Privremeni uvoz

U postupku privremenog uvoza, roba koja nije roba Unije, koja je namijenjena za ponovni izvoz, može podlijegati posebnoj uporabi na carinskom području Unije, s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, a da ne podliježe sljedećem:
  • drugim davanjima kako se predviđa drugim relevantnim važećim odredbama;
  • mjerama trgovinske politike, u mjeri u kojoj one ne zabranjuju ulazak na ili izlazak robe iz carinskog područja Unije.

Uvjeti za odobravanje postupka privremenog uvoza

Postupak privremenog uvoza prethodno mora biti odobren od strane nadležnih carinski tijela i može se odobriti samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
  • roba nije namijenjena podvrgavanju bilo kakvim promjenama, osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog njezinom uporabom;
  • moguće je osigurati da se roba koja se stavi u postupak može prepoznati, osim ako je, s obzirom na prirodu robe ili predviđenu uporabu, vjerojatno da će zbog nedostatka mjera za prepoznavanje doći do zlouporabe postupka ili, u slučaju iz članka 223., ako se usklađenost s uvjetima u vezi s istovrijednom robom može provjeriti;
  • korisnik postupka ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije, osim ako je određeno drukčije;
  • ispunjeni su uvjeti, utvrđeni carinskim zakonodavstvom, za potpuno ili djelomično oslobođenje od carine;
  • potrebno je položiti osiguranje za mogući carinski dug, osim kada su u pitanju slučajevi u kojima se ne zahtijeva osiguranje za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza:
  • ako se carinske deklaracije mogu podnijeti usmeno ili drugim radnjama iz članka 141. DUCZU;
  • u slučaju materijala koji se upotrebljavaju u međunarodnom prometu koji obavljaju zračni prijevoznici, brodarska društva, željeznički prijevoznici ili pružatelji poštanskih usluga pod uvjetom da su ti materijali jasno označeni;
  • u slučaju ambalaže koja se uvozi prazna pod uvjetom da nosi neizbrisive, neuklonjive oznake;
  • ako je prijašnji korisnik odobrenja za privremeni uvoz robu deklarirao za postupak privremenog uvoza u skladu s člankom 136. ili 139. i roba je naknadno stavljena u postupak privremenog uvoza u istu svrhu.
 
Načini odobravanja postupka privremenog uvoza

Postupak privremenog uvoza može se zahtijevati (odobrenje od carinskih tijela) na nekoliko načina:
  • "redovno" odobrenje putem HR eletroničkog sustava carinskih odluka, zahtjev za postupak privremenog uvoza podnosi se službi za RGP nadležnoj za mjesto gdje se roba prvi puta stavlja u uporabu, podnosi se za robu koja ne ispunjava uvjete za potpuno oslobođenje te koja se ne može deklarirati usmeno ili drugim radnjama;
  • „redovno” odobrenje putem EU elektroničkog sustava carinskih odluka; zahtjev za postupak privremenog uvoza podnosi se u EU sustav carinskih odluka zemlji članici nadležnoj za mjesto gdje se roba PRVI PUTA stavlja u uporabu; podnosi se za robu kada se postupak planira odvijati u više zemalja članica u okviru jednog odobrenja;
  • odobrenje putem standardne elektroničke carinske deklaracije tj. deklaracija = odobrenje  (podnošenje deklaracije uz definirani način popunjavanja predstavlja zahtjev/puštanje robe predstavlja odobrenje, sukladno čl. 163. DUCZU); ne koristi se kod privremenog uvoza robe iz čl. 236.b) DUCZU tj. robe koja se uvozi u posebnim okolnostima, bez gospodarskog učinka;
  • usmeno deklariranje - za robu navedenu u čl. 136. DUCZU
  • deklariranje drugim radnjama koje predstavljaju zahtjev/odobrenje te ujedno i carinsku deklaraciju - sukladno čl. 141. DUCZU

Postupak privremenog uvoza i naplata uvoznih davanja

U načelu, uvozne carine se naplaćuju samo na robu koja nije roba Unije i koja trajno ostaju na carinskom području Unije i tako ulaze u gospodarski promet Unije.

