Privremeni uvoz za prijevozna sredstva
Uvjeti i pravila za privremeni uvoz prijevoznih sredstava
Uvjeti privremenog uvoza prijevoznih sredstava propisani su člancima 207. do 236. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446. Uvjeti za odobravanje privremenog uvoza prijevoznih sredstava uz potpuno oslobođenje od uvozne carine propisani su člankom 212. iste uredbe, u kojem je navedeno da se potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava za sredstva cestovnog prijevoza ako ispunjavaju sljedeće uvjete: registrirana su izvan carinskog područja Unije u ime osobe s poslovnim nastanom izvan tog područja ili, ako prijevozna sredstva nisu registrirana, nalaze se u vlasništvu osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije; te da ih upotrebljava osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije.
Osoba s poslovnim na carinskom području Unije, sukladno članku 5. točki 31. CZU-a, svaka je osoba koja ima uobičajeno boravište na carinskom području Unije.
Poslovni nastan fizičke je osobe njeno uobičajeno boravište, a uobičajeno boravište određuje se kao mjesto (država) gdje osoba obično živi najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.
Napominjemo da je teret dokazivanja uobičajenoga boravišta (u slučaju dvojbe) na osobi koja upravlja vozilom, a službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske ovlašteni su zatražiti od osobe isprave i podatke radi utvrđivanja njenog uobičajenoga boravišta i prava korištenja predmetnog vozila na carinskom području Unije.
Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz za utvrđivanje uobičajenoga boravišta (koje je potrebno imati kod sebe u vozilu, kao dokaz uobičajenoga boravišta) mogu biti, na primjer: ugovor o najmu stana ili kuće, računi za komunalije, potvrde o plaćanju poreza ili mirovinskog, odnosno zdravstvenog osiguranja ili neka druga isprava temeljem koje službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske mogu utvrditi uobičajeno boravište dotične osobe.
Ako podaci iz navedenih isprava potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, u roku od 6 mjeseci od trenutka stavljanja prijevoznog sredstva u postupak privremenog uvoza, nakon čega je postupak potrebno zaključiti ponovnim izvozom predmetnog automobila ili njegovim puštanjem u slobodan promet.
Ako podaci iz navedenih isprava ne potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba ne smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, prije nego što predmetno vozilo stavi u carinski postupak puštanja u slobodan promet (uvozno carinjenje).
Puštanjem u slobodni promet naplaćuju se uvozna davanja (carina i PDV) te vozilo stječe status robe Unije (domaće robe) i smije se vremenski neograničeno rabiti u Republici Hrvatskoj (i bilo kojoj drugoj državi članici Unije). Carinsku deklaraciju kojom se roba stavlja u navedeni postupak za fizičku osobu podnosi carinski zastupnik (otpremnik, odnosno špediter) kojeg osoba izabere i ovlasti.
Napominjemo da se vozilo može pustiti u slobodni promet uz oslobođenje carine i PDV-a, ako se radi o osobi koja preseljava u Republiku Hrvatsku i koja je bila vlasnik predmetnog vozila najmanje 6 mjeseci prije preseljenja, a vozilo se pusti u slobodni promet prije isteka 12 mjeseci od dana kada je preselila u Republiku Hrvatsku. Za korištenje ovog oslobođenja podnosi se pisani zahtjev carinskom uredu nadležnome za mjesto navedeno kao boravište osobe u dozvoli boravka i rada u Republici Hrvatskoj (nastavno: nadležni ured).
Ako nadležni ured donese pozitivnu odluku po zahtjevu, podnosi se carinska deklaraciju za puštanje u slobodni promet (iako se po toj deklaraciji neće naplatiti uvozna davanja, njeno je podnošenje obvezno).
Nakon puštanja u slobodni promet, nadležnom uredu se podnosi porezna prijava za obračun i naplatu posebnoga poreza na motorna vozila te obrazac za naknadu gospodarenja otpadnim vozilima.
