- Objavljeno: 13.10.2015.
Pravni i postupovni okvire za djelovanje Carinske uprave u oporezivanju motornih vozila - odgovor Jutarnjem listu
Interpretacija tematike iz područja oporezivanja motornih vozila kao i predmeta provedbe poreznih nadzora radi suzbijanja velikih poreznih prijevara zbog umanjivanja porezne osnovice posebnog poreza na motorna vozila s ciljem potpunog i točnog informiranja zainteresirane javnosti.
S obzirom iskazani interes medija u vezi za tumačenjem propisa kojima se regulira područje oporezivanja motornih vozila kao i o predmetima provedbe poreznih nadzora radi suzbijanja velikih poreznih prijevara zbog umanjivanja porezne osnovice posebnog poreza na motorna vozila, a u cilju potpunog i točnog informiranja javnosti nastavno se daju sljedeća pojašnjenja:
UVOD – POREZNA OSNOVICA POSEBNOG POREZA I DA LI POREZNO TIJELO UTVRĐUJE MALOPRODAJNU CIJENU VOZILA?
Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine", br. 15/2013 i 108/2013) uređen je sustav oporezivanja motornih vozila, a provedbeni mehanizmi uređeni su podzakonskim aktima, odnosno Pravilnikom o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine", br. 52/2013, 90/2013, 140/2013, 116/2014, 152/2014 i 31/2015).
Slijedom odredbi gore navedenih pravnih akata, porezna osnovica za utvrđivanje posebnog poreza za nova motorna vozila je prodajna cijena (maloprodajna cijena novog motornog vozila s carinom i PDV-om te bez posebnog poreza).
Sukladno članku 5. Pravilnika o PPMV-u prodajna cijena, odnosno porezna osnovica za utvrđivanje posebnog poreza za nova motorna vozila je cijena koju kao preporučenu prodajnu cijenu prijavljuju, za svako motorno vozilo određene marke, tipa, varijante i trgovačkog naziva proizvođač, predstavnički ured proizvođača u RH i trgovac koji je generalni zastupnik ili uvoznik određene marke motornih vozila.
Obavijesti o prodajnoj cijeni mora se dostaviti Carinskoj upravi najkasnije slijedećeg radnog dana nakon početka primjene prodajne cijene na tržištu u RH.
U obavijesti o prodajnoj cijeni (koja može biti u obliku cjenika) se uz marku, tip, varijantu i trgovački naziv novog motornog vozila navode vrsta goriva, radni obujam motora, vrsta mjenjača, snaga motora, prosječna emisija ugljičnog dioksida (CO2), razina emisija ispušnih plinova, broj vrata, prodajna cijena i datum primjene prodajne cijene.
Proizvođač, predstavnički ured i trgovac ne mogu Carinskoj upravi dostaviti izmjenu preporučene prodajne cijene prije proteka roka od 30 dana od dana kada je zaprimljena obavijest.
Dostavljena obavijest o prodajnoj cijeni primjenjuje se na sve trgovce koji u RH prodaju nova motorna vozila te marke.
Sistem prijave prodajnih cijena koje vrijede kao porezna osnovica za sva motorna vozila koja se prodaju u RH nužan je radi neutralnosti primjene ove vrste oporezivanja i sprječavanja da se cijene vozila i pridajući iznosi poreza prilagođavaju privilegiranim odnosima kupaca i prodavatelja.
U suprotnom ovaj porez bi bio neusklađen s načelima oporezivanja (pravednosti i neutralnosti) te bi se ujedno tržište rabljenih motornih vozila i sistem njihovog oporezivanja poremetio i bio neusklađen s pravnom stečevinom EU (koja zahtjeva da oporezivanje rabljenih vozila mora odražavati stvarno stanje tržišta, pri čemu je bitno da se cijene rabljenih vozila baziraju na stvarno iskazanim cijenama novih vozila).
