu nametnuti zabrane ili ograničenja navedenih djelatnosti, uzimajući u obzir prirodu robe u pitanju ili zahtjeve carinskog nadzora ili zahtjeve sigurnosti i zaštite.
Carinska tijela mogu zabraniti osobama koje ne pribave potrebna uvjerenja o ispunjavanju carinskih odredaba obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni.
Carinska tijela mogu nametnuti zabrane ili ograničenja navedenih djelatnosti, uzimajući u obzir prirodu robe u pitanju ili zahtjeve carinskog nadzora ili zahtjeve sigurnosti i zaštite.
Carinska tijela mogu zabraniti osobama koje ne pribave potrebna uvjerenja o ispunjavanju carinskih odredaba obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni.
Na koji način se robu podnosi i stavlja u smještaj u slobodnu zonu?
Roba koja se unosi u slobodnu zonu podnosi se carini i podvrgava propisanim carinskim formalnostima u sljedećim slučajevima:
Ne dovodeći u pitanje članak 246. CZU, smatra se da je roba koja se unese u slobodnu zonu stavljena u postupak slobodne zone:
- ako se unosi u slobodnu zonu izravno s područja izvan carinskog područja Unije;
- ako je stavljena u carinski postupak koji je završen ili je zaključen kada je roba stavljena u postupak slobodne zone;
- ako je stavljena u postupak slobodne zone kako bi iskoristila odluku kojom se odobrava povrat ili otpust od uvozne carine;
- ako zakonodavstvo različito od carinskog zakonodavstva predviđa takve formalnosti.
Ne dovodeći u pitanje članak 246. CZU, smatra se da je roba koja se unese u slobodnu zonu stavljena u postupak slobodne zone:
- u trenutku njezinog ulaska u slobodnu zonu, osim ako je već bila stavljena u drugi carinski postupak; ili
- u trenutku kada se postupak provoza završi, osim ako se odmah stavlja u sljedeći carinski postupak.
Može li se roba Unije unositi u slobodne zone?
Roba Unije može se unijeti, smjestiti, kretati, koristiti, preraditi ili potrošiti u slobodnoj zoni.
Na zahtjev dotične osobe, carinska tijela utvrđuju carinski status sljedeće robe kao robe Unije:
Na zahtjev dotične osobe, carinska tijela utvrđuju carinski status sljedeće robe kao robe Unije:
- roba Unije koja je unesena u slobodnu zonu;
- roba Unije koja je bila podvrgnuta proizvodnim radnjama u slobodnoj zoni;
- roba koja je puštena u slobodni promet u slobodnoj zoni.
U koji postupak može biti stavljena roba koja nije roba Unije dok se nalazi u slobodnoj zoni?
Roba koja nije roba Unije može, dok ostaje u slobodnoj zoni, biti puštena u slobodni promet ili stavljena u postupak unutarnje proizvodnje, postupak privremenog uvoza ili postupak uporabe u posebne svrhe, pod uvjetima koji se utvrđuju za te postupke.
U takvim se slučajevima ne smatra da je roba u postupku slobodne zone.
Ne dovodeći u pitanje odredbe koje se primjenjuju na zalihe ili na skladište živežnih namirnica, ako postupak koji se na to odnosi tako predviđa, stavak 1. ne isključuje uporabu ili potrošnju robe, čije puštanje u slobodni promet ili privremeni uvoz ne uključuje primjenu uvozne carine ili mjera koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili trgovinskim politikama.
U slučaju takve uporabe ili potrošnje, carinska deklaracija za postupak puštanja u slobodni promet ili privremenog uvoza nije potrebna.
Međutim, takva je deklaracija potrebna ako takva roba podliježe carinskim kvotama ili plafonu.
U takvim se slučajevima ne smatra da je roba u postupku slobodne zone.
Ne dovodeći u pitanje odredbe koje se primjenjuju na zalihe ili na skladište živežnih namirnica, ako postupak koji se na to odnosi tako predviđa, stavak 1. ne isključuje uporabu ili potrošnju robe, čije puštanje u slobodni promet ili privremeni uvoz ne uključuje primjenu uvozne carine ili mjera koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili trgovinskim politikama.
U slučaju takve uporabe ili potrošnje, carinska deklaracija za postupak puštanja u slobodni promet ili privremenog uvoza nije potrebna.
Međutim, takva je deklaracija potrebna ako takva roba podliježe carinskim kvotama ili plafonu.
Na koji način se robu iznosi iz slobodne zone?
Roba u slobodnoj zoni može se izvesti ili ponovno izvesti iz carinskog područja Unije ili unijeti u drugi dio carinskog područja Unije. Članci 134. do 149. CZU primjenjuju se na robu koja je iznesena iz slobodne zone u druge dijelove carinskog područja Unije.
Kakvim se smatra carinski status robe koja se iznosi iz slobodne zone?
Ako se roba iznosi iz slobodne zone u drugi dio carinskog područja Unije ili se stavlja u carinski postupak, smatra se da je riječ o robi koja nije roba Unije, osim ako se ne dokaže njezin carinski status kao robe Unije.
Međutim, za potrebe primjene izvozne carine i izvoznih dozvola ili mjera provjere pri izvozu, koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili trgovinskim politikama, takva se roba smatra robom Unije, osim ako se utvrdi da nema carinski status robe Unije.
Međutim, za potrebe primjene izvozne carine i izvoznih dozvola ili mjera provjere pri izvozu, koje se navode u zajedničkoj poljoprivrednoj politici ili trgovinskim politikama, takva se roba smatra robom Unije, osim ako se utvrdi da nema carinski status robe Unije.
Što je posebni carinski postupak posebne uporabe?
Ovaj postupak sastoji se od postupka privremenog uvoza i postupka uporabe u posebne svrhe.
Što je posebni postupak privremenog uvoza?
U postupku privremenog uvoza, roba koja nije roba Unije, koja je namijenjena za ponovni izvoz, može podlijegati posebnoj uporabi na carinskom području Unije, s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, a da ne podliježe sljedećem:
- drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;
- mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj one ne zabranjuju ulazak na ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.
Koji su uvjeti za odobravanje postupka privremenog uvoza?
Postupak privremenog uvoza prethodno mora biti odobren od strane nadležnih carinski tijela i može se odobriti samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
- roba nije namijenjena podvrgavanju bilo kakvim promjenama, osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog njezinom uporabom;
- moguće je osigurati da se roba koja se stavi u postupak može prepoznati, osim ako je, s obzirom na prirodu robe ili predviđenu uporabu, vjerojatno da će zbog nedostatka mjera za prepoznavanje doći do zlouporabe postupka ili, u slučaju iz članka 223., ako se usklađenost s uvjetima u vezi s istovrijednom robom može provjeriti;
- korisnik postupka ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije, osim ako je određeno drukčije;
- ispunjeni su uvjeti, utvrđeni carinskim zakonodavstvom, za potpuno ili djelomično oslobođenje od carine.
Podliježe li roba u postupku privremenog uvoza naplati uvoznih davanja?
U načelu, uvozne carine se naplaćuju samo na robu koja nije roba Unije i koja trajno ostaju na carinskom području Unije i tako ulaze u gospodarski promet Unije.
Uvozne carine ne naplaćuju se ako se uvezeni proizvodi namjeravaju ponovno izvesti nakon što su bili privremeno korišteni u Uniji. Za takve slučajeve propisan je postupak stavljanja robe u postupak privremenog uvoza u kojem se predviđa:
Uvozne carine ne naplaćuju se ako se uvezeni proizvodi namjeravaju ponovno izvesti nakon što su bili privremeno korišteni u Uniji. Za takve slučajeve propisan je postupak stavljanja robe u postupak privremenog uvoza u kojem se predviđa:
- potpuno ili
- djelomično oslobađanje od uvoznih carina za robe koja nije roba Unije.
Koliki je iznos uvozne carine u slučaju privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine?
Iznos uvozne carine za robu koja se stavlja u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem određuje se na 3 % iznosa uvozne carine koja bi bila plativa na tu robu da je bila puštena u slobodni promet na dan kada je stavljena u postupak privremenog uvoza.
Taj iznos dospijeva svaki mjesec ili dio mjeseca u kojemu je roba bila stavljena u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine.
Iznos uvozne carine ne smije prijeći iznos koji bi dospio da je dotična roba bila puštena u slobodni promet na dan kada je stavljena u postupak privremenog uvoza.
Taj iznos dospijeva svaki mjesec ili dio mjeseca u kojemu je roba bila stavljena u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine.
Iznos uvozne carine ne smije prijeći iznos koji bi dospio da je dotična roba bila puštena u slobodni promet na dan kada je stavljena u postupak privremenog uvoza.
Kada se primjenjuje potpuno oslobođenje od uvoznih davanja u postupku privremenog uvoza?
Roba stavljena u postupak privremenog uvoza može biti u postupnosti oslobođena od uvoznih davanja ako ispunjava sve relevantne zahtjeve za potpuno oslobođenje od uvozne carine utvrđene u čl. 209. do 216. i 219. do 236. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. U Prilogu VII Smjernica Europske komisije [1]navedena je roba koja može biti stavljena u postupak privremenog uvoza sukladno čl. 219., 220. i 223. - 227., Delegirane uredbe (EU) 215/2446 (indikativna lista uzeta iz Konvencije o privremenom uvozu, izmijenjena u odnosu na izvornu listu).
[1] Europska komisije, Odbor za posebne postupke, oznaka dokumenta : DG TAXUD/A2/SPE/2016/001-Rev 21-EN
Koji su uvjeti i pravila za privremeni uvoz prijevoznih sredstava?
Uvjeti privremenog uvoza prijevoznih sredstava propisani su člancima 207. do 236. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446. Uvjeti za odobravanje privremenog uvoza prijevoznih sredstava uz potpuno oslobođenje od uvozne carine propisani su člankom 212. iste uredbe, u kojem je navedeno da se potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava za sredstva cestovnog prijevoza ako ispunjavaju sljedeće uvjete: registrirana su izvan carinskog područja Unije u ime osobe s poslovnim nastanom izvan tog područja ili, ako prijevozna sredstva nisu registrirana, nalaze se u vlasništvu osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije; te da ih upotrebljava osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije.
Osoba s poslovnim na carinskom području Unije, sukladno članku 5. točki 31. CZU-a, svaka je osoba koja ima uobičajeno boravište na carinskom području Unije.
Poslovni nastan fizičke je osobe njeno uobičajeno boravište, a uobičajeno boravište određuje se kao mjesto (država) gdje osoba obično živi najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.
Napominjemo da je teret dokazivanja uobičajenoga boravišta (u slučaju dvojbe) na osobi koja upravlja vozilom, a službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske ovlašteni su zatražiti od osobe isprave i podatke radi utvrđivanja njenog uobičajenoga boravišta i prava korištenja predmetnog vozila na carinskom području Unije.
Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz za utvrđivanje uobičajenoga boravišta (koje je potrebno imati kod sebe u vozilu, kao dokaz uobičajenoga boravišta) mogu biti, na primjer: ugovor o najmu stana ili kuće, računi za komunalije, potvrde o plaćanju poreza ili mirovinskog, odnosno zdravstvenog osiguranja ili neka druga isprava temeljem koje službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske mogu utvrditi uobičajeno boravište dotične osobe.