Deklariranje cestovnih motornih sredstava - općenito
Carinski status prijevoznih sredstava kao polazište za način deklariranja istih
Prema članku 5. stavku 22. Carinskog zakonika Unije (u daljnjem tekstu: CZU), carinski status je određenje robe kao robe Unije ili robe koja nije roba Unije.
Sva roba koja se unosi na carinsko područje Unije pod carinskim je nadzorom onoliko dugo koliko je potrebno da se utvrdi njezin carinski status (čl. 134. CZU-a). Kada se utvrdi njezin status roba Unije ne podliježe uobičajenim carinskim formalnostima i/ili postupcima, i ne podliježe plaćanju uvoznih carina.
Člankom 153. st. 1. CZU propisana je pretpostavka da se sva roba koja se nalazi na carinskom području Unije smatra robom Unije, osim ako se utvrdi da nije roba Unije.
Stoga se u načelu prijevozna sredstva koja se nalaze u Uniji ili su puštena u slobodni promet u njoj smatraju robom Unije. Zastava koju vije (npr. plovilo), tablica ili bilo koje drugo sredstvo registracije prijevoznog sredstva nije relevantno za određivanje carinskog statusa prijevoznog sredstva, osim u slučaju motornih cestovnih vozila navedenih u članku 208. PUCZU.
Prema odredbama čl. 208. PUCZU carinski status robe Unije za cestovna motorna vozila se dokazuje na sljedeći način:
- U slučaju cestovnih motornih vozila registriranih u državi članici EU, a koja su privremeno napustila i zatim ponovno ulaze na carinsko područje Unije, carinski status robe Unije smatra se dokazanim ako ta vozila imaju registracijske tablice i registracijske isprave, a registracijski podaci na njima nedvosmisleno potvrđuju tu registraciju.
Ukoliko se iz vrsta tablice i registarske isprave iz drugih država članica ne može sa sigurnošću utvrditi carinski status predmetnog cestovnog vozila, dodatni podaci o vrstama registracijskih oznaka potrebni za utvrđivanje carinskog statusa cestovnih motornih vozila registriranih u državama članica EU, dostupni su u Priručniku o provozu dio II.8.3. Dokaz o carinskom statusu Unije motornih cestovnih vozila na stranici 123. (dostupan na poveznici https://carina.gov.hr/UserDocsImages//4427a//Priru%C4%8Dnik%20o%20provozu%20%E2%80%93%20verzija%206_2020.pdf )
Ako se ne može smatrati da je carinski status robe Unije dokazan u skladu sa prethodnim stavkom, kao dokaz o carinskom statusu robe Unije treba dostaviti neko od ostalih sredstava predviđenih člankom 199. PUCZU.
Deklariranje cestovnih motornih vozila u carinski postupak
Prijevozna sredstva mogu se samom radnjom prelaska granice deklarirati za privremeni uvoz ili puštanje u slobodni promet kao vraćena roba. Iz tog razloga, carinska tijela mogu zatražiti od vlasnika automobila registriranog u trećoj zemlji i koji se nalazi u državi članici da dokaže status Unije (npr. dokazivanje konkretnim dokazima da je prijevozno sredstvo napustilo carinsko područje Unije i ponovno - ušla na ovo područje kao vraćena roba, koja ispunjava sve uvjete navedene u članku 203. CZU).
Prijevozna sredstva koja nemaju carinski status robe Unije koja se unose na carinsko područje Unije podliježu carinskim postupcima i formalnostima. Općenito, to znači da podliježu uvoznim carinama, osim ako se ne primjenjuje bilo što od sljedećeg:
Primjeri iz prakse
Kako postupiti ako je na vozilo hrvatskih/EU registarskih oznaka tijekom boravka u trećoj zemlji došlo do kvara/oštećenja i vraća se utovareno na drugo prijevozno sredstvo radi ponovnog uvoza u zemlju?