Prijavljena prodajna cijena Carinskoj upravi (za svako motorno vozilo određene marke, tipa, varijante i trgovačkog naziva) vrijedi jednako za sve trgovce u RH kao porezna osnovica.
Jednostavno rečeno, porezna osnovica nema znak jednakosti sa maloprodajnom cijenom vozila.
Sve do sada navedeno potvrđuje da Carinska uprava kao porezno tijelo niti u kojem slučaju svojim postupanjem i primjenom zakonskih instituta ne određuje, niti može određivati maloprodajnu cijenu vozila.
Dapače, članak 5. Pravilnika o PPMV-u jasno određuje da:
− ako trgovac na računu o prodaji novog motornog vozila poreznom obvezniku iskažu cijenu nižu od prijavljene prodajne cijene (zbog primjene popusta ili slično), porezna osnovica za obračun posebnog poreza je važeća prijavljena prodajna cijena
− ako trgovac na računu o prodaji novog motornog vozila poreznom obvezniku iskažu cijenu višu od prijavljene prodajne cijene, tako iskazana cijena se smatra poreznom osnovicom za obračun posebnog poreza.
Navedeno podrazumijeva da trgovac motornih vozila može mijenjati konačnu cijenu vozila (npr. primijeniti popust umanjenjem marže ili sl.), ali nikako ne na račun posebnog poreza (davanja prema državi koje je uostalom sam prijavio putem cjenika).
Sukladno gore navedenom jasno proizlazi kako se bilo kojim poreznim propisom, pa tako i predmetnim Pravilnikom o posebnom porezu na motorna vozila sasvim očito ne može utjecati na prodajne cijene vozila.
DA LI SU MOGUĆE POREZNE PRIJEVARE I DA LI JE POREZNO TIJELO S TIME U VEZI DUŽNO POSTUPATI?
Dakle, nesporno je da trgovac može prodavati motorna vozila po nižoj ili po višoj cijeni od one koja je prijavljena Carinskoj upravi.
Međutim, u odnosu na određivanje porezne osnovice primjenjuju se prisilni porezni propisi, pa tako, između ostaloga, porezno tijelo utvrđuje i vjerodostojnost i pravilnosti iskaza porezne osnovice, a ako se u tijeku nadzora utvrdi da porezni obveznik zbog nepravilnog iskaza porezne osnovice netočno obračunava porez, rješenjem se utvrđuje ispravan iznos dužnog poreza.
Upravo zbog uočenih prijevarnih postupanja u praksi kojima se protuzakonito umanjivala porezna osnovica radi oštećenja državnog proračuna, intervenirano je dopunom Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila.
Međutim, čak i potpuno neovisno o toj dopuni Pravilnika, protuzakonito postupanje poreznih obveznika potpada pod odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, pa je temeljem tih propisa moguće u cijelosti provesti porezni nadzor.
U vezi s oporezivanjem posebnim porezom motornih vozila moguće su porezne prijevare, odnosno umanjivanje porezne osnovice radi netočnog obračuna posebnog poreza, a posljedično i oštećenje državnog proračuna.
S time u vezi, Carinska uprava, kao porezno tijelo, sukladno svojim ovlastima i djelokrugu rada u svakodnevnom radu primjenjivala je, primjenjuje i primjenjivati će institut utvrđivanja porezne osnovice, kao i naknadnog nadzora već utvrđene porezne osnovice.
Primjerice jedan od modusa poreznih prijevara koje je Carinska uprava uočila je prilagođavanje cijena pojedinih modela motornih vozila na uštrb iznosa posebnog poreza (umanjenjem porezne osnovice).
Navedeno se provodi na način da porezni obveznik najprije Carinskoj upravi prijavi prodajnu cijenu za određeni model vozila, a potom izmisli drugi trgovački naziv tog istog modela motornog vozila i interno oglasi drugu, i to nižu prodajnu cijenu kao da se radi o novom i drugačijem modelu vozila.