Ako podaci iz navedenih isprava potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, u roku od 6 mjeseci od trenutka stavljanja prijevoznog sredstva u postupak privremenog uvoza, nakon čega je postupak potrebno zaključiti ponovnim izvozom predmetnog automobila ili njegovim puštanjem u slobodan promet.
Ako podaci iz navedenih isprava ne potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba ne smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, prije nego što predmetno vozilo stavi u carinski postupak puštanja u slobodan promet (uvozno carinjenje).
Puštanjem u slobodni promet naplaćuju se uvozna davanja (carina i PDV) te vozilo stječe status robe Unije (domaće robe) i smije se vremenski neograničeno rabiti u Republici Hrvatskoj (i bilo kojoj drugoj državi članici Unije). Carinsku deklaraciju kojom se roba stavlja u navedeni postupak za fizičku osobu podnosi carinski zastupnik (otpremnik, odnosno špediter) kojeg osoba izabere i ovlasti.
Napominjemo da se vozilo može pustiti u slobodni promet uz oslobođenje carine i PDV-a, ako se radi o osobi koja preseljava u Republiku Hrvatsku i koja je bila vlasnik predmetnog vozila najmanje 6 mjeseci prije preseljenja, a vozilo se pusti u slobodni promet prije isteka 12 mjeseci od dana kada je preselila u Republiku Hrvatsku. Za korištenje ovog oslobođenja podnosi se pisani zahtjev carinskom uredu nadležnome za mjesto navedeno kao boravište osobe u dozvoli boravka i rada u Republici Hrvatskoj (nastavno: nadležni ured).
Ako nadležni ured donese pozitivnu odluku po zahtjevu, podnosi se carinska deklaraciju za puštanje u slobodni promet (iako se po toj deklaraciji neće naplatiti uvozna davanja, njeno je podnošenje obvezno).
Nakon puštanja u slobodni promet, nadležnom uredu se podnosi porezna prijava za obračun i naplatu posebnoga poreza na motorna vozila te obrazac za naknadu gospodarenja otpadnim vozilima.
Osoba s poslovnim na carinskom području Unije, sukladno članku 5. točki 31. CZU-a, svaka je osoba koja ima uobičajeno boravište na carinskom području Unije.
Poslovni nastan fizičke je osobe njeno uobičajeno boravište, a uobičajeno boravište određuje se kao mjesto (država) gdje osoba obično živi najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.
Napominjemo da je teret dokazivanja uobičajenoga boravišta (u slučaju dvojbe) na osobi koja upravlja vozilom, a službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske ovlašteni su zatražiti od osobe isprave i podatke radi utvrđivanja njenog uobičajenoga boravišta i prava korištenja predmetnog vozila na carinskom području Unije.
Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz za utvrđivanje uobičajenoga boravišta (koje je potrebno imati kod sebe u vozilu, kao dokaz uobičajenoga boravišta) mogu biti, na primjer: ugovor o najmu stana ili kuće, računi za komunalije, potvrde o plaćanju poreza ili mirovinskog, odnosno zdravstvenog osiguranja ili neka druga isprava temeljem koje službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske mogu utvrditi uobičajeno boravište dotične osobe.
Ako podaci iz navedenih isprava potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, u roku od 6 mjeseci od trenutka stavljanja prijevoznog sredstva u postupak privremenog uvoza, nakon čega je postupak potrebno zaključiti ponovnim izvozom predmetnog automobila ili njegovim puštanjem u slobodan promet.
Ako podaci iz navedenih isprava ne potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba ne smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, prije nego što predmetno vozilo stavi u carinski postupak puštanja u slobodan promet (uvozno carinjenje).
Puštanjem u slobodni promet naplaćuju se uvozna davanja (carina i PDV) te vozilo stječe status robe Unije (domaće robe) i smije se vremenski neograničeno rabiti u Republici Hrvatskoj (i bilo kojoj drugoj državi članici Unije). Carinsku deklaraciju kojom se roba stavlja u navedeni postupak za fizičku osobu podnosi carinski zastupnik (otpremnik, odnosno špediter) kojeg osoba izabere i ovlasti.
Napominjemo da se vozilo može pustiti u slobodni promet uz oslobođenje carine i PDV-a, ako se radi o osobi koja preseljava u Republiku Hrvatsku i koja je bila vlasnik predmetnog vozila najmanje 6 mjeseci prije preseljenja, a vozilo se pusti u slobodni promet prije isteka 12 mjeseci od dana kada je preselila u Republiku Hrvatsku. Za korištenje ovog oslobođenja podnosi se pisani zahtjev carinskom uredu nadležnome za mjesto navedeno kao boravište osobe u dozvoli boravka i rada u Republici Hrvatskoj (nastavno: nadležni ured).
Ako nadležni ured donese pozitivnu odluku po zahtjevu, podnosi se carinska deklaraciju za puštanje u slobodni promet (iako se po toj deklaraciji neće naplatiti uvozna davanja, njeno je podnošenje obvezno).
Nakon puštanja u slobodni promet, nadležnom uredu se podnosi porezna prijava za obračun i naplatu posebnoga poreza na motorna vozila te obrazac za naknadu gospodarenja otpadnim vozilima.
Kada se primjenjuje djelomično oslobođenje od uvoznih davanja u postupku privremenog uvoza?
Djelomično oslobođenje od uvoznih davanja primjenjuje se na robu koja ne ispunjava sve relevantne zahtjeve za potpuno oslobođenje od uvozne carine utvrđeno u čl. 209. do 216. i 219. do 236. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, s time da se isto ne može primijeniti na potrošnu robu.
Koliko je vremensko razdoblje u kojem roba može ostati u postupku privremenog uvoza?
Carinska tijela određuju razdoblje u kojem roba koja je stavljena u postupak privremenog uvoza mora biti ponovo izvezena ili stavljena u sljedeći carinski postupak. Takvo razdoblje mora biti dovoljno dugo za ispunjenje svrhe odobrene uporabe.
Osim ako je određeno drukčije, najdulje razdoblje tijekom kojega roba može ostati u postupku privremenog uvoza u istu svrhu i pod odgovornošću istog korisnika odobrenja iznosi 24 mjeseca, čak i ako je postupak zaključen stavljanjem robe u drugi posebni postupak i ponovnim stavljanjem robe u sljedeći postupak privremenog uvoza.
Ako se, u iznimnim okolnostima, odobrena uporaba ne može ispuniti u razdoblju iz prethodnih stavaka, carinska tijela mogu, na opravdani zahtjev korisnika odobrenja, produljiti to razdoblje za razumno vrijeme.
Ukupno razdoblje tijekom kojeg roba može ostati u postupku privremenog uvoza ne smije premašiti 10 godina, osim u slučaju nepredviđenog događaja.
Osim ako je određeno drukčije, najdulje razdoblje tijekom kojega roba može ostati u postupku privremenog uvoza u istu svrhu i pod odgovornošću istog korisnika odobrenja iznosi 24 mjeseca, čak i ako je postupak zaključen stavljanjem robe u drugi posebni postupak i ponovnim stavljanjem robe u sljedeći postupak privremenog uvoza.
Ako se, u iznimnim okolnostima, odobrena uporaba ne može ispuniti u razdoblju iz prethodnih stavaka, carinska tijela mogu, na opravdani zahtjev korisnika odobrenja, produljiti to razdoblje za razumno vrijeme.
Ukupno razdoblje tijekom kojeg roba može ostati u postupku privremenog uvoza ne smije premašiti 10 godina, osim u slučaju nepredviđenog događaja.
Na koji način se robu može deklarirati za carinski posebni postupak privremenog uvoza?
Robu se može deklarirati: standardnom carinskom deklaracijom, karnetom ATA, usmeno i drugim radnjama, ovisno o vrsti robe i namjeni privremenog uvoza.
U kojim slučajevima se robu može usmeno deklarirati za privremeni uvoz?
Carinske deklaracije za privremeni uvoz mogu se usmeno podnijeti za sljedeću robu:
Deklaracije za ponovni izvoz mogu se usmeno podnijeti pri zaključenju postupka privremenog uvoza za robu iz prethodnog stavka.
- palete, kontejnere i prijevozna sredstva te rezervne dijelove, pribor i opremu za te palete, kontejnere i prijevozna sredstva kako je navedeno u člancima od 208. do 216. DUZU;
- osobne stvari i predmete za sportske aktivnosti iz članka 219. DUCZU;
- materijale za razonodu pomoraca ako se upotrebljavaju na plovilima u međunarodnom pomorskom prometu kako je navedeno u članku 220. točki (a) DUCZU;
- medicinsku, kiruršku i laboratorijsku opremu iz članka 222. DUCZU;
- životinje iz članka 223. DUCZU pod uvjetom da su namijenjene sezonskom premještanju ili ispaši odnosno obavljanju rada ili prijevoza;
- opremu iz članka 224. točke (a) DUCZU;
- instrumente i aparate koji su liječniku potrebni za pružanje pomoći pacijentu koji čeka na presađivanje organa i koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 226. stavku 1. DUCZU;
- materijal za pomoć u nesrećama koji se upotrebljava za mjere sprečavanja posljedica nesreća ili sličnih situacija koje pogađaju carinsko područje Unije;
- prijenosne glazbene instrumente koje putnici privremeno uvoze i namijenjeni su profesionalnoj uporabi;
- ambalažu koja se uvozi puna i koja je predviđena za ponovni izvoz, prazna ili puna, na kojoj stoje trajne i neizbrisive oznake osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;
- opremu za radio-televizijsku produkciju i emitiranje te vozila posebno prilagođena upotrebi u svrhu radijsko-televizijske produkcije i emitiranje te njihova oprema, koju uvoze javne ili privatne organizacije s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije, a koje su odobrila carinska tijela koja su izdala odobrenje za privremeni uvoz takve opreme i vozila;
- ostalu robu, ako carinska tijela to odobre.
Deklaracije za ponovni izvoz mogu se usmeno podnijeti pri zaključenju postupka privremenog uvoza za robu iz prethodnog stavka.
Što je carinski posebni postupak uporabe u posebne svrhe?
U postupku uporabe u posebne svrhe, roba se može pustiti u slobodni promet pod izuzećem od carine ili po smanjenoj stopi carine radi njezine posebne uporabe.
Ako je roba u fazi proizvodnje u kojoj se samo propisana uporaba u posebne svrhe može postići na učinkovit način, carinska tijela mogu u odobrenju odrediti uvjete u kojima se smatra da se roba koristi u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine.
Ako je roba pogodna za višekratnu uporabu, a carinska tijela smatraju da je to prikladno radi izbjegavanja zlouporabe, carinski nadzor nastavlja se za vrijeme koje ne prelazi dvije godine od dana njezine prve uporabe u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine.
Carinski nadzor u postupku uporabe u posebne svrhe završava u sljedećim slučajevima:
(a) ako se roba koristila u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine;
(b) ako je roba iznesena iz carinskog područja Unije, uništena ili ustupljena u korist države;
(c) ako se roba koristila u druge svrhe osim onih koje se utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine a uvozna je carina, koja se primjenjuje na robu, plaćena.