Kada se domaće vozilo (registrirano u HR ili nekoj drugoj državi članici EU) koje je prilikom izlaza iz EU područja deklarirano usmeno/radnjom i samohodno izašlo izvan EU ponovno vraća na drugom vozilu (zbog kvara/oštećenja koji se dogodio izvan EU) carinski status robe Unije smatra se dokazanim ako to vozilo ima registracijske tablice i registracijske isprave, a registracijski podaci na njemu nedvosmisleno potvrđuju tu registraciju. Dakle, važeća (tj. neponištena registarska isprava) i pripadajuće tablice dokaz su carinskog statusa cestovnog prijevoznog sredstva.
Ako se ne može smatrati da je carinski status robe Unije dokazan u skladu s prethodno navedenim, vozilo se upućuje se od ulaznog graničnog carinskog ureda do odredišnog carinskog ureda koji je nadležan prema nastanu vlasnika/osobe koja upravlja prijevoznim sredstvom u postupku vanjskoga provoza Unije (T1). Za puštanje u slobodni promet takve robe podnosi se nadležnom carinskom uredu carinska deklaracija pri čemu postoji mogućnost oslobođenja od uvoznih davanja, ako je vozilo prethodno bilo registrirano u Republici Hrvatskoj i vraća se vlasniku:
Kako postupiti s cestovnim prijevoznim sredstvom stranih registarskih oznaka i prijevozne isprave (iz treće zemlje), koje je u EU ušlo samovozno uz usmeno deklariranje ili deklariranje radnjom, i koje zbog kvara/oštećenja na području EU ne može nastaviti samostalno kretanje te se izvozi iz EU/HR utovareno na drugo prijevozno sredstvo?
Ako vozilo ima važeće tablice i knjižicu vozila iz treće zemlje i deklarirano je usmeno/radnjom za privremeni uvoz zbog kvara ili oštećenja ne može nastaviti samostalno kretanje, isto se može na drugom prijevoznom sredstvu ponovno izvesti iz EU na temelju punomoći vlasnika i usmene deklaracije.
Podsjećamo, prijevozno sredstvo privremeno uvezeno u HR/EU na kojem je došlo do kvara/oštećenja tijekom prometovanja u HR/EU može se u posebnom postupku privremenog uvoza popraviti odnosno vratiti u prvotno stanje (bez dodatnih carinskih administriranja - tj. bez odobravanja postupka unutarnje proizvodnje).
Kako postupiti s cestovnim prijevoznim sredstvima registriranim u državi članici EU koje se utovarena na drugo prijevozno sredstvo za prijevoz tereta namjeravaju izvesti iz carinskog područje EU?
Cestovno vozilo registrirano u državi članici EU (roba Unije) kojeg se neispravnog ili oštećenog namjerava iznijeti iz područja Unije na drugom vozilu za prijevoz tereta, s namjerom popravka u trećoj zemlji, mora se staviti u postupak izvoza te podliježe carinskom nadzoru.
Takva roba, sukladno čl. 154. CZU postaje roba koje nije roba Unije ako je iznesena iz carinskog područja Unije, pa se prilikom povrata odnosne robe na područje Unije (RH) naplaćuju sva carinska davanja.
Međutim, postoji mogućnost ostvarivanja djelomičnog ili potpunog oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja kod povrata robe na područje Unije za robu koja se privremeno izvozi u treću zemlju gdje će se obaviti popravak (odnosno roba se ne vraća u istom stanju u kojem je izvezena). Za to se nužno koristi postupak vanjske proizvodnje. Ako koristi postupak vanjske proizvodnje, prilikom povrata robe na carinsko područje Unije ne plaćaju se davanja na cjelokupnu vrijednost robe, nego se davanja plaćaju na vrijednost tzv. troška proizvodne radnje odnosno na vrijednost usluge popravka robe te na vrijednost dijelova koji su ugrađeni u trećoj zemlji. Za uporabu postupka vanjske proizvodnje potrebno je prethodno ishoditi odobrenje nadležnog carinskog ureda temeljem zahtjeva korisnika za postupak vanjske proizvodnje u kojem je određena vrsta popravka, vrsta robe koja se šalje u treću zemlju u svrhu utvrđivanja istovjetnosti robe prilikom povratka, rok zaključenja postupka i sl. Nakon ishođenja odobrenja, predmetna roba koja ide na popravak mora biti izvezena u okviru postupka vanjske proizvodnje (privremeni izvoz robe na vanjsku proizvodnju). Napominjemo da roba u privremenom izvozu mora biti prikladna za popravak te se postupak ne smije primjenjivati radi poboljšanja tehničkih svojstava robe. Zahtjev za uporabu postupka vanjske proizvodnje podnosi se nadležnom carinskom uredu (Službi za robno granične procedure) tehnikama elektroničke obrade podataka preko aplikacije Carinske odluke.
