- Objavljeno: 11.06.2010.
Reagiranje na članak objavljen u Business.hr, od 11. lipnja 2010. godine, str. 4. i 5., pod naslovom : „Gdje je naših 20 mil. kuna?“
Vezano uz tekst objavljen u Business.hr, od 11. lipnja 2010. godine, str. 4. i 5., pod naslovom: „Gdje je naših 20 mil. kuna?“ u kojem se ističu navodi o sumnjama o umiješanosti Carinske uprave u vezi sa u predmetnom tekstu obrađenim slučajem koji se odnosi na platformu Key Manhattan, uz ukazivanje na navodnu nemogućnost dobivanja bilo kakvog komentara u odnosu na predmetni događaj, nastavno dajemo demanti kako slijedi:
U cijelosti odbacujemo sve insinuacije u navedenom tekstu o navodnoj umiješanosti carinske službe u eventualna nezakonita postupanja sa predmetnom platformom te u odnosu na tvrdnje kojima se carinskoj službi predbacuje navodno uskraćivanje javnosti bitnih informacija o istome.
Naime, u konkretnom slučaju treba imati na umu da je odnosna roba-platforma bila predmetom carinskog postupka sa gospodarskim učinkom, odnosno postupka unutarnje proizvodnje čija je osnovna svrha da se strana roba koja se stavlja u navedeni postupak nakon obavljanja jedne ili više proizvodnih radnja ponovno izvozi u obliku dobivenih proizvoda, pri čemu je navedeni postupak unutarnje proizvodnje završen redovito, odnosno ponovnim izvozom robe i pri čemu se korisnik odobrenja u carinskom postupku pojavljivao na sasvim uobičajen način, odnosno isti je bio dužan i ovlašten provesti sve radnje koje postupak unutarnje proizvodnje podrazumijeva.
Pri tome, nadalje, treba voditi osobitog računa da je, sukladno carinskim propisima, korisnik postupka unutarnje proizvodnje u pravilu osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja izvodi proizvodne radnje ili osoba koja organizira njihovo izvođenje i koja ne mora biti vlasnik predmetne robe, te koji je kao takav odgovoran za pravilno izvođenje postupka uključujući i završetak istoga ponovnim izvozom robe pri čemu osoba inozemnog primatelja takve robe-dobivenih proizvoda, sa stajališta carinskih i trgovinskih propisa, također ne mora biti osoba stranog vlasnika iste, te, također, da u okolnostima nepostojanja sudskog naloga kojim se određuje zabrana raspolaganja robom glede iste nije bilo pravne osnove uskratiti provedbu ponovnog izvoza robe temeljem podnesenih carinskih isprava od strane korisnika postupka, a što je, napominjemo i osnovna svrha instituta unutarnje proizvodnje.
Također, kao osobito bitno za predmetni slučaj ističemo da okolnost korištenja nekih od propisanih carinskih postupaka sama po sebi ne implicira niti nužno determinira sadržaj određenog vlasničko-pravnog odnosa niti navedeno na bilo koji način proizlazi, niti s obzirom na pravnu narav istih, može proizlaziti iz sadržaja ovlaštenja carinske službe kao i određenje propisa carinskog prava u cjelini.
Ovo, naime, posebno ističemo obzirom da iz predmetnog članka proizlazi implicitna tvrdnja, posve nespojiva sa sadržajem i temeljnim smislom carinskih propisa, da Carinska uprava ima zakonski utemeljene dužnosti svojevrsnog arbitra u privatno-pravnim odnosima sudionika carinskog postupka i trećih osoba privatnog prava.
Jednako tako, kod ovakvog stanja stvari, to je očito da se sama okolnost da je korisnik odobrenja naveden u sadržaju podnesene carinske deklaracije za ponovni izvoz robe ne može ukazati na bilo koji način spornom niti ista može upućivati na bilo kakav propust carinskih tijela uz okolnost nepostojanja sudskog naloga dostavljenog nadležnoj carinarnici kojim bi se određivala sudska zabrana raspolaganja predmetnom robom, a koja potonja okolnost upravo i proizlazi i iz sadržaja samog predmetnog teksta u dijelu kojim se ukazuje na donesene odluke Trgovačkog suda u Splitu.
