U vezi s netočnim i paušalnim tvrdnjama iznesenih u članku objavljenom u Nacionalu, broju 744, od 16. veljače 2010. godine, na stranicama 24, 25, 26 i 27, potpisanog od strane novinara Plamenka Cvitića, pod naslovom „Barišićeve carinske afere pod istragom“, iznesene su neprovjerene i neistinite informacije, te u svrhu potpunog razjašnjenja svih netočnih i neprimjerenih konotacija koje proizlaze iz navedenog članka, radi objektivnog izvješćivanja javnosti smatramo potrebnim ukazati na slijedeće činjenice te stoga demanti državnog tajnika ravnatelja Carinske uprave g. Mladena Barišića nastavno donosimo u cijelosti.
„Naime, povodom paušalnih navoda koji su izneseni, a u odnosu na moje napredovanje u hijerarhiji Carinske uprave, ističem da sam u Ministarstvo financija, Carinskoj upravi započeo s radom 1970. godine, kao carinik pripravnik, potom kao ovlašteni carinski službenik, zatim kao viši stručni suradnik, te carinski inspektor, uslijedilo je i rasporedno rješenje na mjesto upravitelja Carinarnice Zagreb, potom zamjenika direktora Carinske uprave, te pomoćnika ravnatelja Carinske uprave, kao i radno mjesto višeg savjetnika, načelnika Odjela, da bih 05. siječnja 2004. godine nakon više od 33 godina radnog staža u Carinskoj upravi bio imenovan za ravnatelja Carinske uprave od strane Vlade Republike Hrvatske, kao što sam 17. siječnja 2008. godine imenovan od Vlade RH za državnog tajnika, ravnatelja Carinske uprave, te ponovno 30. srpnja 2009. godine za državnog tajnika, ravnatelja Carinske uprave. Iz prethodno navedenog razvidno je da sam u Carinskoj upravi proveo cijeli svoj radni vijek, te me nitko, još jednom ponavljam, u Carinsku upravu „nije doveo“.
Nadalje, u potpunosti odbacujem navode kojima se u podnaslovu članka „Splitska carinarnica plaća najam privatnoj tvrtki“ nastoji javnosti plasirati netočna informacija, te iako smo na ovu temu dali brojne izjave ispred Carinske uprave još jednom ponavljamo.
Člankom 5. stavkom 2. tada važećeg Zakona o carinskoj službi propisano je da se za obavljanje poslova iz djelokruga rada carinarnice osnivaju carinske ispostave, kao unutarnje ustrojstvene jedinice carinarnica. Člankom 9. cit. Zakona propisano je da će se unutarnje ustrojstvo Carinske uprave propisati Uredbom Vlade Republike Hrvatske o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija. Tako je, sukladno odredbi članka 14. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija (NNRH, broj 138/06), ustrojena Carinska ispostava II Dugopolje (robna), te je na temelju članka 5. stavka 6. cit. Zakona o carinskoj službi ministar financija donio rješenje kojim je odredio početak rada Carinske ispostave II Dugopolje od dana 7. srpnja 2008. godine.
Opisanim radnjama Carinska ispostava II Dugopolje postala je integralnim dijelom ustrojstvenog sustava Carinarnice Split u kojoj su stvoreni svi potrebni uvjeti kako bi se službeno postupanje u cijelosti odvijalo u skladu s propisanim uvjetima za urednu i zakonitu provedbu carinskih procedura, te sukladno potrebama svih sudionika u carinskom postupku.
Carinska uprava provela je i postupak za zakup poslovnog prostora za potrebe Carinarnice Split, Carinske ispostave II Dugopolje na način da je prikupila četiri ponude. Najpovoljnijom ponudom ocjenjena je ponuda trgovačkog društva PAN-PAPIRNA INDUSTRIJA d.o.o. iz Zagreba. Carinska uprava zaključila je Ugovor o zakupu poslovnog prostora s trgovačkim društvom PAN-PAPIRNA INDUSTRIJA d.o.o. iz Zagreba nakon dobivene suglasnosti Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, za zaključivanje ugovora o zakupu poslovnog prostora. Pri tom ističemo da je prostor koji je ponudilo spomenuto trgovačko društvo odabran iz razloga što osigurava kapacitete za obavljanje poslova iz propisima utvrđenih nadležnosti Carinske ispostave II Dugopolje. Navedeni poslovni prostor zakupljen je po cijeni od 1,00 kn/mjesečno, uvećano za porez na dodanu vrijednost te režijske troškove nastale po osnovi korištenja spomenutog poslovnog prostora, te ne stoje Vaši navodi da država kao podstanar svakog mjeseca plaća izdašnu najamninu.
