- Objavljeno: 14.04.2010.
Reagiranje na članak objavljen u večernjem listu dana 13. travnja 2010. godine pod naslovom: „pečatom carine do milijuna“
Vezano uz tekst objavljen u Večernjem listu dana 13. travnja 2010. godine (6. i 7. strana) pod naslovom: „Pečatom carine do milijuna“ u kojem se iznose tvrdnje o navodnim propustima Carinske uprave prilikom odobravanja ulaska i izlaska platforme Key Manhattan u i iz carinskog područja Republike Hrvatske u nastavku dajemo demanti posve neutemeljenih i izrazito paušalnih tvrdnji iznesenih u navedenom članku sa zahtjevom za cjelovitom objavom istoga sukladno odredbama članka 40. i 41. Zakona o medijima (NNRH broj 59/04).
U cijelosti odbacujemo zlonamjerne navode u navedenom tekstu o navodnom propustu carinske službe, a poglavito navod da je, kako se ističe „iznenađujuća uloga carinskih tijela koja su nedvojbeno učinila propust prilikom ulaska i izlaska platforme iz Republike Hrvatske“.
S time u vezi ističemo da su takvi navodi sa stajališta primjene carinskih propisa pravno posve bespredmetni i predstavljaju očitovanje temeljnog nepoznavanja i neuvažavanja elementarnih instituta propisa carinskog prava, odnosno, u konkretnom slučaju, propisa koji uređuju područje primjene carinskih postupaka.
Naime, u konkretnom slučaju treba imati na umu da je odnosna roba-platforma bila predmetom carinskog postupka sa gospodarskim učinkom, odnosno postupka unutarnje proizvodnje čija je osnovna svrha da se strana roba koja se stavlja u navedeni postupak nakon obavljanja jedne ili više proizvodnih radnja ponovno izvozi u obliku dobivenih proizvoda.
Pri tome je u smislu propisa carinskog prava posve notorna okolnost da primjena postupka unutarnje proizvodnje podrazumijeva donošenje odobrenja nadležne carinarnice koje se donosi na zahtjev osobe koja izvodi proizvodne radnje ili osobe koja organizira njihovo izvođenje, kao i da je za pravilno izvođenje, pa tako i za završetak postupka u cijelosti odgovorna osoba korisnika odobrenja, odnosno osoba kojoj je u skladu s carinskim propisima izdano odgovarajuće odobrenje. Nadalje, posve notornim se ukazuje i da okolnost korištenja nekih od propisanih carinskih postupaka sama po sebi ne implicira niti nužno determinira sadržaj određenog vlasničko-pravnog odnosa niti navedeno na bilo koji način proizlazi, niti s obzirom na pravnu narav istih, može proizlaziti iz sadržaja ovlaštenja carinske službe kao i određenje propisa carinskog prava u cjelini, kako se to krajnje laički i posve neutemeljeno implicira predmetnim člankom.
S obzirom na navedeno, dakle, posve je nesporno da se u konkretnom slučaju radilo o postupku unutarnje proizvodnje koji je završen u redovitom postupku ponovnim izvozom robe pri čemu se korisnik odobrenja u carinskom postupku pojavljivao na sasvim uobičajen način, odnosno isti je bio dužan i ovlašten provesti sve radnje koje postupak unutarnje proizvodnje podrazumijeva.
Pri tome osobito ističemo i da mjesno nadležna carinarnica nije zaprimila nikakvu službenu obavijest o sudskoj ili bilo kojoj drugoj zabrani isplovljenja i o mogućem zadržavanju predmetne robe, odnosno zabrani raspolaganja, što, s obzirom na sve prethodno navedeno, znači da ista, posve je očito, nije imala bilo kakvu pravnu osnovu ili pravno-relevantan povod da ne odobri ponovni izvoz predmetne robe.
Dakle, ponavljamo da je korisnik postupka unutarnje proizvodnje u pravilu osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja izvodi proizvodne radnje ili osoba koja organizira njihovo izvođenje i koja ne mora biti vlasnik predmetne robe, te koji je kao takav odgovoran za pravilno izvođenje postupka uključujući i završetak istoga ponovnim izvozom robe pri čemu osoba inozemnog primatelja takve robe-dobivenih proizvoda, sa stajališta carinskih i trgovinskih propisa, također ne mora biti osoba stranog vlasnika iste, te, također, da u okolnostima nepostojanja sudskog naloga kojim se određuje zabrana raspolaganja robom glede iste nije bilo pravne osnove uskratiti provedbu ponovnog izvoza robe temeljem podnesenih carinskih isprava od strane korisnika postupka, a što je, napominjemo, i osnovna svrha (ratio legis) instituta unutarnje proizvodnje.