U odnosu na tvrdnju o navodnom uskraćivanju komentara Carinske uprave u vezi sa predmetnim događajem ističemo da se Carinska uprava u vezi s konkretnim upitima očitovala, pri tome jasno navodeći da Carinska uprava, međutim, ne može dostaviti pojedinačne podatke koji se odnose na provedbu konkretnog carinskog postupanja, zbog eksplicitnih zakonskih odredbi koje navedeno onemogućuju i koje su propisane Carinskim zakonom i Zakonom o carinskoj službi.
Pisane vijesti
U cijelosti odbacujemo sve insinuacije u navedenom tekstu o navodnoj umiješanosti carinske službe u eventualna nezakonita postupanja sa predmetnom platformom te u odnosu na tvrdnje kojima se carinskoj službi predbacuje navodno uskraćivanje javnosti bitnih informacija o istome.
Naime, u konkretnom slučaju treba imati na umu da je odnosna roba-platforma bila predmetom carinskog postupka sa gospodarskim učinkom, odnosno postupka unutarnje proizvodnje čija je osnovna svrha da se strana roba koja se stavlja u navedeni postupak nakon obavljanja jedne ili više proizvodnih radnja ponovno izvozi u obliku dobivenih proizvoda, pri čemu je navedeni postupak unutarnje proizvodnje završen redovito, odnosno ponovnim izvozom robe i pri čemu se korisnik odobrenja u carinskom postupku pojavljivao na sasvim uobičajen način, odnosno isti je bio dužan i ovlašten provesti sve radnje koje postupak unutarnje proizvodnje podrazumijeva.
Pri tome, nadalje, treba voditi osobitog računa da je, sukladno carinskim propisima, korisnik postupka unutarnje proizvodnje u pravilu osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja izvodi proizvodne radnje ili osoba koja organizira njihovo izvođenje i koja ne mora biti vlasnik predmetne robe, te koji je kao takav odgovoran za pravilno izvođenje postupka uključujući i završetak istoga ponovnim izvozom robe pri čemu osoba inozemnog primatelja takve robe-dobivenih proizvoda, sa stajališta carinskih i trgovinskih propisa, također ne mora biti osoba stranog vlasnika iste, te, također, da u okolnostima nepostojanja sudskog naloga kojim se određuje zabrana raspolaganja robom glede iste nije bilo pravne osnove uskratiti provedbu ponovnog izvoza robe temeljem podnesenih carinskih isprava od strane korisnika postupka, a što je, napominjemo i osnovna svrha instituta unutarnje proizvodnje.
Također, kao osobito bitno za predmetni slučaj ističemo da okolnost korištenja nekih od propisanih carinskih postupaka sama po sebi ne implicira niti nužno determinira sadržaj određenog vlasničko-pravnog odnosa niti navedeno na bilo koji način proizlazi, niti s obzirom na pravnu narav istih, može proizlaziti iz sadržaja ovlaštenja carinske službe kao i određenje propisa carinskog prava u cjelini.
Ovo, naime, posebno ističemo obzirom da iz predmetnog članka proizlazi implicitna tvrdnja, posve nespojiva sa sadržajem i temeljnim smislom carinskih propisa, da Carinska uprava ima zakonski utemeljene dužnosti svojevrsnog arbitra u privatno-pravnim odnosima sudionika carinskog postupka i trećih osoba privatnog prava.
Jednako tako, kod ovakvog stanja stvari, to je očito da se sama okolnost da je korisnik odobrenja naveden u sadržaju podnesene carinske deklaracije za ponovni izvoz robe ne može ukazati na bilo koji način spornom niti ista može upućivati na bilo kakav propust carinskih tijela uz okolnost nepostojanja sudskog naloga dostavljenog nadležnoj carinarnici kojim bi se određivala sudska zabrana raspolaganja predmetnom robom, a koja potonja okolnost upravo i proizlazi i iz sadržaja samog predmetnog teksta u dijelu kojim se ukazuje na donesene odluke Trgovačkog suda u Splitu.
U odnosu na tvrdnju o navodnom uskraćivanju komentara Carinske uprave u vezi sa predmetnim događajem ističemo da se Carinska uprava u vezi s konkretnim upitima očitovala, pri tome jasno navodeći da Carinska uprava, međutim, ne može dostaviti pojedinačne podatke koji se odnose na provedbu konkretnog carinskog postupanja, zbog eksplicitnih zakonskih odredbi koje navedeno onemogućuju i koje su propisane Carinskim zakonom i Zakonom o carinskoj službi.
SLUŽBENIK ZA INFORMIRANJE - GLASNOGOVORNIK
Predrag Juratovac