Ako se zahtijeva normativ proizvodnje, na postupak uporabe u posebne svrhe primjenjuje se na odgovarajući način članak 255. CZU
Ostaci i otpaci proizašli iz izrade ili prerade robe prema propisanoj uporabi u posebne svrhe i gubici zbog prirodnog rasipanja resursa smatraju se robom koja je dodijeljena propisanoj uporabi u posebne svrhe.
Smatra se da su ostaci i otpaci, proizašli iz uništenja robe koja je stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe, stavljeni u postupak carinskog skladištenja.
Ako je roba u fazi proizvodnje u kojoj se samo propisana uporaba u posebne svrhe može postići na učinkovit način, carinska tijela mogu u odobrenju odrediti uvjete u kojima se smatra da se roba koristi u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine.
Ako je roba pogodna za višekratnu uporabu, a carinska tijela smatraju da je to prikladno radi izbjegavanja zlouporabe, carinski nadzor nastavlja se za vrijeme koje ne prelazi dvije godine od dana njezine prve uporabe u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine.
Carinski nadzor u postupku uporabe u posebne svrhe završava u sljedećim slučajevima:
(a) ako se roba koristila u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine;
(b) ako je roba iznesena iz carinskog područja Unije, uništena ili ustupljena u korist države;
(c) ako se roba koristila u druge svrhe osim onih koje se utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine a uvozna je carina, koja se primjenjuje na robu, plaćena.
Ako se zahtijeva normativ proizvodnje, na postupak uporabe u posebne svrhe primjenjuje se na odgovarajući način članak 255. CZU
Ostaci i otpaci proizašli iz izrade ili prerade robe prema propisanoj uporabi u posebne svrhe i gubici zbog prirodnog rasipanja resursa smatraju se robom koja je dodijeljena propisanoj uporabi u posebne svrhe.
Smatra se da su ostaci i otpaci, proizašli iz uništenja robe koja je stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe, stavljeni u postupak carinskog skladištenja.
Što je posebni carinski postupak prerade?
Posebni carinski postupak prerade čine postupak unutarnje proizvodnje i postupak vanjske proizvodnje. Uporaba ovih postupaka mora biti prethodno odobrena.
Što je normativ proizvodnje u postupcima prerade?
Osim ako je normativ proizvodnje određen u zakonodavstvu Unije koje uređuje posebna područja, carinska tijela određuju ili normativ proizvodnje ili prosječni normativ proizvodnje proizvodne radnje ili metodu kojom se određuje takav normativ, po potrebi.
Normativ proizvodnje ili prosječan normativ proizvodnje određuje se na temelju stvarnih okolnosti u kojima se obavljaju ili će se obavljati proizvodne radnje. Taj se normativ može prilagoditi, po potrebi, u skladu s člankom 28.
Normativ proizvodnje ili prosječan normativ proizvodnje određuje se na temelju stvarnih okolnosti u kojima se obavljaju ili će se obavljati proizvodne radnje. Taj se normativ može prilagoditi, po potrebi, u skladu s člankom 28.
Što je postupak unutarnje proizvodnja?
Ako se robu koja nije roba Unije želi privremeno uvesti u carinsko područje Unije radi prerade robe i zatim ju ponovno izvesti izvan carinskog područja Unije, robu se može staviti u postupak unutarnje proizvodnje.
U okviru carinskog postupka unutarnje proizvodnje roba koje nije roba Unije uvozi se u carinsko područje Unije kako bi se u Uniji mogla dalje prerađivati ili dorađivati.
Roba koja nije roba Unije a stavljena je u postupak unutarnje proizvodnje može se na carinskom području Unije, u jednoj ili više proizvodnih radnji, pri čemu je oslobođena:
U slučaju iz članka 223. CZU-a, postupak se može primijeniti ako se može provjeriti usklađenost s uvjetima koji se navode u vezi s istovrijednom robom.
Postupak unutarnje proizvodnje može se koristiti i za sljedeću robu:
Nakon unutarnje proizvodnje, gotova roba može se ponovno izvesti ili pustiti u slobodni promet.
Više na https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/posebni-postupci/prerada-2345/uputa-br-8-18-za-primjenu-postupka-unutarnje-proizvodnje/5947.
U okviru carinskog postupka unutarnje proizvodnje roba koje nije roba Unije uvozi se u carinsko područje Unije kako bi se u Uniji mogla dalje prerađivati ili dorađivati.
Roba koja nije roba Unije a stavljena je u postupak unutarnje proizvodnje može se na carinskom području Unije, u jednoj ili više proizvodnih radnji, pri čemu je oslobođena:
- uvozne carine i drugih davanjima predviđenih drugim relevantnim važećim odredbama;
- mjera trgovinske politike, ako one ne zabranjuju ulazak u ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.
U slučaju iz članka 223. CZU-a, postupak se može primijeniti ako se može provjeriti usklađenost s uvjetima koji se navode u vezi s istovrijednom robom.
Postupak unutarnje proizvodnje može se koristiti i za sljedeću robu:
- robu koja je namijenjena podvrgavanju radnjama za osiguravanje usklađenosti s tehničkim uvjetima za njezino puštanje u slobodni promet;
- robu koja se mora podvrgnuti uobičajenim oblicima rukovanja u skladu s člankom 220. CZU
Nakon unutarnje proizvodnje, gotova roba može se ponovno izvesti ili pustiti u slobodni promet.
Više na https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/carinsko-postupanje/posebni-postupci/prerada-2345/uputa-br-8-18-za-primjenu-postupka-unutarnje-proizvodnje/5947.
Koliko je razdoblje zaključenja postupka unutarnje proizvodnje?
Razdoblje u kojem se postupak unutarnje proizvodnje mora zaključiti određuju carinska tijela. To razdoblje teče od dana kad se roba koja nije roba Unije stavlja u postupak pri čemu se uzima u obzir vrijeme potrebno za obavljanje proizvodnih radnji i zaključenje postupka.
Carinska tijela mogu odobriti produljenje razdoblja zaključenja postupka, u razumnome trajanju, na opravdani zahtjev korisnika odobrenja.
To odobrenje može odrediti da razdoblje koje započinje u toku mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, istječe posljednjim danom sljedećeg mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, tim redom.
U slučaju prethodnog izvoza u skladu s člankom 223. stavkom 2. točkom (c), odobrenje mora navesti razdoblje u kojem se roba koja nije roba Unije mora deklarirati za postupak unutarnje proizvodnje, uzimajući u obzir vrijeme potrebno za nabavu i prijevoz na carinsko područje Unije.
Razdoblje iz prvog podstavka određuje se u mjesecima i ne prelazi šest mjeseci. Ono teče od datuma prihvaćanja izvozne deklaracije koja se odnosi na prerađene proizvode koji su dobiveni iz odgovarajuće istovrijedne robe.
Na zahtjev korisnika odobrenja, razdoblje od šest mjeseci može se produljiti čak i nakon isteka, pod uvjetom da ukupno razdoblje ne prelazi 12 mjeseci.
Carinska tijela mogu odobriti produljenje razdoblja zaključenja postupka, u razumnome trajanju, na opravdani zahtjev korisnika odobrenja.
To odobrenje može odrediti da razdoblje koje započinje u toku mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, istječe posljednjim danom sljedećeg mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, tim redom.
U slučaju prethodnog izvoza u skladu s člankom 223. stavkom 2. točkom (c), odobrenje mora navesti razdoblje u kojem se roba koja nije roba Unije mora deklarirati za postupak unutarnje proizvodnje, uzimajući u obzir vrijeme potrebno za nabavu i prijevoz na carinsko područje Unije.
Razdoblje iz prvog podstavka određuje se u mjesecima i ne prelazi šest mjeseci. Ono teče od datuma prihvaćanja izvozne deklaracije koja se odnosi na prerađene proizvode koji su dobiveni iz odgovarajuće istovrijedne robe.
Na zahtjev korisnika odobrenja, razdoblje od šest mjeseci može se produljiti čak i nakon isteka, pod uvjetom da ukupno razdoblje ne prelazi 12 mjeseci.
Kako se podnosi zahtjev za odobravanje postupka unutarnje proizvodnje?
Zahtjev za uporabu postupka unutarnje proizvodnje podnosi se u okviru sustava Carinskih odluka, i to:
- nacionalnog sustava Carinskih odluka kada se podnosi zahtjev za postupak unutarnje proizvodnje isključivo za područje Republike Hrvatske, putem: https://e-carina.carina.hr/,
- EU centralnog sustava Carinskih odluka kada se podnosi zahtjev za postupak unutarnje proizvodnje na način da je isto važeće na području RH i druge/drugih zemalja članica EU, putem: https://customs.ec.europa.eu/tpui-cdms-web/. U ovom slučaju potrebno je da podnositelj zahtjeva na e-mail adresu: single.authorisations@carina.hr podnese obavijest o podnošenju konkretnog zahtjeva kako bi se postupak izdavanja odobrenja ubrzao.
Tko izdaje odobrenja za uporabu postupka unutarnje proizvodnje?
Za primjenu postupka unutarnje proizvodnje potrebno je prethodno odobrenje. Odobrenje izdaje Služba za RGP nadležnog carinskog ureda, osim u slučajevima kada je zahtjev podnesen u okviru EU centralnog sustava Carinskih odluka, tada odobrenje donosi Sektor za carinski sustav Središnjeg ureda Carinske uprave.
Nadležna Služba za RGP je ona prema mjestu na kojem se drži ili je dostupna glavna računovodstvena evidencija podnositelja zahtjeva i gdje se treba obavljati barem dio radnji koje trebaju biti obuhvaćene odobrenjem. Međutim, ako sukladno prethodno navedenome nije moguće utvrditi nadležnu Službu za RGP, nadležna je onaj prema mjestu na kojem se vodi ili je dostupna evidencija i dokumentacija podnositelja zahtjeva (glavna računovodstvena evidencija).
Nadležna Služba za RGP je ona prema mjestu na kojem se drži ili je dostupna glavna računovodstvena evidencija podnositelja zahtjeva i gdje se treba obavljati barem dio radnji koje trebaju biti obuhvaćene odobrenjem. Međutim, ako sukladno prethodno navedenome nije moguće utvrditi nadležnu Službu za RGP, nadležna je onaj prema mjestu na kojem se vodi ili je dostupna evidencija i dokumentacija podnositelja zahtjeva (glavna računovodstvena evidencija).
Koliki je rok izdavanja odobrenja od strane nadležnog tijela i koliki može biti razdoblje valjanosti odobrenja?
Odobrenje se mora izdati u roku od 30 dana od datuma prihvaćanja zahtjeva, osim u slučaju kada se radi o odobrenju koje je važeće na području više država članica (jedinstveno odobrenje) ili kada je potrebno provjeriti gospodarske uvjete prije izdavanja odobrenja.
Kada je potrebno provjeriti gospodarske uvjete prije izdavanja odobrenja, rok za izdavanje odobrenja je jedna godina od datuma kada je cjelokupna dokumentacija proslijeđena Europskoj komisiji.