Dakle, drugi, tako izmijenjen trgovački naziv motornog vozila je u cijelosti izmišljen, odnosno iskonstruiran i ne pojavljuje se kao komercijalni proizvod na tržištu kojeg nudi i predstavlja proizvođač. Znači, iskonstruirani i izmišljeni model kao takav ne postoji izvorno, niti u promotivnim materijalima prodavatelja izdanim radi tržišne promocije na općoj razini, niti postoji na usporednim tržištima zemalja članica EU. Dapače, taj izmišljeni trgovački naziv ne postoji u službenom cjeniku poreznog obveznika i nije javno oglašavan radi prodaje, pa, dakle, i nije dostupan na tržištu svim kupcima.
U takvim okolnostima porezno tijelo je dužno utvrditi ispravnu poreznu osnovicu, pa i procjenom, pri čemu je jasno da je u konkretnom slučaju polazna osnovica za utvrđivanje ispravne porezne osnovice upravo ona cijena koju je sam porezni obveznik prijavio za modele vozila koji po svojim tehničkim karakteristikama odgovaraju izmišljenim, odnosno iskonstruiranim modelima.
Sve navedeno je, osobito podcrtavamo, posve sukladno temeljnim i općepoznatim načelima poreznog prava, pravnoj stečevini Europske unije te, jednako tako, i komparativno-pravnim rješenjima (EU države koje imaju vrijednost kao dio porezne osnovice), a pri tome je posve nesporno i da takav pravni režim sam po sebi ima potpuno neutralni učinak na bilo koje druge odnose.
Ne treba posebno naglašavati da je upravo navedeni pravni režim u doktrinarnom smislu posve sukladan svim pravnim režimima u kojima porezna osnovica ovisi o vrijednosti, pa je stoga posve izvjesno da porezno tijelo ne samo da može, nego je, dapače, i potpuno nesporno dužno provjeravati osnovanost iskazane porezne osnovice, a radi zaštite zakonitosti i načela vladavine prava te temeljnih financijskih interesa države, pa i poreznu osnovicu utvrđivati, pod propisanim uvjetima, i procjenom poreznog tijela (npr. u hrvatskom porezno-pravnom sustavu na vrijednosti se bazira čitav niz poreznih oblika, a u odnosu na sustav prijave maloprodajnih cijena ukazujemo na trošarinsko oporezivanje duhanskih prerađevina).
DA LI JE PRAVILNIKOM O POSEBNOM POREZU NA MOTORNA VOZILA OMOGUĆENO CARINSKOJ UPRAVI DA SAMOVOLJNO ODREĐUJE MALOPRODAJNE CIJENE MOTORNIH VOZILA I DA TAKO OGRANIČAVA PODUZETNIČKE SLOBODE?
Iz Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila takav zaključak nije moguć, a niti bi se , uostalom takvo što uopće moglo propisati bilo kojim poreznim propisom.
Predmetni Pravilnik, kao i svaki kompleksniji pravni propis, koristi tehničke pojmove te predstavlja nomotehničku cjelinu koju treba cjeloviti čitati i tumačiti.
Zbog toga nije moguće u tumačenju čitanju ovoga propisa, kao i bilo kojeg drugog, izdvajati samo dijelove pojedinih odredbi i iste prikazivati izdvojeno i krajnje mehanički, jer takvo tumačenjem izvan konteksta može ukazivati na manipulaciju.
Tako je potpuno pogrešno i tumačenje samo članka 5. ovoga Pravilnika u kontekstu da isti (članak 5. stavak 12.) omogućava Carinskoj upravi da trgovcima nameće cijena vozila.