Nastavno u potpunosti odbacujem navod da su hrvatski prijevoznici „zbog sumnjivih odluka carine prisiljeni plaćati reket“ za kako navodite u Vašem članku „tzv. carinske terminale“. Naime, i na ovu temu više puta smo izvijestili javnost da se problematika naplate naknade odnosi isključivo na naknade koje privatni vlasnici i držatelji terminala naplaćuju za korištenje parkirališnih i drugih prostora u privatnom vlasništvu, na koje Carinska uprava nije nadležna utjecati. S druge strane naknade koje su se temeljem odluke Ministarstva financija naplaćivala za potrebe izgradnje i održavanja graničnih prijelaza – i to za korištenje terminala na ulazu ili izlazu u/iz Republike Hrvatske, ukinute su tijekom 2008. godine (ukinuto 1. ožujka na izlazu iz RH, odnosno 1. svibnja na ulazu).
Iz naprijed navedenih činjenica proizlazi da navode pod gore označenim naslovom odbacujemo kao neistinite.
Također, u potpunosti odbacujem kao netočan navod u odnosu na citiram „… zataškani slučaj velikog šverca čokolade iz veljače 2004….“ iz razloga što nikakvog zataškavanja u mome mandatu nije bilo, već sam suprotno tome, prvi pokušaj zlouporabe položaja od strane odgovorne osobe, na početku moga mandata u startu razotkrio, onemogućio, te protiv istog proveo disciplinski postupak, koji je rezultirao prestankom državne službe po sili zakona, a što je razvidno iz dokumentacije koju posjeduje Carinska uprava.
Naime, odmah po imenovanju na položaj ravnatelja Carinske uprave, temeljem tada važećeg Zakona o carinskoj službi, dana 05.01.2004. godine ovlastio sam pročelnika Carinarnice Zagreb, da odmah po zaprimljenoj obavijesti MUP-a, PU Zagrebačke od 13.02.2004. godine podnese Prvostupanjskom disciplinskom sudu Carinarnice Zagreb prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv carinskog službenika Z.M., iz razloga što je dana 30.01.2004. godine, neovlašteno i protivno propisanom carinskom postupku za puštanje robe u slobodan promet samoinicijativno i bez znanja kontrolora uzeo JCD za uvoznika po kojoj je prijavljena roba i to: 33 koleta papira u rolama u vrijednosti od 3.098,76 € i bez da je izvršio obveznu provjeru vrste robe i broj koleta i zatražio potvrdu sanitarnog inspektora o zdravstvenoj ispravnosti robe; na taj način pustio je u slobodan promet i robu koja nije prijavljena, a nalazila se u kamionu: razne vrste čokolade i bombona u vrijednosti od 55.699,11 €, te je omogućio uvozniku preuzimanje neprijavljene robe, te plaćanje carinskog duga u manjoj svoti za 264.491,27 kn, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 38. st. 1. toč. 1. tada važećeg Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Pritom je za naglasiti da je protiv već gore spomenutog carinskog službenika Z.M., bio pokrenut disciplinski postupak iz razloga što je imenovani zloupotrijebio položaj i ovlasti u službi, a zbog postupanja protivnog propisanom propisu za puštanje robe u slobodan promet za uvoznika, a odnosilo se na JCD u periodu za 09., 10., 11. i 12. mj. 2003. godine, te za prvu polovicu siječnja 2004. godine.