Razdoblje valjanosti odobrenja iznosi:
Kada je potrebno provjeriti gospodarske uvjete prije izdavanja odobrenja, rok za izdavanje odobrenja je jedna godina od datuma kada je cjelokupna dokumentacija proslijeđena Europskoj komisiji.
Razdoblje valjanosti odobrenja iznosi:
- najviše 5 godina od datuma stupanja na snagu odnosno
- najviše 3 godine ako se odobrenje izdaje za robu iz Priloga 71-02 DUCZU. Ovi rokovi se moraju poštovati kada se radi o stalnim i redovitim proizvodnim procesima.
Koliki je rok zaključenja postupka unutarnje proizvodnje?
Rok zaključenja postupka je rok do kojeg se robi koja je stavljena u postupak ili prerađenim proizvodima mora odrediti sljedeći carinski postupak sukladno članku 215. CZU. To razdoblje teče od dana kada je roba koja nije roba Unije stavljena u PUP, pri čemu se uzima u obzir vrijeme koje je potrebno za obavljanje proizvodnih radnji i zaključenje postupka (ne samo završetak predviđenih proizvodnih radnji već i vrijeme potrebno za pripremu robe za otpremu kupcu ili drugoj osobi).
Rok za zaključenje nije određeno carinskim propisima već se isto određuje u svakom konkretnom postupku. Taj rok se u pravilu određuje u mjesecima.
Međutim, može se odrediti i da istječe na određeni datum. Rok za zaključenje se može produžiti, čak i ako je prvotno određeni rok protekao (članak 174. DUCZU). Također, može se odrediti, kod PUP kod kojih se redovito roba stavlja u postupak i redovito zaključuje, da razdoblje koje započinje tokom mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, istječe posljednjeg dana mjeseca, tromjesečja ili polugodišta (tzv. globalizacija). Npr. ako je određena mjesečna globalizacija, sva roba koja je primjerice uvezena u mjesecu siječnju, ista mora biti zaključena u sljedećem mjesecu - veljači, itd.
Rok za zaključenje nije određeno carinskim propisima već se isto određuje u svakom konkretnom postupku. Taj rok se u pravilu određuje u mjesecima.
Međutim, može se odrediti i da istječe na određeni datum. Rok za zaključenje se može produžiti, čak i ako je prvotno određeni rok protekao (članak 174. DUCZU). Također, može se odrediti, kod PUP kod kojih se redovito roba stavlja u postupak i redovito zaključuje, da razdoblje koje započinje tokom mjeseca, tromjesečja ili polugodišta, istječe posljednjeg dana mjeseca, tromjesečja ili polugodišta (tzv. globalizacija). Npr. ako je određena mjesečna globalizacija, sva roba koja je primjerice uvezena u mjesecu siječnju, ista mora biti zaključena u sljedećem mjesecu - veljači, itd.
Što je obrazac za zaključenje postupka unutarnje proizvodnje?
Obrazac za zaključenje postupka Za postupak unutarnje proizvodnje te za postupak unutarnje proizvodnje EX/IM bez uporabe standardizirane razmjene informacija - INF, korisnik odobrenja dužan je podnijeti Obrazac za zaključenje postupka. Obrazac za zaključenje postupka podnosi se u roku od 30 dana nakon isteka roka za zaključenje. Ovaj rok se može produžiti za još 30 dana na zahtjev korisnika postupka, pa čak i ako je isti protekao. U slučaju ako je odobrenja globalizacija (mjesečna, tromjesečna, polugodišnja) obrazac za zaključenje podnosi se mjesečno, tromjesečno ili polugodišnje u sljedećem mjesecu nakon zaključenja postupka. U slučaju ako nije za svu robu zaključen postupak, ista se prenosi na sljedeće razdoblje.
Postoji li pojednostavnjeni način zahtijevanja i izdavanja odobrenja za postupak privremenog uvoza, uporabe u posebne svrhe i unutarnje proizvodnje?
Sukladno čl. 166. DUCZU, postupak privremenog uvoza, uporabe u posebne svrhe i postupak unutarnje proizvodnje može se zahtijevati u okviru carinske deklaracije. U tom slučaju, puštanjem robe u jedan od tih postupaka smatra se izdavanjem odobrenja.
Ovaj pojednostavnjeni način izdavanja odobrenja primjenjuje se u sljedećim slučajevima:
Zahtjev za pojednostavnjeni postupak izdavanja odobrenja podnosi se popunjavanjem PE 12 02 Dodatne informacije u uvoznoj carinskoj deklaraciji oznakom 00100 te popunjavanje grupe podataka Odobrenje u obliku deklaracije:
Odobrenje u pojednostavnjenom obliku ne može se zahtijevati u sljedećim slučajevima:
Ovaj pojednostavnjeni način izdavanja odobrenja primjenjuje se u sljedećim slučajevima:
| Postupak unutarnje proizvodnje | Za robu koja nije navedena u Prilogu 71-02, osim ako se ista treba uništiti pod carinskim nadzorom zbog izvanrednih i opravdanih okolnost. Trenutno se ova mogućnost koristi za postupke popravka, uništenja ili jednostavnijih postupaka proizvodnje. |
| Postupak privremenog uvoza | U svim slučajevima, osim kada se roba sukladno čl. 236. točkom (b) DU - posebne okolnosti bez gospodarskog učinka. |
| Postupak uporabe u posebne svrhe | Kada se roba stavlja u postupak uporabe u posebne svrhe i podnositelj zahtjeva namjerava u cijelosti namijeniti robu u propisanu posebnu svrhu. |
Zahtjev za pojednostavnjeni postupak izdavanja odobrenja podnosi se popunjavanjem PE 12 02 Dodatne informacije u uvoznoj carinskoj deklaraciji oznakom 00100 te popunjavanje grupe podataka Odobrenje u obliku deklaracije:
- CU zaključenja postupka,
- prerađeni proizvodi (ne za PPU) - opis robe i tarifna oznaka,
- vlasnik robe,
- rok u mjesecima, te
- za postupak unutarnje proizvodnje dodatno se popunjavaju sljedeći podaci:
- automatsko produljenje i izračun uvozne carine sukladno čl. 86. st. 3. CZU,
- normativ, prepoznavanje robe, gospodarski uvjeti i pojedinosti o planiranim aktivnostima.
Odobrenje u pojednostavnjenom obliku ne može se zahtijevati u sljedećim slučajevima:
- ako se koristi pojednostavnjena deklaracija ili unos u evidenciju deklaranta,
- ako zahtijeva odobrenja koji uključuje više od jedne države članice, osim za postupak privremenog uvoza,
- ako se zahtijeva za uporabu istovrijedne robe sukladno čl. 223. CZU,
- ako je potrebno ispitivanje gospodarskih uvjeta kod postupka unutarnje proizvodnje - odnosno kada se zahtijeva obračun temeljem prerađenih proizvoda ili
- ako se zahtijeva odobrenje s retroaktivnim učinkom u skladu s čl. 211. st. 2. CZU.
Što je carinski posebni postupak vanjske proizvodnje?
Kada se robu Unije namjerava preraditi izvan carinskog područja Unije i naknadno ju ponovno uvesti u carinsko područje Unije, istu je potrebno deklarirati u postupak vanjske proizvodnje. Razlozi stavljanja robe Unije u ovaj postupak najčešće su proizvodni procesi u trećim zemljama zbog npr., korištenja prednosti nižih troškova rada u tim zemljama ili posebne tehničke stručnosti, i sl.
Kako prerađeni proizvodi ne bi podlijegali punoj carini pri ponovnom uvozu, potrebno je staviti ih u carinski postupak vanjske proizvodnje.
Pri carinjenju prerađenih proizvoda uzima u obzir činjenica da oni sadrže proizvode podrijetlom s carinskog područja Unije na koje se iz ekonomskih razloga ne naplaćuje carina.
Carinski postupak vanjske proizvodnje dijeli se u tri faze:
Kako prerađeni proizvodi ne bi podlijegali punoj carini pri ponovnom uvozu, potrebno je staviti ih u carinski postupak vanjske proizvodnje.
Pri carinjenju prerađenih proizvoda uzima u obzir činjenica da oni sadrže proizvode podrijetlom s carinskog područja Unije na koje se iz ekonomskih razloga ne naplaćuje carina.
Carinski postupak vanjske proizvodnje dijeli se u tri faze:
- roba Unije privremeno se izvozi iz carinskog područja Unije,
- podvrgavaju se obradi u trećoj zemlji
- nakon ponovnog uvoza dok podliježu potpunom ili djelomičnom izuzeću od uvoznih carina, puštaju se u slobodni promet.
Kako se podnosi zahtjev za odobravanje postupka vanjske proizvodnje?
Zahtjevi za odluke koje imaju učinak samo na području Republike Hrvatske podnose se putem nacionalnog sustava carinskih odluka (HR CDS) a sam zahtjev ima oznaku OPO - Zahtjev ili odobrenje za uporabu postupka vanjske proizvodnje.
Rok za donošenje odluke je 30 dana od prihvaćanja zahtjeva.
Rok za donošenje odluke je 30 dana od prihvaćanja zahtjeva.
ROBA KOJA SE IZNOSI IZ CARINSKOG PODRUČJA UNIJE
Kakve se formalnosti prije izlaska robe iz carinskog područja Unije?
Roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije mora biti obuhvaćena deklaracijom prije otpreme koja se podnosi nadležnom carinskom uredu u određenom roku prije nego što se roba iznese iz carinskog područja Unije. Od ove obveze odustaje se:
- za prijevozna sredstva i robu koja se na njima prevozi, a koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog područja Unije bez zaustavljanja na tom području; ili
- u drugim posebnim slučajevima kada je to propisno opravdano vrstama robe ili prometa ili to traže međunarodni ugovori.
U kakvom obliku pože biti deklaracija prije otpreme?
Deklaracija prije otpreme može biti u obliku:
- carinske deklaracije, kada se roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije stavlja u carinski postupak za koji je potrebna takva deklaracija;
- deklaracija za ponovni izvoz, u skladu s člankom 270. CZU;
- izlazna skraćena deklaracija, u skladu s člankom 271. CZU.
Što sadrži deklaracija prije otpreme?
Deklaracija prije otpreme sadrži podatke koji su potrebni za analizu rizika za potrebe sigurnosti i zaštite. Carinski ured kojem se podnosi deklaracija prije otpreme dužan je osigurati da se u određenom roku provede analiza rizika, prvenstveno za potrebe sigurnosti i zaštite, na temelju navedene deklaracije te da se poduzmu potrebne mjere na temelju rezultata analize rizika.
Postoje li rokovi podnošenja deklaracije prije otpreme?