Navedenom odredbom članak 5. stavka 12. Pravilnika je propisano:
„(12) Ako su proizvođač, predstavnički ured i trgovac koji je generalni zastupnik ili uvoznik određene marke motornih vozila u Republici Hrvatskoj Središnjem uredu dostavili obavijest o preporučenoj prodajnoj cijeni bez iskazanoga posebnog poreza novog motornog vozila određene marke, tipa, varijante i trgovačkog naziva, u kojoj je prodajna cijena iskazana u manjem iznosu od one koja se razumno može postići na hrvatskom tržištu ili su dostavljeni podaci o tipu, varijanti i trgovačkom nazivu koji ne predstavljaju proizvođačevu uobičajenu ponudu ili ako se osnovano može zaključiti da je prodajna cijena iskazana u manjem iznosu kako bi se ostvario nedopušteni probitak u sudjelovanju na javnom natječaju, flotnoj prodaji ili sl., Carinska uprava će utvrditi preporučenu cijenu takvog motornog vozila procjenom, uzimajući u obzir cijene drugih motornih vozila istog proizvođača, predstavničkog ureda i trgovca koji je generalni zastupnik ili uvoznik određene marke motornih vozila u Republici Hrvatskoj te cijene istog ili sličnog motornog vozila u drugim zemljama članicama Europske unije, te će se smatrati da takav proizvođač, predstavnički ured i trgovac netočno obračunava posebni porez. Ova odredba se primjenjuje i na sva motorna vozila koja se prodaju na temelju preporučene prodajne cijene dostavljene Središnjem uredu prije stupanja na snagu ovoga stavka."
Jasno je, dakle, da će Carinska uprava u navedenom primjeru slučaju iz članka 5. stavka 12. predmetnog Pravilnika utvrditi preporučenu cijenu motornog vozila procjenom, odnosno utvrditi poreznu osnovicu, a ne maloprodajnu cijenu vozila.
Pri tome valja čitati cjelokupni i zakonski tekst i tekst Pravilnika i uvidjeti sadržaj korištenih pravno-tehničkih pojmova – tada je jasno da se gornja odredba jasno referira na poreznu osnovicu (kako je gore navedeno: „sukladno članku 5. Pravilnika o PPMV-u prodajna cijena, odnosno porezna osnovica za utvrđivanje posebnog poreza za nova motorna vozila je cijena koju kao preporučenu prodajnu cijenu Carinskoj upravi prijavljuju za svako motorno vozilo određene marke, tipa, varijante i trgovačkog naziva proizvođač, predstavnički ured proizvođača u RH i trgovac koji je generalni zastupnik ili uvoznik određene marke motornih vozila").
Dakle, jasno je da se navedeno postupanje odnosi na primjenu porezno-pravnih instituta, odnosno na utvrđivanje procjenom preporučene cijene kao porezne osnovice isključivo i samo i isključivo u svrhu pravilnog određivanja porezne osnovice, a ne na nametanje bilo kakve prodajne cijene trgovcima motornih vozila.
Niti jedan postupak koji provodi Carinska uprava s ciljem utvrđivanja ispravno iskazane porezne osnovice bilo u redovitom postupanju ili naknadom provjerom, nema bilo kakve veze sa sudjelovanjem poreznog obveznika u distribuciji robe i drugim postupcima pa tako i sa sudjelovanjem poreznog obveznika u postupcima tržišnog natjecanja. Isto jasno ukazuje da postupci koje provodi Carinska uprava nisu u koliziji niti narušavaju slobodu tržišta i slobodno određivanje cijena za robu na tržištu, a čemu dodatno svjedoči i ostvarene aktivnosti distributera motornih vozila a koju su se odvijale sukladno odredbama predmetnog Pravilnika.
Isto tako, Carinska uprava dužna osigurati primjenu načela oporezivanja koja su propisana odredbama Općeg poreznog zakona i općim načelima prava, pa tako i u odnosu na primjenu načela zabrane retroaktivne primjene propisa, pa je u tom smislu nesporno da retroaktivna primjena propisa nije moguća, niti je u konkretnom slučaju do retroaktivne primjena propisa uopće došlo.
