Česta pitanja i odgovori
Carinska vrijednost - najčešća pitanja i odgovori
Što su to uobičajeni cestovni troškovi prijevoza?
Uredbom Komisije br. 2447/2015 o određivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije, člankom 138. točkom 3. propisano je da „Ako je prijevoz besplatan ili ga obavlja kupac, troškovi prijevoza koji se uključuju u carinsku vrijednost robe izračunavaju se u skladu s uobičajenom tarifom koja se primjenjuje za isti način prijevoza. Sukladno navedenom u prilogu su dane tablice s uobičajenim troškovima prijevoza kamionom u kunama i EUR-ima i kombijem u kunama i EUR-ima.
Ako se radi o drugim vrstama ili tipu prijevoza (robe) isto treba uzeti u obzir.
Razlike između carinske, statističke i porezne vrijednosti pri uvozu
Ulaskom Republike Hrvatske (RH) u Europsku uniju (EU) vrijednost robe dobila je još više na značenju, prije svega zato što mjesto ulaska robe u carinsko područje više nije granica EU/RH, već treća zemlja/EU, te se i zbog toga različiti dijelovi »puta« robe uključuju u različite vrijednosti. Odabirom slijedećeg linka možete preuzeti dokument u kojem su obrazloženi načini utvrđivanja vrijednosti kao i uloga pojedine vrijednosti u poslovanju.
Ako je račun iskazan u stranoj valuti, na koji način se radi konverzija valuta? I koja je razlika ako je dogovoren fiksni tečaj?
Obračun carinske vrijednosti, te iznosa carine i PDV-a, vrši se u valuti zemlje u kojoj se roba stavlja u slobodan promet što je od 01.01.2023. godine u Republici Hrvatskoj euro.
Ukoliko je račun za kupoprodaju robe ili određene troškove iskazan u valuti zemlje izvoznice koje je različito od eura, da bi se utvrdila carinska vrijednost treba vršiti konverziju u euro i to putem službeno određenog tečaja propisanog člankom 146 (2) PUCZU.
Međutim, ukoliko su kupac i prodavatelj dogovorili fiksni tečaj[2] za podmirenje cijene izražene u stranoj valuti, iznos koji se uzima u obzir u svrhu utvrđivanja carinske vrijednosti dobiva se preračunavanjem strane valute po dogovorenom fiksnom tečaju, pod uvjetom da se obračun stvarno temelji na tom tečaju. Iznos koji je relevantan za utvrđivanje carinske vrijednosti je iznos u valuti u kojoj se zapravo treba platiti. S obzirom na navedeno možemo razlikovati slijedeće slučajeve: [3]
Trgovinski račun pokazuje iznos u valuti zemlje izvoza (CHF), ali specificira da plaćanje treba obaviti u valuti zemlje uvoz (EUR) prema fiksnom tečaju. Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 1 CHF = 0,9 EUR.
Račun je na 1000 CHF, a plaćanje od 900 eura vrši se prema prodavaču robe. Cijena stvarno plaćena ili plativa je 900 eura.
Deklarant u UCD isto deklarira na slijedeći način:
Trgovinski račun je u eurima, ali specificira da se plaćanje treba obaviti u valuti zemlje izvoza (CHF) prema fiksnom tečaju. Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 1 EUR = 1,1 CHF.
Račun je na 1000 EUR, a plaćanje od 1100 CHF vrši se prema prodavaču robe. Neovisno što je na računu iskazano 1000EUR-a,cijena stvarno plaćena ili plativa je 1100 CHF.
Deklarant u UCD isto deklarira na slijedeći način:
Deklarant u fakturni iznos stavke upisuje iznos koji je stvarno platio (iznos sa računa preračunat u valutu zemlje izvoznice temeljem fiksnog tečaja). PE 1409 fiksni tečaj se ne upisuje jer je vrijednost već iskazana uz korištenje istog, te se iznos u valuti zemlje izvoznice preračunava u iznos zemlje uvoznice korištenjem službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a.
Trgovinski račun pokazuje iznos u valuti zemlje izvoza (MXN[4]), ali specificira da plaćanje treba obaviti u valuti treće zemlje (USD). Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 100 MXN = 1USD. Račun je na 1000 MXN.