Kada se cestovna prijevozna sredstva registrirana u državama članicama EU privremeno izvoze utovarena na druga prijevozna sredstva, a služit će osobi koja ih posjeduje za vrijeme privremenog boravka izvan EU (npr. registriran motocikl utovaren na prikolicu zakačenu za osobni automobil kojim se odlazi izvan EU privremeno na godišnji odmor ili poslovno putovanje) i utovareno cestovno prijevozno sredstvo deklarira se usmeno/radnjom.
Dakle, u odlučivanju o vrsti postupka presudna je namjena izvoza - popravak ili privremeni izvoz i povratak u nepromijenjenom stanju.
Uvjeti privremenog uvoza prijevoznih sredstava propisani su člancima 207. do 236. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446. Uvjeti za odobravanje privremenog uvoza prijevoznih sredstava uz potpuno oslobođenje od uvozne carine propisani su člankom 212. iste uredbe, u kojem je navedeno da se potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava za sredstva cestovnog prijevoza ako ispunjavaju sljedeće uvjete: registrirana su izvan carinskog područja Unije u ime osobe s poslovnim nastanom izvan tog područja ili, ako prijevozna sredstva nisu registrirana, nalaze se u vlasništvu osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije; te da ih upotrebljava osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije.
Osoba s poslovnim na carinskom području Unije, sukladno članku 5. točki 31. CZU-a, svaka je osoba koja ima uobičajeno boravište na carinskom području Unije.
Poslovni nastan fizičke je osobe njeno uobičajeno boravište, a uobičajeno boravište određuje se kao mjesto (država) gdje osoba obično živi najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.
Napominjemo da je teret dokazivanja uobičajenoga boravišta (u slučaju dvojbe) na osobi koja upravlja vozilom, a službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske ovlašteni su zatražiti od osobe isprave i podatke radi utvrđivanja njenog uobičajenoga boravišta i prava korištenja predmetnog vozila na carinskom području Unije.
Isprave koje mogu poslužiti kao dokaz za utvrđivanje uobičajenoga boravišta (koje je potrebno imati kod sebe u vozilu, kao dokaz uobičajenoga boravišta) mogu biti, na primjer: ugovor o najmu stana ili kuće, računi za komunalije, potvrde o plaćanju poreza ili mirovinskog, odnosno zdravstvenog osiguranja ili neka druga isprava temeljem koje službenici Carinske uprave i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske mogu utvrditi uobičajeno boravište dotične osobe.
Ako podaci iz navedenih isprava potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, u roku od 6 mjeseci od trenutka stavljanja prijevoznog sredstva u postupak privremenog uvoza, nakon čega je postupak potrebno zaključiti ponovnim izvozom predmetnog automobila ili njegovim puštanjem u slobodan promet.
Ako podaci iz navedenih isprava ne potvrđuju da je uobičajeno boravište osobe izvan carinskoga području Unije, dotična osoba ne smije koristiti vozilo registracijskih oznaka bilo koje treće zemlje u Republici Hrvatskoj i bilo kojoj drugoj državi članici Unije, prije nego što predmetno vozilo stavi u carinski postupak puštanja u slobodan promet (uvozno carinjenje).
Puštanjem u slobodni promet naplaćuju se uvozna davanja (carina i PDV) te vozilo stječe status robe Unije (domaće robe) i smije se vremenski neograničeno rabiti u Republici Hrvatskoj (i bilo kojoj drugoj državi članici Unije). Carinsku deklaraciju kojom se roba stavlja u navedeni postupak za fizičku osobu podnosi carinski zastupnik (otpremnik, odnosno špediter) kojeg osoba izabere i ovlasti.