OSVRT NA MIŠLJENJE AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA
Dana 2. listopada 2015. godine u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi zaprimljeno je mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja izdano u povodu podneska jednog trgovačkog društva koje se u bitnome odnosi na odredbu članka 5. stavka 12. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila.
Navedeno mišljenje, koje nema pravno obvezujući karakter i prije čijeg donošenja nije traženo bilo kakvo očitovanje Ministarstva financija (što je potpuno neuobičajena praska), niti u kojem slučaju ne upućuje da bi navedena odredba Pravilnika bila nesukladna s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, nego se njima u bitnome navodi da:
„...Agencija smatra kako s aspekta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja određivanje prodajne cijene od strane Carinske uprave, nije poželjno."
Kako prije donošenja predmetnog mišljenja Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nije zatražila očitovanje Ministarstva financija, ono je uputilo Agenciji dopis s pojašnjenjima obzirom da Agencija prije izdavanja mišljenja nije imala uvid u argumente obje strane tumačeći istovremeno odredbe poreznog prava protivno temeljnom smislu i osnovnom sadržaju relevantnih porezno-pravnih pravila.
U nastavku donosimo dio predmetnog dopisa Ministarstva financija upućenog Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja:
...razvidno je da predmetnim mišljenje apostrofirana odredba članka 5. stavka 12. predmetnog Pravilnika niti u kojem slučaju ne znači da Carinska uprava određuje maloprodajne cijene vozila.
Navedenom odredbom je propisano:
„(12) Ako su proizvođač, predstavnički ured i trgovac koji je generalni zastupnik ili uvoznik određene marke motornih vozila u Republici Hrvatskoj Središnjem uredu dostavili obavijest o preporučenoj prodajnoj cijeni bez iskazanoga posebnog poreza novog motornog vozila određene marke, tipa, varijante i trgovačkog naziva, u kojoj je prodajna cijena iskazana u manjem iznosu od one koja se razumno može postići na hrvatskom tržištu ili su dostavljeni podaci o tipu, varijanti i trgovačkom nazivu koji ne predstavljaju proizvođačevu uobičajenu ponudu ili ako se osnovano može zaključiti da je prodajna cijena iskazana u manjem iznosu kako bi se ostvario nedopušteni probitak u sudjelovanju na javnom natječaju, flotnoj prodaji ili sl., Carinska uprava će utvrditi preporučenu cijenu takvog motornog vozila procjenom, uzimajući u obzir cijene drugih motornih vozila istog proizvođača, predstavničkog ureda i trgovca koji je generalni zastupnik ili uvoznik određene marke motornih vozila u Republici Hrvatskoj te cijene istog ili sličnog motornog vozila u drugim zemljama članicama Europske unije, te će se smatrati da takav proizvođač, predstavnički ured i trgovac netočno obračunava posebni porez. Ova odredba se primjenjuje i na sva motorna vozila koja se prodaju na temelju preporučene prodajne cijene dostavljene Središnjem uredu prije stupanja na snagu ovoga stavka."
Jasno je, dakle, da će Carinska uprava u navedenom slučaju iz članka 5. stavka 12. predmetnog Pravilnika utvrditi preporučenu cijenu motornog vozila procjenom, odnosno utvrditi poreznu osnovicu, a ne maloprodajnu cijenu vozila.
Pri tome je jasno da se navedeno postupanje odnosi na primjenu porezno-pravnih instituta, odnosno na utvrđivanje procjenom preporučene cijene kao porezne osnovice isključivo i samo u svrhu pravilnog određivanja porezne osnovice, a ne na nametanje bilo kakve prodajne cijene trgovcima motornih vozila.