Uvozne carine ne naplaćuju se ako se uvezeni proizvodi namjeravaju ponovno izvesti ili staviti u neki drugi postupak u kojem ne nastaje carinski dug (smještaj u zone ili carinsko skladište, provoz, unutarnja proizvodnja; privremeni smještaj) nakon što su bili privremeno korišteni u Uniji.

Za takve slučajeve propisan je postupak stavljanja robe u postupak privremenog uvoza u kojem se predviđa potpuno ili djelomično oslobađanje od uvoznih carina za robe koja nije roba Unije.

Privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od plaćanja carine

Iznos uvozne carine za robu koja se stavlja u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem određuje se na 3 % iznosa uvozne carine koja bi bila plativa na tu robu da je bila puštena u slobodni promet na dan kada je stavljena u postupak privremenog uvoza.

Taj iznos dospijeva svaki mjesec ili dio mjeseca u kojemu je roba bila stavljena u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine.
Iznos uvozne carine ne smije prijeći iznos koji bi dospio da je dotična roba bila puštena u slobodni promet na dan kada je stavljena u postupak privremenog uvoza.

Djelomično oslobođenje od uvoznih davanja primjenjuje se na robu koja ne ispunjava sve relevantne zahtjeve za potpuno oslobođenje od uvozne carine utvrđeno u čl. 209. do 216. i 219. do 236. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, s time da se isto ne može primijeniti na potrošnu robu.

Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine

Roba stavljena u postupak privremenog uvoza može biti u postupnosti oslobođena od uvoznih davanja ako ispunjava sve relevantne zahtjeve za potpuno oslobođenje od uvozne carine utvrđene u čl. 209. do 216. i 219. do 236.  Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. U Prilogu VII Smjernica Europske komisije navedena je roba koja može biti stavljena u postupak privremenog uvoza sukladno čl. 219., 220. i 223. - 227., Delegirane uredbe (EU) 215/2446 (indikativna lista uzeta iz Konvencije o privremenom uvozu, izmijenjena u odnosu na izvornu listu). Više na poveznici Europska komisije, Odbor za posebne postupke, oznaka dokumenta : DG TAXUD/A2/SPE/2016/001-Rev 21-EN   

Djelomično oslobođenje od uvoznih davanja primjenjuje se na robu koja ne ispunjava sve relevantne zahtjeve za potpuno oslobođenje od uvozne carine utvrđeno u čl. 209. do 216. i 219. do 236. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, s time da se isto ne može primijeniti na potrošnu robu.

Vremensko razdoblje u kojem roba može ostati u postupku privremenog uvoza

Carinska tijela određuju razdoblje u kojem roba koja je stavljena u postupak privremenog uvoza mora biti ponovo izvezena ili stavljena u sljedeći carinski postupak. Takvo razdoblje mora biti dovoljno dugo za ispunjenje svrhe odobrene uporabe.

Osim ako je određeno drukčije, najdulje razdoblje tijekom kojega roba može ostati u postupku privremenog uvoza u istu svrhu i pod odgovornošću istog korisnika odobrenja iznosi 24 mjeseca, čak i ako je postupak zaključen stavljanjem robe u drugi posebni postupak i ponovnim stavljanjem robe u sljedeći postupak privremenog uvoza.

Ako se, u iznimnim okolnostima, odobrena uporaba ne može ispuniti u razdoblju iz prethodnih stavaka, carinska tijela mogu, na opravdani zahtjev korisnika odobrenja, produljiti to razdoblje za razumno vrijeme.

Ukupno razdoblje tijekom kojeg roba može ostati u postupku privremenog uvoza ne smije premašiti 10 godina, osim u slučaju nepredviđenog događaja.