Napominjemo da se vozilo može pustiti u slobodni promet uz oslobođenje carine i PDV-a, ako se radi o osobi koja preseljava u Republiku Hrvatsku i koja je bila vlasnik predmetnog vozila najmanje 6 mjeseci prije preseljenja, a vozilo se pusti u slobodni promet prije isteka 12 mjeseci od dana kada je preselila u Republiku Hrvatsku. Za korištenje ovog oslobođenja podnosi se pisani zahtjev carinskom uredu nadležnome za mjesto navedeno kao boravište osobe u dozvoli boravka i rada u Republici Hrvatskoj (nastavno: nadležni ured).
Ako nadležni ured donese pozitivnu odluku po zahtjevu, podnosi se carinska deklaraciju za puštanje u slobodni promet (iako se po toj deklaraciji neće naplatiti uvozna davanja, njeno je podnošenje obvezno).
Nakon puštanja u slobodni promet, nadležnom uredu se podnosi porezna prijava za obračun i naplatu posebnoga poreza na motorna vozila te obrazac za naknadu gospodarenja otpadnim vozilima.
Deklariranje cestovnih motornih sredstava - općenito
Carinski status prijevoznih sredstava kao polazište za način deklariranja istih
Prema članku 5. stavku 22. Carinskog zakonika Unije (u daljnjem tekstu: CZU), carinski status je određenje robe kao robe Unije ili robe koja nije roba Unije.
Sva roba koja se unosi na carinsko područje Unije pod carinskim je nadzorom onoliko dugo koliko je potrebno da se utvrdi njezin carinski status (čl. 134. CZU-a). Kada se utvrdi njezin status roba Unije ne podliježe uobičajenim carinskim formalnostima i/ili postupcima, i ne podliježe plaćanju uvoznih carina.
Člankom 153. st. 1. CZU propisana je pretpostavka da se sva roba koja se nalazi na carinskom području Unije smatra robom Unije, osim ako se utvrdi da nije roba Unije.
Stoga se u načelu prijevozna sredstva koja se nalaze u Uniji ili su puštena u slobodni promet u njoj smatraju robom Unije. Zastava koju vije (npr. plovilo), tablica ili bilo koje drugo sredstvo registracije prijevoznog sredstva nije relevantno za određivanje carinskog statusa prijevoznog sredstva, osim u slučaju motornih cestovnih vozila navedenih u članku 208. PUCZU.
Prema odredbama čl. 208. PUCZU carinski status robe Unije za cestovna motorna vozila se dokazuje na sljedeći način:
- U slučaju cestovnih motornih vozila registriranih u državi članici EU, a koja su privremeno napustila i zatim ponovno ulaze na carinsko područje Unije, carinski status robe Unije smatra se dokazanim ako ta vozila imaju registracijske tablice i registracijske isprave, a registracijski podaci na njima nedvosmisleno potvrđuju tu registraciju.
Ukoliko se iz vrsta tablice i registarske isprave iz drugih država članica ne može sa sigurnošću utvrditi carinski status predmetnog cestovnog vozila, dodatni podaci o vrstama registracijskih oznaka potrebni za utvrđivanje carinskog statusa cestovnih motornih vozila registriranih u državama članica EU, dostupni su u Priručniku o provozu dio II.8.3. Dokaz o carinskom statusu Unije motornih cestovnih vozila na stranici 123. (dostupan na poveznici https://carina.gov.hr/UserDocsImages//4427a//Priru%C4%8Dnik%20o%20provozu%20%E2%80%93%20verzija%206_2020.pdf )
Ako se ne može smatrati da je carinski status robe Unije dokazan u skladu sa prethodnim stavkom, kao dokaz o carinskom statusu robe Unije treba dostaviti neko od ostalih sredstava predviđenih člankom 199. PUCZU.
