Svrha postupka smještaja
Posebni carinski postupak smještaja čine:
Tijekom smještaja robe u carinskom skladištu ili slobodnoj zoni, na robu koja nema status robe Unije (roba iz treće zemlje) ne naplaćuju se uvozne carine, niti se primjenjuju bilo kakve trgovinske mjere (poput prilaganja uvoznih ovlaštenja ili uvoznih dozvola).
Prostor smještaja omogućuju da se proizvodi nakon zaključenja postupka provoza skladište unutar Unije bez plaćanja uvozne carine i primjene drugih mjera, a s druge strane, kada se proizvodi namjeravaju prodati na carinskom području, da se uvozne carine plaćaju tek nakon završetka razdoblja skladištenja (kada se robu stavi u postupak puštanja u slobodni promet).
Isto tako, uskladištena roba može se staviti u neki drugi carinski postupak u kojem ne nastaje dug, npr. može se u postupku provoza uputiti dalje na neko drugo odredište na područje Unije, može se ponovno izvesti u treće zemlje, staviti u postupak unutarnje proizvodnje ili privremeni izvoz.
Roba Unije također se može staviti u postupak carinskog skladištenja ili u slobodnu zonu u skladu sa zakonodavstvom Unije koje uređuje posebna područja ili kako bi se okoristila odlukom koja odobrava povrat ili otpust uvozne carine.
Ako postoji gospodarska potreba i carinski nadzor neće biti ugrožen, carinska tijela mogu odobriti smještaj robe Unije u prostor za smještaj za carinsko skladištenje. Ne smatra se da je ta roba u postupku carinskog skladištenja.
Trajanje postupka smještaja
Trajanje postupka smještaja nije ograničeno. Roba koja se stavlja na skladište može tamo ostati neograničeno, uz provođenje samo uobičajenih nužnih oblika rukovanja koji su potrebni da bi roba zadržala svoja svojstva.
U iznimnim okolnostima carinska tijela mogu odrediti rok u kojem se mora zaključiti postupak smještaja, posebno ako vrsta i priroda robe mogu, u slučaju dugotrajnog smještaja, predstavljati prijetnju zdravlju ljudi, životinja ili biljaka ili okolišu.
- postupak smještaja u carinsko skladište i
- postupak smještaja u slobodnu zonu.
Tijekom smještaja robe u carinskom skladištu ili slobodnoj zoni, na robu koja nema status robe Unije (roba iz treće zemlje) ne naplaćuju se uvozne carine, niti se primjenjuju bilo kakve trgovinske mjere (poput prilaganja uvoznih ovlaštenja ili uvoznih dozvola).
Prostor smještaja omogućuju da se proizvodi nakon zaključenja postupka provoza skladište unutar Unije bez plaćanja uvozne carine i primjene drugih mjera, a s druge strane, kada se proizvodi namjeravaju prodati na carinskom području, da se uvozne carine plaćaju tek nakon završetka razdoblja skladištenja (kada se robu stavi u postupak puštanja u slobodni promet).
Isto tako, uskladištena roba može se staviti u neki drugi carinski postupak u kojem ne nastaje dug, npr. može se u postupku provoza uputiti dalje na neko drugo odredište na područje Unije, može se ponovno izvesti u treće zemlje, staviti u postupak unutarnje proizvodnje ili privremeni izvoz.
Roba Unije također se može staviti u postupak carinskog skladištenja ili u slobodnu zonu u skladu sa zakonodavstvom Unije koje uređuje posebna područja ili kako bi se okoristila odlukom koja odobrava povrat ili otpust uvozne carine.
Ako postoji gospodarska potreba i carinski nadzor neće biti ugrožen, carinska tijela mogu odobriti smještaj robe Unije u prostor za smještaj za carinsko skladištenje. Ne smatra se da je ta roba u postupku carinskog skladištenja.
Trajanje postupka smještaja
Trajanje postupka smještaja nije ograničeno. Roba koja se stavlja na skladište može tamo ostati neograničeno, uz provođenje samo uobičajenih nužnih oblika rukovanja koji su potrebni da bi roba zadržala svoja svojstva.
U iznimnim okolnostima carinska tijela mogu odrediti rok u kojem se mora zaključiti postupak smještaja, posebno ako vrsta i priroda robe mogu, u slučaju dugotrajnog smještaja, predstavljati prijetnju zdravlju ljudi, životinja ili biljaka ili okolišu.