Carinska prisega

Prisežem na sveta Božja evanđelja da ću pošteno, bez prijevare i revno uzimati zakletvu od svih trgovaca koji budu izlazili iz Dubrovnika morem te otplovljavali u Romanju i da ću od njih naplaćivati pola posto od svega imutka koji budu odvozili sa sobom.

Isto tako, od svih zapovjednika broda ili brodova koji budu plovili iz Dubrovnika u Romanju uzimat ću prisegu da govore istinu o trgovcima i svem imetku koji budu prevozili svojim brodom. Istu takvu prisegu i istu takvu daću uzimat ću od svih zapovjednika broda ili brodova te od svih ljudi koji budu htjeli iz Dubrovnika krenuti morem u sva druga mjesta što su od davnine običavala plaćati carinu; i neću pomagati prijatelju niti škoditi neprijatelju na himben način. 

A od svega novca što za tog službovanja dospije u moje ruke neću ništa upotrijebit u svoju korist niti ću od njega nekome posuđivat nego ću ga dati gospodinu knezu ili onomu komu on to odredi s većim dijelom Vijeća. I položit ću pošteno račun u svemu i po svemu našem gospodinu knezu ili onomu komu on odredi, dva ili više puta godišnje, po volji istoga gospodina kneza. I sav onaj novac koji dobijem na račun poslova s Romanjom zapisivat ću zasebno na jedno mjesto, a onaj drugi zasebno na drugo mjesto. Sve ću to opsluživati od sada do Miholja u rujnu, i od tada sve dok se ne navrši godina dana, vjerno i bez himbe. I bit ću vijeran gospodinu mletačkom duždu dok budem živ, i neka našem gospodinu knezu budem obvezan čuvati vjernost na način kako to traži kapitular na koji je njemu prisegla Općina dubrovačka; i poštivat ću ugovor s Mlecima i nastojat ću da ga se svi pridržavaju.