Deklariranje cestovnih motornih vozila u carinski postupak
Prijevozna sredstva mogu se samom radnjom prelaska granice deklarirati za privremeni uvoz ili puštanje u slobodni promet kao vraćena roba. Iz tog razloga, carinska tijela mogu zatražiti od vlasnika automobila registriranog u trećoj zemlji i koji se nalazi u državi članici da dokaže status Unije (npr. dokazivanje konkretnim dokazima da je prijevozno sredstvo napustilo carinsko područje Unije i ponovno - ušla na ovo područje kao vraćena roba, koja ispunjava sve uvjete navedene u članku 203. CZU).
Prijevozna sredstva koja nemaju carinski status robe Unije koja se unose na carinsko područje Unije podliježu carinskim postupcima i formalnostima. Općenito, to znači da podliježu uvoznim carinama, osim ako se ne primjenjuje bilo što od sljedećeg:
- Pretpostavka statusa Unije: motorna cestovna vozila registrirana u državi članici mogu se kretati, bez podvrgavanja carinskom postupku, od jedne točke do druge unutar carinskog područja Unije i privremeno izvan tog područja bez promjene svog carinskog statusa ako se može pokazati dokaz o njihovoj registraciji, u skladu s člankom 119. stavkom 3. točkom (d) DUCZU i čl. 208 PUCZU.
- Vraćena roba: ako su prijevozna sredstva koja ulaze na carinsko područje Unije prethodno bila roba Unije, mogu se deklarirati za puštanje u slobodni promet kao vraćena roba ako ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 203. CZU (npr. moraju biti prethodno izvezena kao roba Unije s carinskog područja Unije), što znači da ponovno postaju roba Unije i imaju pravo oslobođenja od uvoznih carina.
- Privremeni uvoz: Prijevozna sredstva registrirana izvan Unije koja ne ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 203. CZU mogu se prijaviti za privremeni uvoz. U ovom slučaju, prijevozna sredstva su roba koja nije roba Unije te stoga podliježe carinskom nadzoru i na njih se može primijeniti potpuno oslobođenja od uvozne carine ako ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 212. DUCZU, u suprotnom može se primijeniti djelomično oslobađanje od uvozne carine. Prijevozna sredstva deklarirana za privremeni uvoz podliježu vremenskim ograničenjima utvrđenima u članku 217. DUCZU.
Primjeri iz prakse
Kako postupiti ako je na vozilo hrvatskih/EU registarskih oznaka tijekom boravka u trećoj zemlji došlo do kvara/oštećenja i vraća se utovareno na drugo prijevozno sredstvo radi ponovnog uvoza u zemlju?
Kada se domaće vozilo (registrirano u HR ili nekoj drugoj državi članici EU) koje je prilikom izlaza iz EU područja deklarirano usmeno/radnjom i samohodno izašlo izvan EU ponovno vraća na drugom vozilu (zbog kvara/oštećenja koji se dogodio izvan EU) carinski status robe Unije smatra se dokazanim ako to vozilo ima registracijske tablice i registracijske isprave, a registracijski podaci na njemu nedvosmisleno potvrđuju tu registraciju. Dakle, važeća (tj. neponištena registarska isprava) i pripadajuće tablice dokaz su carinskog statusa cestovnog prijevoznog sredstva.
Ako se ne može smatrati da je carinski status robe Unije dokazan u skladu s prethodno navedenim, vozilo se upućuje se od ulaznog graničnog carinskog ureda do odredišnog carinskog ureda koji je nadležan prema nastanu vlasnika/osobe koja upravlja prijevoznim sredstvom u postupku vanjskoga provoza Unije (T1). Za puštanje u slobodni promet takve robe podnosi se nadležnom carinskom uredu carinska deklaracija pri čemu postoji mogućnost oslobođenja od uvoznih davanja, ako je vozilo prethodno bilo registrirano u Republici Hrvatskoj i vraća se vlasniku:
- u istom stanju u kojem je napustilo carinsko područje Unije, i
- prije isteka 3 godine od dana kada je napustilo to područje.