Prvostupanjski disciplinski sud Carinarnice Zagreb donio je dana 28.05.2004. godine Odluku kojom carinskog službenika Z.M. proglašava krivim za počinjenju tešku povredu službene dužnosti te mu izrekao kaznu – prestanak državne službe.
Nakon konačnosti cit. Odluke, Ministarstvo financija, Carinska uprava donijelo je rješenje o prestanku državne službe po sili zakona za carinskog službenika Z.M.
Odluka Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinarnice Zagreb potvrđena je od strane Drugostupanjskog disciplinskog suda i od strane Upravnog suda RH.
Sva rješenja koja je donijela Carinska uprava, potvrđena su od strane Upravnog suda RH.
Iz svega navedenog slijedi da ne samo da nisam zataškao, već sam naprotiv procesuirao odgovorne za šverc čokolade koji je nastao u vremenu prije nego sam stupio na funkciju ravnatelja Carinske uprave. Stoga i ovaj navod o zataškavanju u potpunosti odbacujem kao neistinit.
Nastavno na iznijete navode o „…slučaju iz prosinca 2003. kad je otkriven pokušaj švercanja 1700 mobilnih uređaja…“ ističem da tada nisam niti obnašao dužnost ravnatelja Carinske uprave, te obzirom na nedostatak pobližih informacija, sukladno informacijama koje su mi dale stručne službe uvidom u spis predmeta vjerujem da se najvjerojatnije radi o predmetu izvoza mobilnih aparata (VIPme i SIMPA paketi), a u kojem je Carinska uprava poduzela sve radnje u smislu utvrđivanja eventualnog krijumčarenja mobilnih aparata te je zatražila pomoć administracije Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju čijeg je odgovora utvrđeno da se ne radi o krijumčarenju, pošto je roba prijavljena carinskoj službi Federacije Bosne i Hercegovine.
Nadalje, u svezi navoda kojim se opetovano insinuira zataškavanje u odnosu na citiram „…Bregana...šleper s 25 tona tekstila…“ ističem da je slučaj šverca 25 tona tekstila iz veljače 2007. godine bio također predmetom disciplinskog postupka, a što je rezultiralo izricanjem kazne protiv odgovornog carinskog službenika na CI Bregana koji je propustio evidentirati pošiljku u informacijski sustav u trenutku prijelaza preko granične crte, te ukazujem da su carinske pristojbe bile naplaćene podnošenjem carinske deklaracije na Carinskoj ispostavi Jankomir.
Također, iako tada nisam obnašao dužnost ravnatelja Carinske uprave odbacujem kao netočne navode o „…prodaji 160 tona kave nepoznatoj tvrtki…“ , a utemeljeno na dokumentaciji koju posjeduje Carinska uprava, a iz koje je razvidno da je temeljem mišljenja Središnjeg ureda Carinske uprave, u kojem je Središnji ured definirao kao najpovoljnijeg ponuđača trgovačko društvo „TIPO SPLIT“ d.o.o., uz potpis tadašnjeg ravnatelja od 14. ožujka 2003.g., Carinarnica Zagreb, prodala predmetnu kavu, kao najpovoljnijem ponuđaču navedenoj tvrtci i ostvarila prihod od 1.251.000,00 kn koji je uplaćen na račun Ministarstva financija, Carinske uprave, depozita Carinarnice Zagreb.
Za naglasiti je da se navodi, koje već duže vrijeme pojedinci plasiraju u javnosti o švercu kave, naftnih derivata i cigareta, odnose na događaje iz 2003. godine, znači vremenu prije nego što sam preuzeo dužnost ravnatelja Carinske uprave, ali se isti i nadalje nastoje prezentirati kao propusti u mome mandatu, što u potpunosti odbacujem iz razloga što se i ovim traženjem ispravka objavljenje informacije u Vašem članku jasno daju obrazloženja da sam u svim slučajevima pokrenuo radnje u svrhu pokretanja disciplinske odgovornosti protiv odgovornih osoba. Također, naglašavam da su ove teme bile predmetom razmatranja Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije, te da je sukladno Zaključcima sa sjednice navedenog Vijeća iz travnja 2009. godine, razvidno da ovakvi navodi nemaju nikakvog utemeljenja u odnosu na moju odgovornost.