Deklaracija prije otpreme podnosi se nadležnom carinskom uredu u sljedećim rokovima:
(a) u slučaju pomorskog prometa:
i. za kretanja tereta u kontejnerima, osim onih iz točaka ii. i iii., najkasnije 24 sata prije utovara robe na plovilo na kojem će napustiti carinsko područje Unije;
ii. za kretanja tereta u kontejnerima između carinskog područja Unije i Grenlanda, Farskih otoka, Islanda ili luka na Baltičkom moru, Sjevernom moru, Crnom moru ili Sredozemlju, svih luka Maroka te luka Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, osim luka u Sjevernoj Irskoj, te luka Kanalskih otoka i Otoka Mana najkasnije dva sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije;
iii. za kretanja tereta u kontejnerima između francuskih prekomorskih departmana, Azora, Madeire ili Kanarskih otoka i područja izvan carinskog područja Unije, ako putovanje traje manje od 24 sata, najkasnije dva sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije;
iv. za kretanja koja ne uključuju teret u kontejnerima najkasnije 2 sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije;
(b) u slučaju zračnog prometa najkasnije 30 minuta prije otpreme iz zračne luke na carinskom području Unije;
(c) u slučaju cestovnog i riječnog prometa najkasnije jedan sat prije nego što roba napusti carinsko područje Unije;
(d) u slučaju željezničkog prometa:
i. ako putovanje vlakom od zadnje željezničke stanice do izlaznog carinskog ureda traje manje od dva sata, najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan izlazni carinski ured;
ii. u svim drugim slučajevima najkasnije dva sata prije nego što roba napusti carinsko područje Unije.
Ako se deklaracija prije otpreme odnosi na robu za koju se traži subvencija u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 612/2009, podnosi se nadležnom carinskom uredu najkasnije u trenutku utovara robe u s skladu s člankom 5. stavkom 7. te Uredbe.
U sljedećim situacijama rok za podnošenje deklaracije prije otpreme je onaj koji se primjenjuje na aktivna prijevozna sredstva koja se upotrebljavaju za napuštanje carinskog područja Unije:
(a) ako je roba stigla do izlaznog carinskog ureda drugim prijevoznim sredstvom i prije napuštanja carinskog područja Unije se pretovaruje (intermodalni prijevoz); Uredba Komisije (EZ) br. 612/2009 od 7. srpnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode (SL L 186, 17.7.2009., str. 1.).
(b) ako je roba stigla do izlaznog carinskog ureda na prijevoznom sredstvu koje se i samo prevozi na aktivnom prijevoznom sredstvu kada napušta carinsko područje Unije (kombinirani prijevoz).
(a) u slučaju pomorskog prometa:
i. za kretanja tereta u kontejnerima, osim onih iz točaka ii. i iii., najkasnije 24 sata prije utovara robe na plovilo na kojem će napustiti carinsko područje Unije;
ii. za kretanja tereta u kontejnerima između carinskog područja Unije i Grenlanda, Farskih otoka, Islanda ili luka na Baltičkom moru, Sjevernom moru, Crnom moru ili Sredozemlju, svih luka Maroka te luka Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, osim luka u Sjevernoj Irskoj, te luka Kanalskih otoka i Otoka Mana najkasnije dva sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije;
iii. za kretanja tereta u kontejnerima između francuskih prekomorskih departmana, Azora, Madeire ili Kanarskih otoka i područja izvan carinskog područja Unije, ako putovanje traje manje od 24 sata, najkasnije dva sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije;
iv. za kretanja koja ne uključuju teret u kontejnerima najkasnije 2 sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije;
(b) u slučaju zračnog prometa najkasnije 30 minuta prije otpreme iz zračne luke na carinskom području Unije;
(c) u slučaju cestovnog i riječnog prometa najkasnije jedan sat prije nego što roba napusti carinsko područje Unije;
(d) u slučaju željezničkog prometa:
i. ako putovanje vlakom od zadnje željezničke stanice do izlaznog carinskog ureda traje manje od dva sata, najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan izlazni carinski ured;
ii. u svim drugim slučajevima najkasnije dva sata prije nego što roba napusti carinsko područje Unije.
Ako se deklaracija prije otpreme odnosi na robu za koju se traži subvencija u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 612/2009, podnosi se nadležnom carinskom uredu najkasnije u trenutku utovara robe u s skladu s člankom 5. stavkom 7. te Uredbe.
U sljedećim situacijama rok za podnošenje deklaracije prije otpreme je onaj koji se primjenjuje na aktivna prijevozna sredstva koja se upotrebljavaju za napuštanje carinskog područja Unije:
(a) ako je roba stigla do izlaznog carinskog ureda drugim prijevoznim sredstvom i prije napuštanja carinskog područja Unije se pretovaruje (intermodalni prijevoz); Uredba Komisije (EZ) br. 612/2009 od 7. srpnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode (SL L 186, 17.7.2009., str. 1.).
(b) ako je roba stigla do izlaznog carinskog ureda na prijevoznom sredstvu koje se i samo prevozi na aktivnom prijevoznom sredstvu kada napušta carinsko područje Unije (kombinirani prijevoz).
Jesu li neke robe oslobođene podnošenja deklaracije prije otpreme?
Ne dovodeći u pitanje obvezu podnošenja carinske deklaracije u skladu s člankom 158. stavkom 1. CZU ili deklaracije za ponovni izvoz u skladu s člankom 270. stavkom 1. CZU, sljedeća roba se oslobađa od podnošenja deklaracije prije otpreme:
(a) električna energija;
(b) roba koja se otprema cjevovodom;
(c) predmeti korespondencije;
(d) roba koja se premješta u skladu s pravilima akata Međunarodne poštanske unije;
(e) kućanski predmeti kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1186/2009 pod uvjetom da se ne prevoze u okviru ugovora o prijevozu;
(f) roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika;
(g) roba iz članka 140. stavka 1., osim kada se prevozi u okviru ugovora o prijevozu sljedećeg:
(i) roba koja se premješta ili upotrebljava u kontekstu vojnih aktivnosti pod pokrićem obrasca NATO 302 ili EU 302;
(j) roba koja se prevozi na plovilima koja se kreću između luka Unije bez bilo kakvog zaustavljanja u bilo kojoj luci izvan carinskog područja Unije;
(k) roba koja se prevozi zrakoplovima koji se kreću između zračnih luka Unije bez bilo kakvog zaustavljanja u bilo kojoj zračnoj luci izvan carinskog područja Unije;
(l) oružje i vojna oprema koju su tijela nadležna za vojnu obranu države članice iznijela s carinskog područja Unije u vojnom prijevozu ili prijevozu koji upotrebljavaju isključivo vojna tijela;
(m) sljedeća roba iznesena s carinskog područja Unije izravno na objekte na moru kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije:
(o) roba koja se dostavlja za ugradnju kao dio plovila ili zrakoplova ili uređaj u njima te za rad motora, strojeva i druge opreme plovila ili zrakoplova, te hrana i druga roba koja će se trošiti ili prodavati na plovilu ili u zrakoplovu;
(p) roba otpremljena iz carinskog područja Unije u Ceutu i Melillu, Gibraltar, Helgoland, Republiku San Marino, Državu Vatikanskoga Grada ili općinu Livigno.
Obveze podnošenja deklaracije prije otpreme oslobođena je roba u sljedećim situacijama:
(a) ako se plovilo koje prevozi robu između luka Unije zaustavlja u luci izvan carinskog područja Unije i roba ostaje utovarena na plovilu tijekom pristajanja u luci izvan carinskog područja Unije;
(b) ako se zrakoplov koji prevozi robu između zračnih luka Unije zaustavlja u zračnoj luci izvan carinskog područja Unije i roba ostaje utovarena u zrakoplovu tijekom boravka u zračnoj luci izvan carinskog područja Unije;
(c) ako se u luci ili zračnoj luci roba ne istovaruje s prijevoznog sredstva s kojim je prevezena na carinsko područje Unije i s kojim će se prevoziti s tog područja;
(d) ako se roba utovarila u prethodnoj luci ili zračnoj luci na carinskom području Unije gdje je podnesena deklaracija prije otpreme ili se primjenjivalo oslobođenje od podnošenja deklaracije prije otpreme te ostaje na prijevoznom sredstvu kojim će otići s carinskog područja Unije;
(e) ako se roba u privremenom smještaju ili stavljena u postupak slobodne zone pretovaruje s prijevoznog sredstva kojim je dovezena do tog prostora za privremeni smještaj ili slobodne zone pod nadzorom istog carinskog ureda na plovilo, zrakoplov ili željeznicu kojim će otići s carinskog područja Unije, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) električna energija;
(b) roba koja se otprema cjevovodom;
(c) predmeti korespondencije;
(d) roba koja se premješta u skladu s pravilima akata Međunarodne poštanske unije;
(e) kućanski predmeti kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1186/2009 pod uvjetom da se ne prevoze u okviru ugovora o prijevozu;
(f) roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika;
(g) roba iz članka 140. stavka 1., osim kada se prevozi u okviru ugovora o prijevozu sljedećeg:
i. palete, rezervni dijelovi, pribor i oprema za palete;
ii. kontejneri, rezervni dijelovi, pribor i oprema za kontejnere;
iii. prijevozna sredstva, rezervni dijelovi, pribor i oprema za prijevozna sredstva;
(h) roba obuhvaćena karnetima ATA i CPD;(i) roba koja se premješta ili upotrebljava u kontekstu vojnih aktivnosti pod pokrićem obrasca NATO 302 ili EU 302;
(j) roba koja se prevozi na plovilima koja se kreću između luka Unije bez bilo kakvog zaustavljanja u bilo kojoj luci izvan carinskog područja Unije;
(k) roba koja se prevozi zrakoplovima koji se kreću između zračnih luka Unije bez bilo kakvog zaustavljanja u bilo kojoj zračnoj luci izvan carinskog područja Unije;
(l) oružje i vojna oprema koju su tijela nadležna za vojnu obranu države članice iznijela s carinskog područja Unije u vojnom prijevozu ili prijevozu koji upotrebljavaju isključivo vojna tijela;
(m) sljedeća roba iznesena s carinskog područja Unije izravno na objekte na moru kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije:
i. roba koja će se upotrebljavati za izgradnju, popravke, održavanja ili prenamjenu objekata na moru.
ii. roba koja će se upotrebljavati za montažu ili opremanje objekata na moru;
iii. zalihe koje će se upotrebljavati ili trošiti na objektima na moru;
(n) roba za koju se može tražiti oslobođenje na temelju Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961., Bečke konvencije konzularnim odnosima od 24. travnja 1963., ostalih konzularnih konvencija ili Njujorške konvencije o specijalnim misijama od 16. prosinca 1969.;(o) roba koja se dostavlja za ugradnju kao dio plovila ili zrakoplova ili uređaj u njima te za rad motora, strojeva i druge opreme plovila ili zrakoplova, te hrana i druga roba koja će se trošiti ili prodavati na plovilu ili u zrakoplovu;
(p) roba otpremljena iz carinskog područja Unije u Ceutu i Melillu, Gibraltar, Helgoland, Republiku San Marino, Državu Vatikanskoga Grada ili općinu Livigno.