Kako postupiti s cestovnim prijevoznim sredstvom stranih registarskih oznaka i prijevozne isprave (iz treće zemlje), koje je u EU ušlo samovozno uz usmeno deklariranje ili deklariranje radnjom, i koje zbog kvara/oštećenja na području EU ne može nastaviti samostalno kretanje te se izvozi iz EU/HR utovareno na drugo prijevozno sredstvo?
Ako vozilo ima važeće tablice i knjižicu vozila iz treće zemlje i deklarirano je usmeno/radnjom za privremeni uvoz zbog kvara ili oštećenja ne može nastaviti samostalno kretanje, isto se može na drugom prijevoznom sredstvu ponovno izvesti iz EU na temelju punomoći vlasnika i usmene deklaracije.
Podsjećamo, prijevozno sredstvo privremeno uvezeno u HR/EU na kojem je došlo do kvara/oštećenja tijekom prometovanja u HR/EU može se u posebnom postupku privremenog uvoza popraviti odnosno vratiti u prvotno stanje (bez dodatnih carinskih administriranja - tj. bez odobravanja postupka unutarnje proizvodnje).
Kako postupiti s cestovnim prijevoznim sredstvima registriranim u državi članici EU koje se utovarena na drugo prijevozno sredstvo za prijevoz tereta namjeravaju izvesti iz carinskog područje EU?
Cestovno vozilo registrirano u državi članici EU (roba Unije) kojeg se neispravnog ili oštećenog namjerava iznijeti iz područja Unije na drugom vozilu za prijevoz tereta, s namjerom popravka u trećoj zemlji, mora se staviti u postupak izvoza te podliježe carinskom nadzoru.
Takva roba, sukladno čl. 154. CZU postaje roba koje nije roba Unije ako je iznesena iz carinskog područja Unije, pa se prilikom povrata odnosne robe na područje Unije (RH) naplaćuju sva carinska davanja.
Međutim, postoji mogućnost ostvarivanja djelomičnog ili potpunog oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja kod povrata robe na područje Unije za robu koja se privremeno izvozi u treću zemlju gdje će se obaviti popravak (odnosno roba se ne vraća u istom stanju u kojem je izvezena). Za to se nužno koristi postupak vanjske proizvodnje. Ako koristi postupak vanjske proizvodnje, prilikom povrata robe na carinsko područje Unije ne plaćaju se davanja na cjelokupnu vrijednost robe, nego se davanja plaćaju na vrijednost tzv. troška proizvodne radnje odnosno na vrijednost usluge popravka robe te na vrijednost dijelova koji su ugrađeni u trećoj zemlji. Za uporabu postupka vanjske proizvodnje potrebno je prethodno ishoditi odobrenje nadležnog carinskog ureda temeljem zahtjeva korisnika za postupak vanjske proizvodnje u kojem je određena vrsta popravka, vrsta robe koja se šalje u treću zemlju u svrhu utvrđivanja istovjetnosti robe prilikom povratka, rok zaključenja postupka i sl. Nakon ishođenja odobrenja, predmetna roba koja ide na popravak mora biti izvezena u okviru postupka vanjske proizvodnje (privremeni izvoz robe na vanjsku proizvodnju). Napominjemo da roba u privremenom izvozu mora biti prikladna za popravak te se postupak ne smije primjenjivati radi poboljšanja tehničkih svojstava robe. Zahtjev za uporabu postupka vanjske proizvodnje podnosi se nadležnom carinskom uredu (Službi za robno granične procedure) tehnikama elektroničke obrade podataka preko aplikacije Carinske odluke.
Kada se cestovna prijevozna sredstva registrirana u državama članicama EU privremeno izvoze utovarena na druga prijevozna sredstva, a služit će osobi koja ih posjeduje za vrijeme privremenog boravka izvan EU (npr. registriran motocikl utovaren na prikolicu zakačenu za osobni automobil kojim se odlazi izvan EU privremeno na godišnji odmor ili poslovno putovanje) i utovareno cestovno prijevozno sredstvo deklarira se usmeno/radnjom.
Dakle, u odlučivanju o vrsti postupka presudna je namjena izvoza - popravak ili privremeni izvoz i povratak u nepromijenjenom stanju.