No, kako se učestalo nastoji dezinformirati javnost u odnosu na citiram „… vrlo slabom nadzoru domaće duhanske industrije…“ želim istaknuti i slijedeće.
Nadzor poslovanja tvrtke TDR d.o.o. Rovinj, od strane Carinske uprave, osiguran je na više razina.
Prva razina je nadzor markica prilikom distribucije iz glavnog u pomoćni trezor koja se odvija pod nadzorom carinskih službenika te nadzor uporabe distribuiranih markica. Pritom, carinski službenici prate, evidentiraju i distribuiraju nadzorne markice. Njihove službene prostorije predstavljaju ''pomoćni trezor'' koji je kao takav formiran unutar proizvodnog pogona tvrtke TDR d.o.o. Rovinj. U navedeni ''pomoćni trezor'' mogu ulaziti isključivo carinski službenici s posebnim ovlaštenjem za ''rukovatelja pomoćnog trezora''. Tim nadzorom upravlja Odjel za trošarine.
Drugu razina nadzora, provode carinski službenici na način da kontroliraju uporabu markica u proizvodnji, odnosno na strojevima i uređajima za označavanje paketića cigareta markicama, te očevid svih pomoćnih prostora u TDR-u (skladišta, ukrcajne rampe).
Treća razina nadzora predstavlja neposredan nadzor ukrcaja cigareta za inozemna tržišta. U predmetnom nadzoru, carinski službenici pored nadzora ukrcaja količine i vrste cigareta, metodom uzoraka utvrđuju da li određena pošiljka sadrži markice inozemne države koje su deklarirane u carinskoj deklaraciji. Za navedeni nadzor odgovorni su carinski službenici raspoređeni u carinskoj ispostavi, koja obavlja uvozno izvozno carinjenje.
Svi navedeni oblici nadzora provodili su se prethodno u pogonu tvrtke TDR d.o.o. u Rovinju te nakon preseljenja, od 2007. godine i u pogonu u Kanfanaru.
Svi navedeni nadzori provode se kontinuirano kao i druge mjere provjera iz nadležnosti rada Carinske uprave.
Iz navedenih činjenica proizlazi da navode pod gore označenim naslovom odbacujem kao neistinite.
Vezano za navode koji se odnose na odnos između pročelnika carinarnica i državnog tajnika, ravnatelja Carinske uprave navodim da su isti isključivo poslovne naravi, a o postupanju i hijerarhijskom odnosu ti poslovni odnosi regulirani su Zakonom o carinskoj službi, Zakonom o državnim službenicima, Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija, Sistematizaciji radnih mjesta u Carinskoj upravi, te sve druge insinuacije odbacujem kao neistinite.
Što se tiče postupanja same pročelnice Carinarnice Šibenik ističem da je temeljem mog Naloga izvršen unutarnji nadzor nad ispravnošću postupanja Carinarnice Šibenik u odnosu na tvrtku Omega Nova, te je provedenim nadzorom zaključeno da je carinarnica poduzela sve zakonski propisane mogućnosti naplate carinskog duga, u skladu s člankom 229. Carinskog zakona.
Također, odbacujem i kao potpuno netočne navode iznijete u podnaslovu „Barišić će biti svjedok u sudskom sporu koji je pokrenula talijanska tvrtka zbog šverca šećera„ iz razloga koje nastavno navodim.
Šećer koji je predmet navedenog spora proizveden je u šećerani „ IPK Osijek“ u kampanji 2001. godine, a izvezen kao šećer hrvatskog preferencijalnog podrijetla u periodu od 14.09.2001.g. do 17.09.2002.g. u zemlje članice EU: Italiju, Grčku, Austriju i Njemačku, uz napomenu da je izvoz obavljen dvije godine prije mog mandata na mjesto ravnatelja Carinske uprave.