Pitanje koje se postavlja koju stranu valutu (MXN ili USD) treba konvertirati u valutu zemlje uvoza (euro)?
Konvertira se valutu treće zemlje USD u kojoj se vrši plaćanje, a svotu u toj valuti dobiva se obračunom svote s računa 1000 prema ugovorenom fiksnom tečaju te je cijena stvarno plaćena ili plativa 10 USD. Rezultat obračuna zatim se konvertira u valutu euro prema službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a. U PE 14 08 unosi se 10 a u PE 14 05 valuta računa unosi se USD.
Deklarant u UCD isto deklarira na slijedeći način:
PE 1409 fiksni tečaj se ne upisuje jer je vrijednost već iskazana uz korištenje istog, te se iznos u valuti zemlje izvoznice preračunava u iznos zemlje uvoznice korištenjem službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a.
Ukoliko je račun za kupoprodaju robe ili određene troškove iskazan u valuti zemlje izvoznice koje je različito od eura, da bi se utvrdila carinska vrijednost treba vršiti konverziju u euro i to putem službeno određenog tečaja propisanog člankom 146 (2) PUCZU.
- Tečaj za potrebe utvrđivanja carinske vrijednosti za države članice čija je valuta euro utvrđen je sukladno čl. 53. (1)(a) CZU i članka 146.(1)(a) PUCZU, odnosno, to je tečaj koji objavljuje Europska središnja banka - tečaj kotirajućih valuta ESB-a. Tečaj koji se primjenjuje, jest tečaj objavljen predzadnje srijede u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem se tečaj primjenjuje. Tečaj vrijedi mjesec dana računajući od prvog dana sljedećeg mjeseca.
- Ukoliko je u pitanju tečaj koji ne objavljuje Europska središnja banka, tečaj za primjenu članka 53. (1)(a) CZU. Zakonika utvrđuje predmetna država članica. U Republici Hrvatskoj to je tečaj koji objavljuje HNB - tečaj kotirajućih valuta HNB-a.
- Ukoliko je u pitanju tečaj koji ne objavljuje ESB ni HNB, isti se nalazi na tečajnoj listi valuta koje ne kotiraju ne deviznom tržištu RH - tečaj za određene valute koje ne kotiraju na deviznom tržištu HR[1].
Međutim, ukoliko su kupac i prodavatelj dogovorili fiksni tečaj[2] za podmirenje cijene izražene u stranoj valuti, iznos koji se uzima u obzir u svrhu utvrđivanja carinske vrijednosti dobiva se preračunavanjem strane valute po dogovorenom fiksnom tečaju, pod uvjetom da se obračun stvarno temelji na tom tečaju. Iznos koji je relevantan za utvrđivanje carinske vrijednosti je iznos u valuti u kojoj se zapravo treba platiti. S obzirom na navedeno možemo razlikovati slijedeće slučajeve: [3]
- Račun je iskazan u valuti druge zemlje, a plaćanje se vrši prema fiksnom tečaju u valuti zemlje uvoza (euro).
Trgovinski račun pokazuje iznos u valuti zemlje izvoza (CHF), ali specificira da plaćanje treba obaviti u valuti zemlje uvoz (EUR) prema fiksnom tečaju. Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 1 CHF = 0,9 EUR.
Račun je na 1000 CHF, a plaćanje od 900 eura vrši se prema prodavaču robe. Cijena stvarno plaćena ili plativa je 900 eura.
Deklarant u UCD isto deklarira na slijedeći način:
- PE 14 05 valuta računa - CHF;
- PE 1408 fakturni iznos stavke navodi - 1000;
- PE 1409 fiksni tečaj - 0,9.
- Račun je iskazan u valuti zemlje uvoza (euro), a plaćanje se vrši prema fiksnom tečaju u drugoj valuti.
Trgovinski račun je u eurima, ali specificira da se plaćanje treba obaviti u valuti zemlje izvoza (CHF) prema fiksnom tečaju. Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 1 EUR = 1,1 CHF.
Račun je na 1000 EUR, a plaćanje od 1100 CHF vrši se prema prodavaču robe. Neovisno što je na računu iskazano 1000EUR-a,cijena stvarno plaćena ili plativa je 1100 CHF.