Obveze podnošenja deklaracije prije otpreme oslobođena je roba u sljedećim situacijama:
(a) ako se plovilo koje prevozi robu između luka Unije zaustavlja u luci izvan carinskog područja Unije i roba ostaje utovarena na plovilu tijekom pristajanja u luci izvan carinskog područja Unije;
(b) ako se zrakoplov koji prevozi robu između zračnih luka Unije zaustavlja u zračnoj luci izvan carinskog područja Unije i roba ostaje utovarena u zrakoplovu tijekom boravka u zračnoj luci izvan carinskog područja Unije;
(c) ako se u luci ili zračnoj luci roba ne istovaruje s prijevoznog sredstva s kojim je prevezena na carinsko područje Unije i s kojim će se prevoziti s tog područja;
(d) ako se roba utovarila u prethodnoj luci ili zračnoj luci na carinskom području Unije gdje je podnesena deklaracija prije otpreme ili se primjenjivalo oslobođenje od podnošenja deklaracije prije otpreme te ostaje na prijevoznom sredstvu kojim će otići s carinskog područja Unije;
(e) ako se roba u privremenom smještaju ili stavljena u postupak slobodne zone pretovaruje s prijevoznog sredstva kojim je dovezena do tog prostora za privremeni smještaj ili slobodne zone pod nadzorom istog carinskog ureda na plovilo, zrakoplov ili željeznicu kojim će otići s carinskog područja Unije, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
i. pretovar se obavlja u roku od 14 dana od podnošenja robe u skladu s člancima 144. ili 245. Zakonika ili u izvanrednim okolnostima u dužem roku uz odobrenje carinskih tijela ako razdoblje od 14 dana nije dovoljno da se riješe te okolnosti;
ii. informacije o robi dostupne su carinskim tijelima;
iii. odredište robe i primatelj se prema saznanjima prijevoznika ne mijenjaju;
(f) ako je roba unesena na carinsko područje Unije, ali ju je nadležno carinsko tijelo odbilo i odmah je vraćena u zemlju izvoza.Podliježe li roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije carinskom nadzoru ili drugim formalnostima kod izlaska?
Roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije podliježe carinskom nadzoru i može podlijegati carinskim provjerama. Po potrebi, carinska tijela mogu odrediti koji će se put koristiti i rok koji se mora poštovati kada se roba iznosi iz carinskog područja Unije.
Robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije pri izlasku carini podnosi jedna od sljedećih osoba:
(a) osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije;
(b) osoba u čije ime ili za čiji račun osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije djeluje;
(c) osoba koja preuzima odgovornost za prijevoz robe prije njezinog izlaska iz carinskog područja Unije.
Roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije podložna je, po potrebi, sljedećem:
(a) povratu ili otpustu uvozne carine;
(b) plaćanju izvoznih subvencija;
(c) naplati izvoznih carina;
(d) formalnosti koje se zahtijevaju prema važećim odredbama u odnosu na ostala davanja;
(e) primjeni zabrana i ograničenja koja su opravdana na temelju, između ostalog, javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite okoliša, zaštite nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost i zaštite industrijskog ili trgovačkog vlasništva, uključujući provjere na prekursore droga, robe koja krši određena prava intelektualnog vlasništva i gotovine koja se iznosi iz Unije, kao i primjenu mjera za očuvanje i upravljanje ribarstvom i mjera trgovinske politike.
Puštanje za izlazak odobravaju carinska tijela pod uvjetom da se dotična roba iznese iz carinskog područja Unije u istom stanju kao kada:
(a) je prihvaćena carinska deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz; ili
(b) je podnesena izlazna skraćena deklaracija.
Robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije pri izlasku carini podnosi jedna od sljedećih osoba:
(a) osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije;
(b) osoba u čije ime ili za čiji račun osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Unije djeluje;
(c) osoba koja preuzima odgovornost za prijevoz robe prije njezinog izlaska iz carinskog područja Unije.
Roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije podložna je, po potrebi, sljedećem:
(a) povratu ili otpustu uvozne carine;
(b) plaćanju izvoznih subvencija;
(c) naplati izvoznih carina;
(d) formalnosti koje se zahtijevaju prema važećim odredbama u odnosu na ostala davanja;
(e) primjeni zabrana i ograničenja koja su opravdana na temelju, između ostalog, javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštite okoliša, zaštite nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost i zaštite industrijskog ili trgovačkog vlasništva, uključujući provjere na prekursore droga, robe koja krši određena prava intelektualnog vlasništva i gotovine koja se iznosi iz Unije, kao i primjenu mjera za očuvanje i upravljanje ribarstvom i mjera trgovinske politike.
Puštanje za izlazak odobravaju carinska tijela pod uvjetom da se dotična roba iznese iz carinskog područja Unije u istom stanju kao kada:
(a) je prihvaćena carinska deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz; ili
(b) je podnesena izlazna skraćena deklaracija.
Što je carinski postupak izvoza robe Unije i koje robe podliježu obvezi izvoznog carinjenja robe?
Izvozni postupak se primjenjuje na robu Unije koja se iznosi:
Iako se ne smatra postupkom izvoza, podnosi se izvozna deklaracija i provode se sve formalnosti vezane uz carinsku deklaraciju o izvozu utvrđene carinskom zakonodavstvom i za:
Više na https://carina.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Procedure/Naputci//Uputa%20za%20izvoz_br.20_23_verzija%20za%20gospodarstvenike_fin.pdf
- iz carinskog područja Unije na odredište izvan tog područja, što može uključivati otvoreno more (čl. 269. st. 1. CZU), ili
- iz ili u posebna fiskalna područja (čl. 134. DUCZU).
Iako se ne smatra postupkom izvoza, podnosi se izvozna deklaracija i provode se sve formalnosti vezane uz carinsku deklaraciju o izvozu utvrđene carinskom zakonodavstvom i za:
- robu koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje,
- robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije nakon što je stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe te
- robu isporučenu za opskrbu plovila i zrakoplova, oslobođenu od PDV-a ili trošarina, bez obzira na odredište zrakoplova ili broda, za što je potreban dokaz takve isporuke.
Više na https://carina.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Procedure/Naputci//Uputa%20za%20izvoz_br.20_23_verzija%20za%20gospodarstvenike_fin.pdf
Što je ponovni izvoz i na koju robu se primjenjuje?
Roba koja nije roba Unije a iznosi se iz carinskog područja Unije, podložna je deklaraciji za ponovni izvoz koja se podnosi nadležnom carinskom uredu.
Obvezi podnošenja deklaracije za ponovni izvoz ne odnosi se na sljedeću robu:
(a) robu koja je stavljena u postupak vanjskog provoza i koja samo prolazi kroz carinsko područje Unije;
(b) robu koja se pretovaruje u ili se izravno ponovo izvozi iz slobodne zone;
(c) robu u privremenom smještaju koja se izravno ponovo izvozi iz prostora za privremeni smještaj.
Obvezi podnošenja deklaracije za ponovni izvoz ne odnosi se na sljedeću robu:
(a) robu koja je stavljena u postupak vanjskog provoza i koja samo prolazi kroz carinsko područje Unije;
(b) robu koja se pretovaruje u ili se izravno ponovo izvozi iz slobodne zone;
(c) robu u privremenom smještaju koja se izravno ponovo izvozi iz prostora za privremeni smještaj.
Tko može biti izvoznik u deklaraciji za izvoz?
Izvoznik može biti:
- fizička osoba koja prevozi robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije, ako se ta roba nalazi u osobnoj prtljazi te fizičke osobe;
- u ostalim slučajevima u kojima se točka (a) ne primjenjuje:
i. osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije koja ima ovlasti za odlučivanje i odlučila je da se roba iznese iz tog carinskog područja;
ii. ako se podtočka i. ne primjenjuje, bilo koja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije koja je stranka u ugovoru na temelju kojeg se roba iznosi iz tog carinskog područja.
Može li osoba s poslovnim nastanom na području treće zemlje biti izvoznik robe iz EU?
Osoba s poslovnim nastanom u trećoj zemlji (izuzev fizičkih osoba koje izvoze nekomercijalnu robu za osobne potrebe), bez obzira je li joj izdan EORI broj u EU, ne može biti izvoznik niti može biti upisan u carinsku deklaraciju kao izvoznik robe. Navedena osoba za izvoz robe mora ovlastiti drugu osobu koja ima pravo biti izvoznik (u skladu s čl. 1. st.1, točka 19. DUCZU) da za navedenu osobu iz treće zemlje preuzme ulogu izvoznika (i bude upisan kao izvoznik u carinskoj deklaraciji).
Na koji način se podnosi carinska deklaracija za izvoz?
Deklarant podnosi izvoznu deklaraciju uporabom sustava elektroničke razmjene podataka AES korištenjem elektronske poruke (IE515). Podnesena deklaracija mora sadržavati sve carinske podatke zahtijevane za izvozni postupak u skladu s podacima iz Priloga B DUCZU i Priloga B PUCZU te zbog činjenice da roba napušta carinsko područje, propisane sigurnosne podatke (koje mogu biti podneseni u samoj carinskoj deklaraciji AES ili u izlaznoj skraćenoj deklaraciji).
AES sustav vrši provjeru podataka podnesene deklaracije. Ako su podneseni podaci ispravni sustav dodjeljuje jedinstveni referentni broj izvoznoj deklaraciji (MRN) te dodijeljeni broj odmah dostavlja deklarantu . Ako dostavljeni podaci nisu ispravni sustav će odbiti dodijeliti MRN deklaraciji te će o tome izvijestiti deklaranta.
AES sustav vrši provjeru podataka podnesene deklaracije. Ako su podneseni podaci ispravni sustav dodjeljuje jedinstveni referentni broj izvoznoj deklaraciji (MRN) te dodijeljeni broj odmah dostavlja deklarantu . Ako dostavljeni podaci nisu ispravni sustav će odbiti dodijeliti MRN deklaraciji te će o tome izvijestiti deklaranta.
Može li se podnesena i prihvaćena izvozna carinska deklaracija naknadno izmijeniti?
Odredbama čl. 173. CZU-a propisano je da se deklarantu, na njegov zahtjev, može dopustiti izmjena jednog ili više podataka u carinskoj deklaraciji nakon što je carina prihvatila tu deklaraciju. Carinska deklaracija se, zbog izmjena, ne može odnositi na drugu robu, osim one koju deklaracija izvorno obuhvaća. Takve izmjene nisu dopuštene ako se traže nakon jednog od sljedećih događaja:
Izmjena jednog ili više podataka u izvoznoj deklaraciji u statusu „Prihvaćeno“, tj. prije nego je deklaracija stavljena „pod kontrolu“, dopušta se automatizmom (AES sustav validira podatke podnesene u poruci IE513), prihvaćanjem zahtjeva deklaranta, bez akcije carinskog ureda.
Dodatno, čl. 173. st.3. CZU je propisano kako se na zahtjev deklaranta, u roku od 3 godine od dana prihvaćanja carinske deklaracije, može dopustiti izmjena carinske deklaracije nakon puštanja robe kako bi deklarant ispunio svoje obveze vezane za stavljanje robe u dotični carinski postupak.
Međutim, nakon što carinski ured stavi deklaraciju pod kontrolu, izmjena podataka se može dopustiti tek nakon što je deklaracija završena i potvrđen istup robe.
- nakon što je carinski ured obavijestio deklaranta da namjerava pregledati robu,
- nakon što je carinski ured utvrdio da su podaci carinske deklaracije netočni,
- nakon što je carinski ured pustio robu.