Razlog za povlačenje certifikata EUR-1 kojim se dokazivalo preferencijalno podrijetlo šećera temeljilo se na činjenicama utvrđenim kontrolom od strane carinskih organa RH i službenih osoba OLAF-a (koji je također provodio kontrolu u RH u IPK Osijek) da je šećer od šećerne repe miješan u proizvodnji sa šećerom od šećerne trske i na taj način se kontaminirao u pogledu hrvatskog podrijetla u silosima izvoznika. Izvezeni šećer na taj je način izgubio status proizvoda hrvatskog preferencijalnog ( povlaštenog )podrijetla .
Postupak povlačenja certifikata u skladu je sa nalazom predstavnika OLAF-a prema Zapisniku o utvrđenom činjeničnom stanju, a koje su potvrđene Zapisnikom carinskih inspekcijskih službi RH koji je prethodio Zapisniku OLAF-a. Povlačenje certifikata imalo je kao posljedicu naplatu carinskih pristojbi uvoznicima u EU, između kojih je i uvoznik Agrimpex S.R.L. Export Import iz Italije.
Postupak povlačenja certifikata o podrijetlu koje sam potpisao bilo je u skladu s obvezama RH u provođenju Privremenog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u provođenju kojeg carinske službe zemalja potpisnica (zemlje članice EU i RH) imaju veliku odgovornost.
U cilju zaštite financijskih interesa EU ispravna primjena propisa iz nadležnosti rada carinske službe pod nadzorom je nadležnih tijela Unije, između kojih važnu ulogu ima OLAF tj. Ured za sprječavanje prijevara.
Donošenje navedene ispravne odluke o povlačenju certifikata bilo je od izuzetne važnosti za potvrdu vjerodostojnosti državne administracije RH u trenutku kada je Europska komisija provjeravala ispunjenje uvjeta za avis koji je uskoro i uslijedio, što je vidljivo i iz dokumenata Europska komisija i nadležnih tijela RH.
Iz svega prednje navedenog razvidno je da je carinska služba za vrijeme moga mandata poduzela sve potrebne zakonske mjere iz svoje nadležnosti, te da se događaji o kojima pišete odnose na vrijeme prije moga postavljenja na dužnost ravnatelja Carinske uprave, iz čega proizlazi činjenica da bi shodno tome predmetne događaje trebali pojasniti oni koji su u tome vremenu vršili dužnost iz koje je proizlazila i borba tj. te sprječavanje svih oblika prekograničnog kriminala.
Kao dokaz ovdje navodim ocjene Europske komisije koje su donesene u postupku usklađivanja i praktične provedbe zakonodavstva Europske unije. Naime, carinska služba RH u proteklom je razdoblju uložila znatne napore u cilju zadovoljenja strogih kriterija koji su uvjetovani od strane Europske Komisije za ulazak RH u EU. Nakon nekoliko promatračkih misija zatvoreno je poglavlje 29. Carinska Unija s ocjenom o odličnoj organizacijskoj strukturi Carinske uprave, u kojoj je, kako je istaknuto od strane Europske komisije, zaposleno sposobno, profesionalno i predano osoblje na svim razinama njene organizacije s visokom razinom poznavanja carinskih postupaka.
I na kraju posebno naglašavam da su svi navodi izneseni u Vašem listu od 16.02.2010. pod nazivom „Barišićeve carinske afere pod istragom“, a koji dovode položaj državnog tajnika, ravnatelja Carinske uprave, carinsku službu i sve carinske službenike u vezu sa pojmovima „kriminala“, „sumnje u kriminal“, „zataškavanja“, odnosno „sumnjivog pogodovanja“, netočni, neistiniti i neutemeljeni, a isti štete kako ugledu državnog tajnika, ravnatelja Carinske uprave, tako i ugledu carinske službe i ugledu svih carinskih službenika koji odgovorno obavljaju vrlo složene i zahtjevne poslove i zadaće, a u cilju zaštite i sigurnosti tržišta i društva, kao i efikasnog prikupljanja javnih prihoda, te stvaranja najpovoljnijih uvjeta za razvoj gospodarstva i olakšavanje trgovine“.
DRŽAVNI TAJNIK
RAVNATELJ CARINSKE UPRAVE
Mladen Barišić
Pisane vijesti