Kod ovakvog stanja stvari, to je očito da se sa stajališta primjene propisa carinskog prava i propisa kojima su uređena ovlaštenja carinske službe odnosi u vezi s ovim postupkom unutarnje proizvodnje i ponovnim izvozom robe, koja je bila predmetom istoga, ne ukazuju se spornima niti bi se takav zaključak mogao izvesti uz pretpostavku postojanja elementarnih spoznaja o temeljnom sadržaju i pravnoj naravi carinskih i drugih primjenjivih propisa.
Kod takvog stanja stvari, također, posve je jasno da se sama okolnost da je korisnik odobrenja naveden u sadržaju podnesene carinske deklaracije za ponovni izvoz robe ne može ukazati na bilo koji način spornom niti ista, kao što se to u članku krajnje zlonamjerno i pravno posve bespredmetno izrijekom navodi, može upućivati na bilo kakav propust carinskih tijela.
Nadalje, kako je predmetnim člankom istaknuto da se je Carinska uprava u vezi s konkretnim slučajem, to jest u vezi s pitanjem kako je bilo moguće da se navodni propust dogodi, očitovala sa navodima kojima je navedene podatke uskratila ističući da bi navedeno bilo u suprotnosti s eksplicitnim odredbama kako Carinskog zakona, Zakona o carinskoj službi, tako i Zakona o tajnosti podataka, ovom prigodom ponavljamo da u svezi traženja konkretnih informacija o provedbi carinskog postupanja pri naftnoj platformi „Key Manhattan“, Carinska uprava, postupajući temeljem obveza iz prethodno naznačenih propisa, nije u mogućnosti udovoljiti.
Međutim, ovom prigodom skrećemo pozornost i na krajnje neutemeljene konstrukcije iz odnosnog članka kojima se senzacionalno ukazuje na navodno „nezakonito postupanje carinske službe“ pri čemu se tako izvedeni zaključci u predmetnom članku mogu pripisati isključivo dramatičnom neuzimanju u razmatranje elementarnih načela propisa kojima se rukovodi ne samo Hrvatska, nego i carinske službe u europskim i svjetskim okvirima, te s time u vezi posve očito paušalnom, krajnje neprofesionalnom i zlonamjernom pristupu medijskom prikazivanju rada carinske službe.
Pisane vijesti
U cijelosti odbacujemo zlonamjerne navode u navedenom tekstu o navodnom propustu carinske službe, a poglavito navod da je, kako se ističe „iznenađujuća uloga carinskih tijela koja su nedvojbeno učinila propust prilikom ulaska i izlaska platforme iz Republike Hrvatske“.
S time u vezi ističemo da su takvi navodi sa stajališta primjene carinskih propisa pravno posve bespredmetni i predstavljaju očitovanje temeljnog nepoznavanja i neuvažavanja elementarnih instituta propisa carinskog prava, odnosno, u konkretnom slučaju, propisa koji uređuju područje primjene carinskih postupaka.
Naime, u konkretnom slučaju treba imati na umu da je odnosna roba-platforma bila predmetom carinskog postupka sa gospodarskim učinkom, odnosno postupka unutarnje proizvodnje čija je osnovna svrha da se strana roba koja se stavlja u navedeni postupak nakon obavljanja jedne ili više proizvodnih radnja ponovno izvozi u obliku dobivenih proizvoda.
Pri tome je u smislu propisa carinskog prava posve notorna okolnost da primjena postupka unutarnje proizvodnje podrazumijeva donošenje odobrenja nadležne carinarnice koje se donosi na zahtjev osobe koja izvodi proizvodne radnje ili osobe koja organizira njihovo izvođenje, kao i da je za pravilno izvođenje, pa tako i za završetak postupka u cijelosti odgovorna osoba korisnika odobrenja, odnosno osoba kojoj je u skladu s carinskim propisima izdano odgovarajuće odobrenje. Nadalje, posve notornim se ukazuje i da okolnost korištenja nekih od propisanih carinskih postupaka sama po sebi ne implicira niti nužno determinira sadržaj određenog vlasničko-pravnog odnosa niti navedeno na bilo koji način proizlazi, niti s obzirom na pravnu narav istih, može proizlaziti iz sadržaja ovlaštenja carinske službe kao i određenje propisa carinskog prava u cjelini, kako se to krajnje laički i posve neutemeljeno implicira predmetnim člankom.