Izmjena jednog ili više podataka u izvoznoj deklaraciji u statusu „Prihvaćeno“, tj. prije nego je deklaracija stavljena „pod kontrolu“, dopušta se automatizmom (AES sustav validira podatke podnesene u poruci IE513), prihvaćanjem zahtjeva deklaranta, bez akcije carinskog ureda.
Dodatno, čl. 173. st.3. CZU je propisano kako se na zahtjev deklaranta, u roku od 3 godine od dana prihvaćanja carinske deklaracije, može dopustiti izmjena carinske deklaracije nakon puštanja robe kako bi deklarant ispunio svoje obveze vezane za stavljanje robe u dotični carinski postupak.
Međutim, nakon što carinski ured stavi deklaraciju pod kontrolu, izmjena podataka se može dopustiti tek nakon što je deklaracija završena i potvrđen istup robe.
Kome se podnosi carinska deklaracija za izvoz?
Izvozna deklaracija se podnosi izvoznom carinskom uredu mjesno nadležnom za nadzor područja u kojemu izvoznik ima poslovni nastan (sjedište) ili u kojem je roba zapakirana ili utovarena za izvoz.
Sukladno čl. 221. PUCZU-a, izvozna deklaracija se također može podnijeti:
Ako vrijednost robe ne prelazi 3 000 EUR po pošiljci i po deklarantu i ako roba ne podliježe zabranama ili ograničenjima, izvozna deklaracija se, pored navedenih carinskih ureda, može podnijeti i carinskom uredu nadležnom za mjesto izlaska robe iz carinskog područja Unije (izlaznom carinskom uredu).
Usmene carinske deklaracije za izvoz i ponovni izvoz podnose se carinskom uredu nadležnom za mjesto izlaska robe iz carinskog područja Unije.
Sukladno čl. 221. PUCZU-a, izvozna deklaracija se također može podnijeti:
- drugom carinskom uredu u predmetnoj državi članici nadležnom za izvozne procedure (EXP) koji je nadležan za administrativne razloge za postupak o kojem je riječ,
- u slučaju podugovaranja, carinskom uredu nadležnom za mjesto u kojem podugovaratelj ima poslovni nastan,
- drugom carinskom uredu nadležnom za izvozne procedure (EXP) koji je svojom lokacijom primjereniji za podnošenje robe carini, ako to opravdavaju okolnosti pojedinog slučaja.
Ako vrijednost robe ne prelazi 3 000 EUR po pošiljci i po deklarantu i ako roba ne podliježe zabranama ili ograničenjima, izvozna deklaracija se, pored navedenih carinskih ureda, može podnijeti i carinskom uredu nadležnom za mjesto izlaska robe iz carinskog područja Unije (izlaznom carinskom uredu).
Usmene carinske deklaracije za izvoz i ponovni izvoz podnose se carinskom uredu nadležnom za mjesto izlaska robe iz carinskog područja Unije.
Može li se roba za izvoz podnijeti na drugom mjestu, osim nadležnog carinskog ureda?
Izvoznici koji izvoze robu u pojednostavnjenom postupku, uz odgovarajuća odobrenja mogu podnositi robu na vlastitim lokacijama, bez obveze podnošenja robe nadležnom izvoznom carinskom uredu.
Koji je postupak u slučaju potrebe izvoza robe izvan uredovnog radnog vremena?
Izvoznici koji izvoze robu u pojednostavnjenom postupku, uz prethodno izdano odobrenje mogu izvoziti robu tijekom 24 sata uz pogodnost podnošenja robe na vlastitim lokacijama bez podnošenja robe nadležnom carinskom uredu.
Može li izvoznik koji koristi pojednostavnjeni postupak izvoza koristiti usluge carinskog zastupnika za podnošenje izvoznih deklaracija?
Odobrenja za uporabu pojednostavnjene deklaracije omogućuju izvoz iz prostorija korisnika odobrenja na adresama navedenima u odobrenjima mjesta za podnošenje robe carini (ODM odobrenja), podnošenjem pojednostavnjene izvozne deklaracije (Y) nadležnom carinskom uredu.
Pri tome nije od značaja podnosi li deklaraciju korisnik odobrenja za sebe ili istu za njega podnosi carinski zastupnik.
Stoga, izvoznici koji su korisnici odobrenja za pojednostavnjeno carinjenje i odobreno mjesto koja su izdana samom izvozniku, mogu deklaracije podnositi sami za sebe ili pri tome mogu koristiti usluge carinskih zastupnika koji će za njih podnositi carinske deklaracije.
Pri tome nije od značaja podnosi li deklaraciju korisnik odobrenja za sebe ili istu za njega podnosi carinski zastupnik.
Stoga, izvoznici koji su korisnici odobrenja za pojednostavnjeno carinjenje i odobreno mjesto koja su izdana samom izvozniku, mogu deklaracije podnositi sami za sebe ili pri tome mogu koristiti usluge carinskih zastupnika koji će za njih podnositi carinske deklaracije.
Kako se utvrđuje izlazni carinski ured?
Izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto na kojem roba napušta carinsko područje Unije u smjeru odredišta izvan tog područja.
Osim ovoga općeg pravila propisane su i sljedeće definicije izlaznog carinskog ureda:
Osim ovoga općeg pravila propisane su i sljedeće definicije izlaznog carinskog ureda:
- ako roba napušta carinsko područje Unije fiksnim prijevoznim instalacijama, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured izvoza.
- ako se roba u morskoj luci utovaruje na plovilo koje nije uključeno u uslugu redovitog brodskog prijevoza iz članka 120. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 radi prijevoza do odredišta izvan carinskog područja Unije, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto gdje se roba utovaruje na predmetno plovilo.
- ako se ne primjenjuje prethodni stavak i roba se utovaruje na plovilo ili zrakoplov bez naknadnog pretovara radi prijevoza do odredišta izvan carinskog područja Unije morskim ili zračnim putem, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto gdje se roba utovaruje na predmetno plovilo ili zrakoplov.
- ako se roba, nakon što je puštena za izvoz, stavi u postupak vanjskog provoza, izlaznim carinskim uredom smatra se otpremni carinski ured postupka provoza.
- ako se roba nakon što je puštena za izvoz stavi u postupak provoza koji nije postupak vanjskog provoza, izlaznim carinskim uredom smatra se otpremni carinski ured postupka provoza ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
- odredišni carinski ured postupka provoza nalazi se u zemlji zajedničkog provoza;
- odredišni carinski ured postupka provoza nalazi se na granici carinskog područja Unije, a roba se iznosi iz tog carinskog područja nakon prolaska kroz zemlju ili područje izvan carinskog područja Unije.
- na zahtjev, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto na kojem robu na temelju jedinstvenog ugovora o prijevozu za prijevoz robe izvan carinskog područja Unije preuzimaju željeznički prijevoznici, poštanski operateri, zračni prijevoznici ili brodarska društva, pod uvjetom da roba napusti carinsko područje Unije željeznicom, poštom, zrakom ili morem.
- ako se obavijest o ponovnom izvozu podnosi u skladu s člankom 274. stavkom 1. CZU, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto u kojem se roba nalazi u slobodnoj zoni ili u privremenom smještaju.
Kada se roba može usmeno deklarirati za izvoz/ponovni izvoz?
Usmene carinske deklaracije za izvoz i ponovni izvoz podnose se carinskom uredu nadležnom za mjesto izlaska robe.
Carinske deklaracije za izvoz (čl. 137. DUCZU) mogu se usmeno podnijeti za sljedeću robu:
Za sljedeće robe se mogu podnijeti usmene carinske deklaracije za izvoz kada je roba namijenjena ponovnom uvozu i usmene deklaracije za ponovni izvoz pri zaključenju postupka privremenog uvoza:
Ako nije drukčije deklarirana, sljedeća se roba smatra deklariranom za izvoz nekom od radnji iz čl. 141. DUCZU-a:
Carinske deklaracije za izvoz (čl. 137. DUCZU) mogu se usmeno podnijeti za sljedeću robu:
- robu nekomercijalne naravi;
- robu komercijalne naravi ako ne premašuje vrijednost od 1 000 EUR ili 1 000 kg neto mase;
- prijevozna sredstva registrirana na carinskom području Unije i namijenjena ponovnom uvozu te rezervni dijelovi, pribor i oprema za ta prijevozna sredstva;
- domaće životinje izvezene tijekom prijenosa poljoprivrednih aktivnosti iz Unije u treću zemlju koje se oslobađaju od carine na temelju čl. 115. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;
- proizvode koje su poljoprivredni proizvođači dobili uzgojem na posjedima koji su smješteni u Uniji, a koji se oslobađaju od carine u skladu s čl. 116., 117. i 118. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;
- sjeme koje poljoprivredni proizvođači izvoze za uporabu na posjedima koji su smješteni u trećim zemljama, a koji se oslobađaju od carine u skladu sa čl. 119. i 120. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;
- krmu i hranu za životinje uz životinje tijekom njihova izvoza, a koja se oslobađa od carine na temelju čl. 121. Uredbe (EZ) br. 1186/2009.
Za sljedeće robe se mogu podnijeti usmene carinske deklaracije za izvoz kada je roba namijenjena ponovnom uvozu i usmene deklaracije za ponovni izvoz pri zaključenju postupka privremenog uvoza:
- palete, kontejnere i prijevozna sredstva te rezervne dijelove, pribor i opremu za te palete, kontejnere i prijevozna sredstva kako je navedeno u čl. 208. do 213. DUCZU-a;
- osobne stvari i predmete za sportske aktivnosti iz čl. 219. DUCZU-a;
- materijale za razonodu pomoraca ako se upotrebljavaju na plovilima u međunarodnom pomorskom prometu kako je navedeno u čl. 220. točki (a) DUCZU-a;
- medicinsku, kiruršku i laboratorijsku opremu iz čl. 222. DUCZU-a;
- životinje iz čl. 223. DUCZU-a pod uvjetom da su namijenjene sezonskom premještanju ili ispaši odnosno obavljanju rada ili prijevoza;
- opremu iz čl. 224. točke (a) DUCZU-a;
- instrumente i aparate koji su liječniku potrebni za pružanje pomoći pacijentu koji čeka na presađivanje organa i koji ispunjavaju uvjete utvrđene u čl. 226. st. 1. DUCZU-a;
- materijal za pomoć u nesrećama koji se upotrebljava za mjere sprečavanja posljedica nesreća ili sličnih situacija koje pogađaju carinsko područje Unije;
- prijenosne glazbene instrumente koje putnici privremeno uvoze i namijenjeni su profesionalnoj uporabi;
- ambalažu koja se uvozi puna i koja je predviđena za ponovni izvoz, prazna ili puna, na kojoj stoje trajne i neizbrisive oznake osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;
- opremu za radio-televizijsku produkciju i emitiranje te vozila posebno prilagođena upotrebi u svrhu radijsko-televizijske produkcije i emitiranje te njihova oprema, koju uvoze javne ili privatne organizacije s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije, a koje su odobrila carinska tijela koja su izdala odobrenje za privremeni uvoz takve opreme i vozila;
- ostalu robu, ako carinski ured to odobri.
