Troškovi licence/tantijeme - usluga iz Europske unije
U situacijama kada se carini roba koja dolazi iz trećih zemalja, a ujedno postoji i obveza plaćanja licence ili tantijeme koja se za navedenu robu plaća nositelju licence/tantijeme iz druge zemlje članice EU pojavile su se određene nejasnoće koji je potrebno rastumačiti.
Naime carinska vrijednost uvezene robe je njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno plaćena ili plativa cijena za robu prilikom prodaje radi izvoza na carinsko područje EU, po potrebi usklađena u skladu s člancima 71. i 72. Carinskog zakonika Unije. Nadalje, članak 71. Carinskog zakonika Unije navodi da se cijeni stvarno plaćenoj ili plativoj trebaju dodati (pod (c)) … tantijeme i licencijske naknade za robu koja se procjenjuje, a koje kupac izravno ili neizravno mora platiti kao uvjet prodaje robe koja se procjenjuje, ukoliko takve tantijeme ili naknade nisu uključene u stvarno plaćenu ili plativu cijenu. Prema gore navedenom slijedi da je deklarant dužan troškove licence koje plaća (ukoliko se odnose na robu i predstavljaju uvjet prodaje) uključiti u carinsku vrijednost robe koja se uvozi.
Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost polazište za poreznu osnovicu pri uvozu dobara čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim propisima (čl. 35 Zakona o PDV-u ).
S obzirom da se trošak licence uključuje u carinsku vrijednost robe koja se uvozi, porez na dodanu vrijednost na licencu obračunat će se kroz uvoznu carinsku deklaraciju.
Kako ne bi došlo do dvostrukog oporezivanja izdavatelj računa za uslugu iz druge zemlje članice treba izdati račun bez PDV-a s pozivom na oslobođenje (u hrvatskom Zakonu o PDV-u navedeno oslobođenje propisano je čl. 44. stavak 1. točka 35.) jer će PDV biti plaćen kroz uvoznu carinsku deklaraciju, a ne s pozivom na „prijenos porezne obveze“. Tada, naš uvoznik taj račun od društva iz druge države članice ne stavlja u Obrazac PDV-S, s time da ga ni društvo iz druge države članice zbog oslobođenja ne bi trebalo staviti u svoju zbirnu prijavu (Recapitulative Statement). Pri tome, s obzirom da je Zakon o porezu na dodanu vrijednost nacionalni propis, potrebno je uputiti izdavatelja računa da na svom računu naznači oslobođenje temeljem čl. 144. Direktive o PDV (Direktiva 2006/112/EZ) ili navesti napomenu koja upućuje na oslobođenje jer je usluga povezana s uvozom u RH.
Što se tiče samog uključivanja troškova licence prilikom carinjenja postoje nekoliko načina:
Naime carinska vrijednost uvezene robe je njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno plaćena ili plativa cijena za robu prilikom prodaje radi izvoza na carinsko područje EU, po potrebi usklađena u skladu s člancima 71. i 72. Carinskog zakonika Unije. Nadalje, članak 71. Carinskog zakonika Unije navodi da se cijeni stvarno plaćenoj ili plativoj trebaju dodati (pod (c)) … tantijeme i licencijske naknade za robu koja se procjenjuje, a koje kupac izravno ili neizravno mora platiti kao uvjet prodaje robe koja se procjenjuje, ukoliko takve tantijeme ili naknade nisu uključene u stvarno plaćenu ili plativu cijenu. Prema gore navedenom slijedi da je deklarant dužan troškove licence koje plaća (ukoliko se odnose na robu i predstavljaju uvjet prodaje) uključiti u carinsku vrijednost robe koja se uvozi.
Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost polazište za poreznu osnovicu pri uvozu dobara čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim propisima (čl. 35 Zakona o PDV-u ).
S obzirom da se trošak licence uključuje u carinsku vrijednost robe koja se uvozi, porez na dodanu vrijednost na licencu obračunat će se kroz uvoznu carinsku deklaraciju.
Kako ne bi došlo do dvostrukog oporezivanja izdavatelj računa za uslugu iz druge zemlje članice treba izdati račun bez PDV-a s pozivom na oslobođenje (u hrvatskom Zakonu o PDV-u navedeno oslobođenje propisano je čl. 44. stavak 1. točka 35.) jer će PDV biti plaćen kroz uvoznu carinsku deklaraciju, a ne s pozivom na „prijenos porezne obveze“. Tada, naš uvoznik taj račun od društva iz druge države članice ne stavlja u Obrazac PDV-S, s time da ga ni društvo iz druge države članice zbog oslobođenja ne bi trebalo staviti u svoju zbirnu prijavu (Recapitulative Statement). Pri tome, s obzirom da je Zakon o porezu na dodanu vrijednost nacionalni propis, potrebno je uputiti izdavatelja računa da na svom računu naznači oslobođenje temeljem čl. 144. Direktive o PDV (Direktiva 2006/112/EZ) ili navesti napomenu koja upućuje na oslobođenje jer je usluga povezana s uvozom u RH.
Što se tiče samog uključivanja troškova licence prilikom carinjenja postoje nekoliko načina:
- Ako u trenutku carinjenja već postoji račun za troškove licence isti je potrebno uključiti u carinsku vrijednost robe (UCD-a) na uvozu
- Ako u trenutku carinjenja ne postoji račun za licencu može se postupiti na jedan od dva slijedeća načina:
- Temeljem članka 73. Carinskog zakonika Unije gdje se temeljem dobivenog odobrenja prosječni troškovi uključuju u carinsku vrijednost – zahtjev za odobrenje podnosi se nadležnom Područnom carinskom uredu, Službi za provedbu tarifnih mjera ili
- Podnošenjem pojednostavljene carinske deklaracije te dobivanjem računa i uključivanjem iznosa licence u carinsku vrijednost, završavanjem deklaracije.