S obzirom na navedeno, dakle, posve je nesporno da se u konkretnom slučaju radilo o postupku unutarnje proizvodnje koji je završen u redovitom postupku ponovnim izvozom robe pri čemu se korisnik odobrenja u carinskom postupku pojavljivao na sasvim uobičajen način, odnosno isti je bio dužan i ovlašten provesti sve radnje koje postupak unutarnje proizvodnje podrazumijeva.
Pri tome osobito ističemo i da mjesno nadležna carinarnica nije zaprimila nikakvu službenu obavijest o sudskoj ili bilo kojoj drugoj zabrani isplovljenja i o mogućem zadržavanju predmetne robe, odnosno zabrani raspolaganja, što, s obzirom na sve prethodno navedeno, znači da ista, posve je očito, nije imala bilo kakvu pravnu osnovu ili pravno-relevantan povod da ne odobri ponovni izvoz predmetne robe.
Dakle, ponavljamo da je korisnik postupka unutarnje proizvodnje u pravilu osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja izvodi proizvodne radnje ili osoba koja organizira njihovo izvođenje i koja ne mora biti vlasnik predmetne robe, te koji je kao takav odgovoran za pravilno izvođenje postupka uključujući i završetak istoga ponovnim izvozom robe pri čemu osoba inozemnog primatelja takve robe-dobivenih proizvoda, sa stajališta carinskih i trgovinskih propisa, također ne mora biti osoba stranog vlasnika iste, te, također, da u okolnostima nepostojanja sudskog naloga kojim se određuje zabrana raspolaganja robom glede iste nije bilo pravne osnove uskratiti provedbu ponovnog izvoza robe temeljem podnesenih carinskih isprava od strane korisnika postupka, a što je, napominjemo, i osnovna svrha (ratio legis) instituta unutarnje proizvodnje.
Kod ovakvog stanja stvari, to je očito da se sa stajališta primjene propisa carinskog prava i propisa kojima su uređena ovlaštenja carinske službe odnosi u vezi s ovim postupkom unutarnje proizvodnje i ponovnim izvozom robe, koja je bila predmetom istoga, ne ukazuju se spornima niti bi se takav zaključak mogao izvesti uz pretpostavku postojanja elementarnih spoznaja o temeljnom sadržaju i pravnoj naravi carinskih i drugih primjenjivih propisa.
Kod takvog stanja stvari, također, posve je jasno da se sama okolnost da je korisnik odobrenja naveden u sadržaju podnesene carinske deklaracije za ponovni izvoz robe ne može ukazati na bilo koji način spornom niti ista, kao što se to u članku krajnje zlonamjerno i pravno posve bespredmetno izrijekom navodi, može upućivati na bilo kakav propust carinskih tijela.
Nadalje, kako je predmetnim člankom istaknuto da se je Carinska uprava u vezi s konkretnim slučajem, to jest u vezi s pitanjem kako je bilo moguće da se navodni propust dogodi, očitovala sa navodima kojima je navedene podatke uskratila ističući da bi navedeno bilo u suprotnosti s eksplicitnim odredbama kako Carinskog zakona, Zakona o carinskoj službi, tako i Zakona o tajnosti podataka, ovom prigodom ponavljamo da u svezi traženja konkretnih informacija o provedbi carinskog postupanja pri naftnoj platformi „Key Manhattan“, Carinska uprava, postupajući temeljem obveza iz prethodno naznačenih propisa, nije u mogućnosti udovoljiti.
Međutim, ovom prigodom skrećemo pozornost i na krajnje neutemeljene konstrukcije iz odnosnog članka kojima se senzacionalno ukazuje na navodno „nezakonito postupanje carinske službe“ pri čemu se tako izvedeni zaključci u predmetnom članku mogu pripisati isključivo dramatičnom neuzimanju u razmatranje elementarnih načela propisa kojima se rukovodi ne samo Hrvatska, nego i carinske službe u europskim i svjetskim okvirima, te s time u vezi posve očito paušalnom, krajnje neprofesionalnom i zlonamjernom pristupu medijskom prikazivanju rada carinske službe.
SLUŽBENIK ZA INFORMIRANJE
GLASNOGOVORNIK
Predrag Juratovac