Ako nije drukčije deklarirana, sljedeća se roba smatra deklariranom za izvoz nekom od radnji iz čl. 141. DUCZU-a:
- roba iz čl. 137. DUCZU-a,
- prijenosni glazbeni instrumenti putnika.
Koje robe se NE mogu deklarirati usmenom deklaracijom?
Usmeno se NE može deklarirati sljedeća roba:
- roba koja je predmet izvoznih subvencija ili financijskih pogodnosti,
- roba za koju je podnesen zahtjev za povrat carine ili drugih davanja,
- roba koja podliježe zabrani ili ograničenju,
- roba koja podliježe drugim posebnim formalnostima predviđenima zakonodavstvom Unije koje su carinska tijela dužna primjenjivati.
ZABRANE I OGRANIČENJA
Gdje se može provjeriti je li roba koju namjeravam izvesti/uvesti iz/u Rusiju podložna mjerama ograničavanja?
Popis robe koja je na zabrani uvoza/izvoza, prijenosa ili prodaje u Rusiju ili iz Rusije nalazi se u Prilozima Uredbe 833/2014 o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (konsolidirani tekst). Ako niste sigurni, svoj upit možete poslati na javnost@carina.hr ili sankcije@carina.hr
Treba li kod izvoza robe iz članka 12.g Uredbe 833/2014 o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (tzv. zabrana ponovnog izvoza u Rusiju) u treće zemlje, uvijek posjedovati Ugovor s tzv. „no Russia clause“ odredbom?
Navedeni Ugovor nije potreban ukoliko izvozite robu iz članka 12.g. Uredbe 833/2014, u partnerske zemlje iz Priloga VIII navedene Uredbe: SAD, Kanada, Novi Zeland, Australiju, Japan, Južna Koreja, Norveška, Švicarska i Velika Britanija. Kod izvoza u sve ostale treće zemlje izvoznici moraju, od 20. ožujka 2024., ugovorom zabraniti ponovni izvoz u Rusiju i ponovni izvoz za upotrebu u Rusiji.
Postoji li primjer takvog Ugovora s „no Russia clause“ odredbom?
Da, Europska Komisija je objavila na svojim stranicama primjer kako takav Ugovor treba izgledati, a Carinska uprava ga je objavila i na svojoj web stranici na ovoj poveznici: https://carina.gov.hr/UserDocsImages/14241.
Mogu li fizičke osobe uvesti rashladnu opremu koja se nalazi u njihovom vlasništvu (klima uređaje, rashladni uređaji u domaćinstvu…)na područje Unije, bez registracije na Portalu F-gas Europske komisije?
Da, ukoliko se radi proizvodima i opremi koji su osobni predmeti putnika, isti se mogu uvesti na područje EU-a bez dozvole i registracije.
Mogu li se spremnici (nepovratni) rashladnih plinova uvoziti na područje EU-a?
Ne, Uredba 573/2024 o fluoriranim stakleničkim plinovima, u članku 11. izričito zabranjuje ulazak na carinsko područje EU-a praznih, punih ili djelomično punih spremnika za jednokratnu uporabu za fluorirane stakleničke plinove. Slijedom navedenog nije ih je moguće staviti niti u jedan od carinskih postupaka.
KRETANJE ROBA PREKO KORIDORA NEUM
Je li dopušteno kretanje živih životinja preko koridora Neum?
Kretanje živih životinja iz EU u EU preko koridora Neum nije dopušteno.
Je li dopušteno kretanje kućnih ljubimaca u putničkom prometu preko koridora Neum, iz Unije u Uniju?
Dopušteno je kretanje kućnih ljubimaca, do najviše 5 komada, iz EU u EU preko Neuma. Kretanje je odobreno uz uvjet da isti imaju ugrađene čipove i propisane isprave. Nadzor nad kretanjem kućnih ljubimaca u opisanoj količini i na opisani način vrše carinski službenici.
Mogu li se domaći proizvodi životinjskog podrijetla prevoziti iz jedne točke u Uniji do druge točke u Uniji preko neumskog koridora, te postoje li neki dodatni uvjeti?
Od 1. srpnja 2013. godine proizvodi životinjskog podrijetla mogu se prevoziti preko koridora Neum samo ako su plombirani odnosno ako se prevoze u prijevoznim sredstvima koja mogu biti plombirana. Pri tome se obvezno primjenjuju sigurnosno zaštitne mjere (podnošenje sigurnosnih deklaracija - ISD i USD) i pravila o dokazivanju i očuvanju carinskog statusa.
Kako postupiti u slučaju otpreme robe Unije iz carinskog područja Unije (npr. iz Zagreb, Splita, Slovenije, itd.) kupcu u području Dubrovnika tj. južnije od Neumskog koridora? Što je potrebno za kretanje robe Unije do Dubrovnika imajući na umu postojanje neumskog koridora i s njim povezano kretanje robe preko vanjske granice Europske unije?
U opisanom slučaju radi se o kretanju robe Unije unutar carinskog područja Unije. Za njen prijevoz do područja Dubrovnika postoje dvije mogućnosti.
Neovisno od toga koristi li pošiljatelj postupak provoza T2 ili kretanje robe praćene sredstvima kojima se dokazuje carinskom statusu robe Unije, obvezno je podnošenje sigurnosno zaštitne deklaracije/podataka u elektronskom obliku. Te obveze izuzete su samo pošiljke roba čija vrijednost ne prelazi 15.000€ te robe navedene u čl. 245. DUCZU odnosno čl. 104. DUCZU.
Ako se roba kreće u postupku unutarnjeg provoza (T2) carinski status robe Unije dokazuje se podacima iz te deklaracije
Ako se roba Unije bez postupka provoza kreće preko Neuma kao dokaz carinskog statusa koristi se elektronska isprave T2L koja se podnosi putem sustava PoUS, od 1. 3.2024. godine. Iznimno, za robu čija je vrijednost ne premašuje 15.000 €, kao sredstvo za dokazivanje carinskog statusa može se koristiti račun ili prijevozna isprava potpisana i ovjerena od strane pošiljatelja uz navedenu oznaku T2L.
- prva mogućnost je prijevoz robe preko novog Pelješkog mosta, zaobilazeći neumski koridor, što znači kretanje bez prelaska vanjske granice Unije i bez carinskih formalnosti i nadzora.
- druga mogućnost je prijevoz robe preko Neumskog koridora uz prelazak preko vanjske granice Unije.
Neovisno od toga koristi li pošiljatelj postupak provoza T2 ili kretanje robe praćene sredstvima kojima se dokazuje carinskom statusu robe Unije, obvezno je podnošenje sigurnosno zaštitne deklaracije/podataka u elektronskom obliku. Te obveze izuzete su samo pošiljke roba čija vrijednost ne prelazi 15.000€ te robe navedene u čl. 245. DUCZU odnosno čl. 104. DUCZU.
Ako se roba kreće u postupku unutarnjeg provoza (T2) carinski status robe Unije dokazuje se podacima iz te deklaracije
Ako se roba Unije bez postupka provoza kreće preko Neuma kao dokaz carinskog statusa koristi se elektronska isprave T2L koja se podnosi putem sustava PoUS, od 1. 3.2024. godine. Iznimno, za robu čija je vrijednost ne premašuje 15.000 €, kao sredstvo za dokazivanje carinskog statusa može se koristiti račun ili prijevozna isprava potpisana i ovjerena od strane pošiljatelja uz navedenu oznaku T2L.
U slučaju kretanja robe Unije od jedne do druge točke u Uniji, preko Neumskog koridora, tko je dužan pripremiti i podnijeti carini T2L ispravu a tko je dužan podnijeti izlaznu skraćenu deklaraciju i ulaznu skraćenu deklaraciju (USD)?
Ispravu kojom se dokazuje status robe Unije priprema osoba koja otprema robu (npr. prodavatelj robe) tj. osoba koja nedvojbeno zna njezin carinski status i time ga deklarira.
Izlaznu skraćenu deklaraciju (ISD) dužan je podnijeti prijevoznik. Umjesto prijevoznika deklaraciju može podnijeti uvoznik ili primatelj robe, druga osoba u čije ime ili za čiji račun prijevoznik djeluje ili svaka osoba koja može podnijeti dotičnu robu ili može organizirati da se roba podnese ulaznom carinskom uredu.
Ulaznu skraćenu deklaraciju (USD) podnosi prijevoznik. Umjesto prijevoznika deklaraciju može podnijeti izvoznik ili primatelj, ili druga osoba za čiji račun prijevoznik djeluje, te svaka osoba koja može dotičnu robu podnijeti ili koja može organizirati da se robu podnese izlaznom carinskom uredu.
Izlaznu skraćenu deklaraciju (ISD) dužan je podnijeti prijevoznik. Umjesto prijevoznika deklaraciju može podnijeti uvoznik ili primatelj robe, druga osoba u čije ime ili za čiji račun prijevoznik djeluje ili svaka osoba koja može podnijeti dotičnu robu ili može organizirati da se roba podnese ulaznom carinskom uredu.
Ulaznu skraćenu deklaraciju (USD) podnosi prijevoznik. Umjesto prijevoznika deklaraciju može podnijeti izvoznik ili primatelj, ili druga osoba za čiji račun prijevoznik djeluje, te svaka osoba koja može dotičnu robu podnijeti ili koja može organizirati da se robu podnese izlaznom carinskom uredu.
Kakav je postupak za slanje robe Unije iz Slavonskog Broda, preko BiH u južni dio Hrvatske, npr. preko prijelaza Nova Sela?
Roba Unije (domaća roba), može će se kretati od jedne do druge točke u Uniji, preko područja treće zemlje uporabom postupka unutarnjeg provoza Unije (T2), uz obvezno podnošenje sigurnosno zaštitnih podataka u setu provozne deklaracije. Ti podaci namijenjeni su carinskom uredu preko kojega roba napušta carinsko područje Unije i carinskom uredu na mjestu gdje se robu ponovno unosi u carinsko područje Unije.
Osim tog postupka, roba Unije može se kretati bez uporabe carinskog postupka ali praćena ispravom kojom se dokazuje carinski status robe Unije. Isprava kojom se dokazuje carinski status robe Unije je elektronska T2L isprava. Elektronska T2L isprava podnosi se putem sustava PoUS (od strane gospodarstvenika) a nadležni carinski uredi obrađuju tu ispravu korištenjem PoUS sustava.
Neovisno od izabranog načina kretanja robe (provoz T2 ili praćena T2L ispravom bez provoza), predmetna roba bit će na području BiH stavljena u nacionalni postupak provoza te države.
Osim tog postupka, roba Unije može se kretati bez uporabe carinskog postupka ali praćena ispravom kojom se dokazuje carinski status robe Unije. Isprava kojom se dokazuje carinski status robe Unije je elektronska T2L isprava. Elektronska T2L isprava podnosi se putem sustava PoUS (od strane gospodarstvenika) a nadležni carinski uredi obrađuju tu ispravu korištenjem PoUS sustava.
Neovisno od izabranog načina kretanja robe (provoz T2 ili praćena T2L ispravom bez provoza), predmetna roba bit će na području BiH stavljena u nacionalni postupak provoza te države.