Deklarant u UCD isto deklarira na slijedeći način:
- PE 14 05 valuta računa - CHF;
- PE 1408 fakturni iznos stavke navodi - 1100;
Deklarant u fakturni iznos stavke upisuje iznos koji je stvarno platio (iznos sa računa preračunat u valutu zemlje izvoznice temeljem fiksnog tečaja). PE 1409 fiksni tečaj se ne upisuje jer je vrijednost već iskazana uz korištenje istog, te se iznos u valuti zemlje izvoznice preračunava u iznos zemlje uvoznice korištenjem službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a.
- Račun je iskazan u valuti zemlje izvoza, a plaćanje se vrši prema fiksnom tečaju u valuti treće zemlje .
Trgovinski račun pokazuje iznos u valuti zemlje izvoza (MXN[4]), ali specificira da plaćanje treba obaviti u valuti treće zemlje (USD). Do iznosa koji treba platiti dolazi se konverzijom svote sa računa prema fiksnom tečaju 100 MXN = 1USD. Račun je na 1000 MXN.
Pitanje koje se postavlja koju stranu valutu (MXN ili USD) treba konvertirati u valutu zemlje uvoza (euro)?
Konvertira se valutu treće zemlje USD u kojoj se vrši plaćanje, a svotu u toj valuti dobiva se obračunom svote s računa 1000 prema ugovorenom fiksnom tečaju te je cijena stvarno plaćena ili plativa 10 USD. Rezultat obračuna zatim se konvertira u valutu euro prema službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a. U PE 14 08 unosi se 10 a u PE 14 05 valuta računa unosi se USD.
Deklarant u UCD isto deklarira na slijedeći način:
- PE 14 05 valuta računa - USD;
- PE 1408 fakturni iznos stavke navodi - 10;
PE 1409 fiksni tečaj se ne upisuje jer je vrijednost već iskazana uz korištenje istog, te se iznos u valuti zemlje izvoznice preračunava u iznos zemlje uvoznice korištenjem službenom tečaju kotirajući valuta ESB-a.
- Tamo gdje račun ukazuje na cijenu izraženu u “virtualnoj” valuti (npr. tzv. bit-coins) i istovremeno osigurava konverziju u nacionalnu valutu carinska vrijednost temeljit će se na valuti plaćanja. Stoga, ako se na računu i ugovoru utvrdi da će se cijena obračunati u nacionalnoj valuti, taj iznos (u nacionalnoj valuti) biti će cijena plaćena ili plativa za robu. Ako je, naprotiv, cijena utvrđena ili će se utvrditi u virtualnoj valuti, tada se ne može izvršiti konverzija valute, kako je predviđeno važećim pravilima. To će imati implikacije na prihvaćanje cijene. Nedostatak naznake prihvatljive cijene također će imati implikacije na primjenu metode transakcije.
[1] Detaljnije vidjeti https://carina.gov.hr/tecajna-lista-11809/11809
[2] PE 1409 deklarant popunjava SAMO ako je između kupca i prodavača dogovoren fiksni unaprijed dogovoreni tečaj ili ako je vrijednost računa iskazana u nekoj od valuta čiji tečaj nije objavljen na Internet stranicama Carinske uprave
[3] Vidjeti WCO - Savjetodavno mišljenje br. 20.1. - Konverzija valute u slučajevima kada ugovor osigurava fiksni tečaj mijenjanja novca i EU kompendij Zaključak br. 29 - Konverzija valuta. Cijena fakturirana u inozemnoj valuti s fiksnim tečajem .
[4] MXN - Meksički peso
[2] PE 1409 deklarant popunjava SAMO ako je između kupca i prodavača dogovoren fiksni unaprijed dogovoreni tečaj ili ako je vrijednost računa iskazana u nekoj od valuta čiji tečaj nije objavljen na Internet stranicama Carinske uprave
[3] Vidjeti WCO - Savjetodavno mišljenje br. 20.1. - Konverzija valute u slučajevima kada ugovor osigurava fiksni tečaj mijenjanja novca i EU kompendij Zaključak br. 29 - Konverzija valuta. Cijena fakturirana u inozemnoj valuti s fiksnim tečajem .
[4] MXN - Meksički peso