Za razliku od povlaštenih (preferencijalnih) pravila podrijetla čija je svrha primjena povlaštene stope carine za robu koja zadovoljava pravila stjecanja podrijetla i koju prati pravovaljani dokaz o povlaštenom podrijetlu robe, nepovlaštena pravila, kao što i samo ime kaže, ne služe za primjenu povlaštene stope već predstavljaju „ekonomsku“ nacionalnost robe i služe za pravilnu primjenu mjera trgovinske politike pri uvozu, navedenih u čl. 59-61. Carinskog zakonika Unije (
link). Isto se odnosi na npr.:
- antidampinške i kompenzacijske carine;
- uvozne i izvozne kvote za određene zemlje;
- embargo i druge zabrane ili ograničenja kojima su pogođene pojedine zemlje;
- izvozne poticaje u okviru Zajedničke poljoprivredne politike i sl.
Nepovlaštena pravila koriste se i za razne druge potrebe. Ista nisu međunarodno harmonizirana. Kako pravila nisu harmonizirana tako svaka država propisuje svoja vlastita pravila stjecanja nepovlaštenog podrijetla i uvjete koje moraju biti zadovoljeni (propisana osim čl. 59.-61.) CZU-a dodatno i Prilogom 22-01 Delegirane Uredbe Komisije (
link) da bi se određena mjera trgovinske politike mogla primjenjivati.
Uz Smjernice, detaljne informacije možete pronaći i na stranicama Europske komisije
LINK .