Međutim, čak i neovisno o toj potpuno nespornoj interpretaciji ove pravne norme (sistemskoj, gramatičkoj i teleološkoj), odredbom članka 5. stavaka 4. i 5. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila potpuno jasno i eksplicitno je propisano da:
-
ako trgovac na računu o prodaji novog motornog vozila poreznom obvezniku iskažu cijenu nižu od prijavljene prodajne cijene (zbog primjene popusta ili slično), porezna osnovica za obračun posebnog poreza je važeća prijavljena prodajna cijena
-
ako trgovac na računu o prodaji novog motornog vozila poreznom obvezniku iskažu cijenu višu od prijavljene prodajne cijene, tako iskazana cijena se smatra poreznom osnovicom za obračun posebnog poreza.
S obzirom na navedeno, potpuno je nesporno da okolnost utvrđivanja procjenom porezne osnovice niti u kojem slučaju ne može biti sporno s gledišta propisa o zaštititi tržišnog natjecanja.
Slijedom svega navedenoga te kako prije donošenja predmetnog mišljenja Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nije zatražila očitovanje Ministarstva financija, molimo da se prema načelu kontradiktornog i konfrontacijskog pristupa pravnoj materiji ovim podneskom istaknuta pojašnjenja uzmu u obzir te da Agencija izda odgovarajuće mišljenje."
Jasno je dakle da je, po našem mišljenju, u svom nepotpunom očitovanju na upit stranke (prije čijeg izdavanja sukladno proceduri nije zatraženo očitovanje Ministarstva financija, iz nama nepoznatih razloga) Agencija, poistovjećuje utvrđivanje porezne osnovice s određivanjem maloprodajne cijene. Takvo izdano neprecizno mišljenje, može izazvati različita tumačenja i istoga, do čega ne bi došlo da je ostvarena komunikacije Agencije s Carinskom upravom.
Dakle, zbog navedenog postupka te nepreciznog i nepotpunog mišljenja Agencije, Ministarstvo financija uputilo je Agenciji dopis s pojašnjenjima te je zatražilo izdavanje dopune mišljenja u cilju preciziranja tumačenja stava Agencije u odnosu na dostavljeni upit stranke. Navodimo kako i postojeće mišljenje niti u kojem slučaju ne znači da je predmetni porezni propis u suprotnosti s propisima o zašiti tržišnog natjecanja.
ZAKLJUČNO:
Carinska uprava kao porezno tijelo je dužno provjeravati pravilnost od poreznog obveznika iskazane porezne osnovice, a radi zaštite zakonitosti i načela vladavine prava te temeljnih financijskih interesa države. Isto tako, kada činjenice i okolnosti pojedinih slučajeva ukazuju na moguće zlouporabe porezno tijelo je dužno poreznu osnovicu utvrđivati, pod propisanim uvjetima.
S time u vezi pogrešne interpretacije normi i pravila postupanja kojima se način rada poreznog tijela nastoji prikazati kao arbitrarno, nezakonito i ograničavajuće za poduzetničke slobode nema osnova ni uporišta u nijednom propisu koji je na snazi u Republici Hrvatskoj, a koji se primjenjuje u okviru postupka oporezivanja općenito, pa tako i u okviru oporezivanja motornih vozila.
S obzirom na navedeno i znatnu kompleksnost materije, a radi objektivnog informiranja javnosti i izbjegavanja jednostranog interpretiranja predmetne tematike, ovim putem pozivamo sve predstavnike zainteresiranih medija, da se neposredno obrate Carinskoj upravi radi davanja pojašnjenja i očitovanja te jasnog interpretiranja predmetnog postupanja u okviru oporezivanja motornih vozila.
Kako smo uvjereni da je profesionalno pravilo i načelo dobrog novinarstva istraživački obraditi pojedinu temu uvažavajući višestrano, cjelovito i mjerodavno očitovanje na postavljene teze, nadamo se da ćete prethodno dostavljeni tekst uzeti u obzir smatramo da smo u istome tekstu razjasnili pravne i postupovne okvire za djelovanje Carinske uprave u oporezivanju motornih vozila.